Ma kakvi izbori, đava ih odnija!

Između općinskog središta Lišana Ostrovičkih i Dobropoljaca ne postoji asfaltirana cesta. Do centra općine može se doći zaobilazno preko Đevrsaka ili preko Brguda i Benkovca
U Dobropoljcima, mjestu u općini Lišane Ostrovičke, danas živi manje od deset stanovnika. To je gotovo pedeset puta manje nego što ih je u mjestu živjelo 1991. godine. Ipak, prema biračkim popisima Dobropoljci danas broje oko dvije stotine stanovnika, većinom srpske nacionalnosti i koji svi imaju pravo glasa na nadolazećim dopunskim izborima za predstavnike nacionalnih manjina.
Očigledno je kako vlasnika osobnih iskaznica ima više nego stvarnih stanovnika, što otvara prostor za razno razne scenarije u budućnosti kakvi kod nas nisu rijetkost. Za to vrijeme ono malo stanovnika što živi stvarno u mjestu uopće nije brige za izbore, a neki od njih i ne znaju da će se održati. Njihova jedina briga jest što lakše proživiti treću životnu dob, a i kad bi izašli na izbore pitanje je li znaju u kojoj općini žive.
Mirko Dobrić, srpske nacionalnosti, u Dobropoljce se vratio 7. svibnja 1997. godine. Država mu je obnovila kuću, a njemu i supruzi od najveće su pomoći djeca koja žive u Šibeniku.
– Dobro mi je u Dobropoljcima. Ne mogu se tužiti da mi je loše. Imamo struju. Naša Općina je Benkovac, za sve što trebamo idemo tamo. Lišane Ostrovičke nisu stvarna Općina, oni su tu privremeno, kaže Mirko Dobrić.
Ne čudi njegovo mišljenje kada se zna da između općinskog središta Lišana Ostrovičkih i Dobropoljaca ne postoji asfaltirana cesta. Do centra općine može se doći zaobilazno preko Đevrsaka ili preko Brguda i Benkovca. S ovim problemom upoznao se i potpredsjednik Vlade RH Slobodan Uzelac za vrijeme svog borvaka u Lišanima ovoga ljeta za Dan općine. Obećana je pomoć u asfaltiranju puteva, ali još ništa.
– Ma kakvi izbori, đava ih odnija. Nit idem nit me briga za njih, kaže 88-godišnja Marta Kužet, također srpske nacionalnosti.
Marta živi sama, jedino tko joj pravi društvu usred dana jest pas Medo. Kaže kako je za vrijeme rata živjela u Zadru zajedno s djecom. Kao i njenom sumještanu najveća pomoć dolazi joj od djece. Pitanje je kako bi ona preživjela bez njihove pomoći.
U mjestu živi i obitelj Ivković, supružnici Božica i Milivoj i njihov sin Zdravko. Ivkovići su Hrvati i za vrijeme okupacije ostali su u Dobropoljcima. Nisu na vrijeme pobjegli, a kasnije je bilo kasno.
– Najbolji dokumenat su moje ruke, odgovara na pitanje Milivoj kako je živjeti u Dobropoljcima i pokazuje svoje osmadesetgodišnje ižuljane i od rada prljave ruke.
Milivoj se i danas živo sjeća slika iz dana okupacije četnika i njegovih dojučerašnjih susjeda – dvoje siročića, brat i sestra, kako šetaju sami i gladni ulicom nakon što su im četnici ubili roditelje jer su Hrvati, susjeda Ante koji je tri dana ležao mrtav izrešetan na kućnom pragu i za kojega je on od dasaka na kraju napravio lijes i pokopao ga.
– Tada nas je svatko mogao ubiti u bilo koje doba dana i noći. Bilo je i onih Srba koji bi nas zaštitili jer su bili ljudi, ali što će oni kada su oni iznad njih bili takvi da im je ubiti čovjeka bilo isto kao ručati. Oni bi tada ubili i njih i nas.
Jednom žrtva, uvijek žrtva, reći će Milivoj i dodati kako ga za više ništa nije briga, a kamoli za neke izbore. Život u okupaciji, bijeg iz rodnog mjesta pred početak Oluje zajedno s dojučerašnjim neprijateljima i mukotrpan povratak na rodno ognjište ostavili su traga na ovom čovjeku. Ipak u njegovom glasu osjeća se gorčina kada kaže kako se danas više pomaže Srbima nego Hrvatima.
– Njima su obnovili kuće, a meni su za obnovu dali 20.000 kuna.
 

Više političara nego stručnjaka

Načelnica Općine Lišane Ostrovičke Ivana Dević poslat će zahtjev za potvrdom ustavnosti dopunskih izbora.
– Nigdje u Ustavu RH ne piše da netko ima dvostruko pravo glasanje. Držim da je nepošteno što smo u petom mjesecu svi zajedno glasali, a sada samo neki, kaže Dević i dodaje:
– Nemam ništa protiv nacionalnih manjina, ali ove stvari su se trebale urediti prije lokalnih izbora, prije nego što nastanu novi troškovi. Konkretno naša Općina nije tako bogata da može platiti još jednu političku osobu, a istovremeno nemamo ni jednu stručnu osobu.