Premijer Roko Paleka

Ako je oslabljeni Zadar mogao izbaciti Splićane, kojima je nedostajao samo Josip Nekić, tko ne bi mogao pomisli da Zadar ima momčad za Premijer ligu u kojoj su Splićani četvrti, sa samo dva poraza u devet kola
Ivan Cota na golu, Marin Turić na lijevom, Josip Peša na srednjem, a Kristijan Brkljača na desnom vanjskom. Desno krilo Josip Vučetić, lijevo Natko Merhar, na crti Anđelo Žeravica. Ne sjećamo se da su ova sedmorica u devet kola Prve Dukat lige odigrala ni minutu zajedno, a ipak, uz nekoliko rotacija u drugom poluvremenu (Samardžija, Franković), ta je postava režirala veliko Kup iznenađenje, Zadar Gortan izbacio je EMC Split iz daljnjeg natjecanja (27:26). S obzirom na izostanke Nina Jeraka, Ivana Buovca i Ivana Mijolovića praktički otpisani Zadrani odigrali su 60 minuta u jakom ritmu, u obrani razvučeni po cijelom terenu, ali dovoljno brzi da im protivnici nisu bježali iz zagrljaja, a u napadu vrlo racionalni i – precizni. Ako je tako oslabljeni Zadar mogao izbaciti Splićane, kojima je nedostajao samo Josip Nekić, tko ne bi mogao pomisliti da Zadar ima momčad za Premijer ligu u kojoj su Splićani četvrti, sa samo dva poraza u devet kola?
– Lijepo je pobijediti prvoligaša, iako je jasno da je jedno kup utakmica, a drugo igrati 30 ovakvih utakmica u jednoj sezoni. Za Premijer ligu treba konstantnost, a to se ne može dobiti samo jednom utakmicom – brzo je Roko Paleka, trener Zadra, čvrsto spustio loptu na parket. Mladi zadarski trener nakon utakmice nije se razbacivao “predizbornim obećanjima”, štoviše i nakon što je drugi put u dva i pol mjeseca pobijedio Zorana Mikulića, svog nekadašnjeg učitelja, a danas trenera Splita, Paleka je ostao koncentriran samo na jedno – na Arenu.
– Svaka čast Splitu, ali Arena je za nas vrhunac ovog tjedna. Ako ne pobijedimo tu utakmicu dva boda iz Trogira iz prošlog kola neće nam puno značiti. Bez obzira na uspjeh protiv Splita trebamo se okrenuti sami sebi, ne padati u euforiju jer primarno je napraviti dobar rezultat u Prvoj Dukat ligi.
Paleka je jasno priznao, neki su ga igrači, baš kao i većinu u dvorani – ugodno iznenadili. Recimo Marin Turić, čovjek kojeg nema nigdje, osim na treningu, cijelu polusezonu i onda premijerligašu spraši devet golova. I to kakvih.
– S Turićem sam dosta razgovarao, svi smo ga ohrabrili da otpusti kočnicu koju ima, a da sami ne znamo zašto. Vidjeli smo na treninzima da on može, rekli smo i u najavi sezone da mu treba vremena i pokazao je protiv Splita da može i na utakmicama, a ne samo na treninzima – zaključuje Paleka.
Svi koji su odigrali makar minutu protiv Splićana odigrali su zapravo utakmicu sezone, od Cote na golu koji je neke golove naivno primio, a onda branio nemoguće, Žeravice koji impresionira borbenošću baš kao i postotkom realizacije, Merhara koji je sve bolji i u obrani, Samardžije koji je dvije sekunde prije kraja napravio mudar potez vrijedan crvenog kartona, ali i prekida napada Splita za izjednačenje, Peše koji obranu može igrati u svakom prvoligaškom klubu, Brkljače koji izrasta u prvog šutera momčadi ili Vučetića koji uz pravi rad zahvaljujući svestranosti (puca lijevom i desnom rukom) može još puno bolje. Kako bilo, Zadar je ostvario praktički najveću pobjedu od lipnja 2005. kada je ispao iz (prave) Prve lige. Momčad iz Mocira je tako konačno među 16 najboljih u Hrvatskoj, istina ne u 16 premijerligaša, ali za početak je i to dovoljno.

 NA TRIBINI CIJELI RUKOMETNI ZADAR

Zadarski rukomet prolazio je posljednjih godina svakojake krize uglavnom kao posljedica narušenih međuljudskih odnosa. A tamo gdje je podijeljenost svi su na gubitku. Protiv Splita lijepo je bilo na tribini vidjeti sve oni koji su svoj doprinos ugradili u stvaranje prvoligaškog Zadra i to isključivo s domaćim igračima. Miroslav Čačić, Željko Žura, Romano Perinović, Žarko Jakšić, Ante Pavić, Filip Batur, Tomislav Zelić, za zapisničkim stolom Mate Torbarina, Krešimir Donđivić, dinastija Čubrić, roditelji nekolicine igrača (Jerak, Plazina, Brkljača, Buovac…), suci Marko Mrvica i Dalibor Jurinović, potom i nov(ij)e rukometne snage danas vezane uz projekt RK Arbanasi poput Zlatka Saračevića, Stipe Bjeliša, Igora Nikolića…, vjerojatno smo nekoga i izostavili. Samo za podsjetnik, kad su svi puhali u istom smjeru Zadar je gradio i izgradio Prvu ligu. Je li moguće da se nešto slično uskoro ponovi? Nadamo se, iskreno. Valjda je vrijeme podijeljenosti iza nas. Za bolju i rezultatski uspješniju budućnost.

 U DEVET KOLA TURIĆ BEZ GOLA

Nevjerojatnim se čini podatak da Marin Turić (1986.) u Prvoj Dukat ligi nije zabio nijedan gol! Nije ni mogao kad nije ni igrao. Turić je u Zadar došao ovo ljeto s Franom Đikićem, vratarem, a prethodno je rukomet učio u Izviđaču iz Ljubuškog, dok mu je posljednji klub prije Zadra bila prvobeligaš Iskra iz Bugojna (Bosna i Hercegovina). Prvi pogodak u dresu Zadra upisao je tek prošli tjedan na kup utakmici s Biogradom (4 gola).
– I to s Biogradom sam odigrao loše – kaže Turić zadovoljan što je konačno pokazao koliko može.
– Oklijevao sam i protiv Splita s prvim šutom. Kad sam konačno prvi put pogodio sve se okrenulo. Nakon svega mogu reći da sam čekao i dočekao svoju priliku i iskoristio je na najbolji načina. Nadam se da je ovo tek početak mojih boljih igara.
Turić će ponajprije zahvaliti suigračima.
– U Zadru mi je odlično, a posebno hvala suigračima koji su vjerovali u mene. Bili su mi velika podrška.
Jeste li razmišljali o odlasku iz Zadra s obzirom da gotovo uopće niste igrali?
– Ne bih o tome. To je sada iza nas.