NOVOZELANĐANIN "NA RAZMJENI" U Zadar je došao igrati vaterpolo pa pronašao svoje korijene

Slika korisnika valentinam
Anton Šunde (21), igrač Vaterpolo kluba Zadar 1952 iz Aucklanda
Kad je u listopadu prošle godine odlučio preseliti u Zadar, prije toga Anton je u Hrvatskoj bio samo jednom kada je 2014. godine obitelj posjetila očevu rodbinu u Podgori kod Makarske
Marin GOSPIĆ
Najteže mu pada odvojenost od djevojke koja igra vaterpolo u Španjolskoj

Vijest da stranci igraju za košarkaški ili čak nogometni klub Zadar i nije tako neobična, ali kad Novozelanđanin dođe u Zadar profesionalno igrati vaterpolo, e to je onda priča koja zaslužuje biti napisana. Anton Šunde, 21-godišnji je mladić s Novog Zelanda, Hrvat po ocu i Britanac po majci, a kad je u listopadu lani odlučio preseliti u Zadar, prije toga u Hrvatskoj je bio samo jednom - 2014. godine obitelj je posjetila očevu rodbinu u Podgori kod Makarske. Pa kako ga je onda put doveo do Zadra?

- Na Novom Zelandu vaterpolo nije najpopularniji sport, ali za mene je uvijek bio sport broj jedan i želio sam doći u Europu poboljšati svoje vještine. A kako imam i hrvatske korijene po ocu, uvijek mi je san bio doći igrati u Hrvatsku, odgovara Anton.

Sretna okolnost za mladog vaterpolista i člana novozelandske vaterpolo reprezentacije je što je izbornik reprezentacije Hrvat Goran Sablić koji ima brojne veze u hrvatskom vaterpolu. Nakon što mu je Anton rekao o čemu razmišlja kontaktirao je hrvatske klubove, među kojima i Zadar. Osim preporuke svog prijatelja Sablića, trener VK Zadra 1952 Goran Jovančević vodio se još jednom prednosti koja u vaterpolo svijetu nije baš posve neuobičajena, ali je dovoljno rijetka, a to je da je Šunde ljevak. I tako je mladi Anton spakirao svoje torbe i preletio pola svijeta kako bi igrao europski vaterpolo u našem gradu.

Došao zbog iskustva

- Liga u kojoj Zadar igra je jaka, igramo s drugim hrvatskim, srpskim i crnogorskim klubovima, a kako je tim dosta mlad ono što je za mene bila velika prednost je mogućnost da često igram i steknem iskustvo. Kad sam odlučio doći nije to bilo zbog novca, niti zlatnih medalja, već upravo zbog iskustva. Nakon godinu dana igranja u Europi mogu reći da nisam pogriješio. Teško je, ali to sam htio i pokazalo se da je za mene to bio dobar izbor, zaključuje ovaj 21-godišnjak.

Da će se profesionalno baviti vaterpolom Šunde je znao još kao desetogodišnji dječak. Njegovom školskom timu nedostajalo je igrača i tako je on slučajno, kao dobar plivač snažnih ruku, 'uletio'.

- Sjećam se da sam bio jako nervozan jer sam prije toga igrao nogomet, hokej i ragbi, ali nikad vaterpolo. Ali već nakon prvog treninga zagrijao sam se za taj sport i počeo sam dolaziti na treninge, a vrlo brzo počeo sam igrati i utakmice, prepričava Šunde. Za školu je igrao od desete do sedamnaeste godine, a nakon nekoliko godina školskog vaterpola prešao je i u klub u rodnom Aucklandu. Već kao četrnaestogodišnjak izabran je prvi put u reprezentaciju Novog Zelanda, najmlađi uzrast. Kasnije je nastavio igrati u grupama U-15, U-17 i U-19 te je trenutno član seniorske reprezentacije.

- Poziv u reprezentaciju za mene je bio jedan od najponosnijih trenutaka u životu, kaže Šunde. Ipak, pitamo ga, a što bi bilo da ga ikad pozove druga domovina?

Strastveni navijač "barakuda"

- Naravno, srce će uvijek biti s Novim Zelandom, ali ako ikad, ikad, dobijem priliku zaigrati s hrvatskim 'barakudama', ne bih oklijevao ni sekunde, odmah bih se pozdravio s Novim Zelandom, smije se Anton.

Zašto su barakude najbolje na svijetu imao je priliku vidjeti na Višnjiku u prosincu gdje je odigrana utakmica između Hrvatske i Rusije, a u kojoj je Hrvatska bez nekoliko svojih najboljih igrača potpuno "pregazila" Rusiju.

- Poslije utakmice članovi tima pitali su me što mislim o utakmici. Ja sam odgovorio kako su oni najbolji na svijetu i da ih je bio užitak gledati kako igraju, a njima je utakmica bila skoro pa dosadna. Za mene je gledati nacionalne zvijezde bilo nezaboravno iskustvo, ne skriva mladi vaterpolist oduševljenje.

I dok vaterpolo na Novom Zelandu živi na entuzijazmu pojedinaca poput Šunde koji su zaljubljeni u taj sport, ragbi je druga stvar. Ono što je Hrvatskoj nogomet, to je Novom Zelandu ragbi, a kako mu se otac rekreativno bavio ragbijem i Anton je jedno kratko vrijeme razmišljao o toj karijeri. Sve je zapečatila njegova mama koja je rekla - ne!

- Ragbi na Novom Zelandu igraju gotovo svi. Kad sam bio mlađi neko vrijeme igrao sam nogomet i hokej, a kako sam postajao jači počeo sam razmišljati o ragbiju. Otac me podržao, ali naravno, majka je jasno i kratko rekla - ne. Ragbi je sport s jako puno ozljeda, morate biti jaki, brzi, a neki igrači moraju biti i jako inteligentni. Ali ponajviše morate biti izdržljivi. Vrlo su česte ozljede koljena, ramena, a ponajviše glave, tako da je tu priču zaključila moja mama.

Najbolje u Zadru - peka

Anton boravak u Hrvatskoj koristi i kako bi uživao u sportovima koje nema tako često priliku gledati, kao što su nogomet, ali i rukomet. Kaže kako je ovih dana postao jedan od najvatrenijih navijača hrvatske rukometne reprezentacije.

Osim sportskih preferencija, prva i osnovna razlika između Hrvatske i Novog Zelanda koja mu pada napamet je - hrana.

- Hrvatska ima svoju specifičnu gastronomiju, koja je fantastična. Novi Zeland je mlada zemlja koja još uvijek nema bogatu povijest, pa se naša gastronomija bazira na kuhinji drugih zemalja, kaže Šunde, dok su sličnosti u broju i karakteru stanovnika. Novi Zeland ima oko 5.000.000 stanovnika, a ljudi su tamo, po njegovom sudu, slični kao i u Zadru - ljubazni i uvijek spremni pomoći. Osim toga ekonomija Novog Zelanda bazira se na nekoliko djelatnosti. Zemlja čije je krajolike proslavilo snimanje trilogije Gospodar prstenova danas je meka filmskog turizma, ali zemlja je turistički poznata i po svojim krajolicima, planinama, plažama, specifičnom zelenilu i bioraznolikosti. Razvijeno je stočarstvo i poljodjelstvo.

Kad je došao u Zadar jedno od prvih pitanja koje su mu postavili članovi tima bilo je pleše li haku. Haka je tradicionalni ratni ples Maora, a u današnje vrijeme brojni novozelandski timovi izvode ga prije utakmice, ne toliko da bi zaplašili suparnički tim nego više da bi im pokazali snagu i izazvali ih na dvoboj.

- Kolege iz kluba uvijek traže da im plešem haku, pa im nekad popustim. Ipak haka se mora izvoditi u timu, ne pleše je pojedinac sam, kaže Anton. Iako bi to bio itekakav prizor da vaterpolisti Zadra prije utakmica izvode haku, za sada, smije se on, teško da će ih nagovoriti da probaju, uglavnom oni nagovore njega da zapleše.

U ovih nekoliko mjeseci koliko živi u Hrvatskoj Anton je ovdje u Zadru pronašao mjesto koje može zvati svojim drugim domom. Najdraže mjesto mu je stari dio grada, osobito Forum, gdje može uživati u ostacima bogate povijesti. A osim povijesti, Šunde se u Zadru zaljubio i u hranu, na prvom mjestu definitivno u - peku!

- Kad god pošaljem fotografije ocu postane jako ljut i ljubomoran, smije se Anton.

Djevojka vaterpolistica

Iako s klubom naporno trenira, dvaput dnevno, ipak se stigne i podružiti s cimerima i prijateljima koje je stekao za ovo vrijeme. Uglavnom se vrijeme krati uz kavu, šetnje uz more i po gradu, a nedjeljom na velikom obiteljskom ručku kod nekog od suigrača. S obzirom da ima svega 21 godinu, nije mu uvijek lako biti tako daleko od doma, ali...

- Naravno da me u nekim trenucima uhvati velika nostalgija, pogotovo jer sam jako vezan za obitelj, ali znam zašto radim tu žrtvu, zaključuje ozbiljno. Dodaje kako se nada da će u Zadru ostati barem još jednu sezonu, a ako ne u Zadru možda u nekom drugom hrvatskom ili europskom klubu.

Za sve naše čitateljice stiže razočaranje - Anton već ima djevojku, a ona, isto kao i on - u Europi profesionalno igra vaterpolo!

- Mislim da se nas dvoje savršeno razumijemo. Ona je poput mene, također je jako dobra u vaterpolu i željela je poboljšati svoju igru tako da kad je dobila priliku igrati u Španjolskoj nije dugo razmišljala. Nije uvijek lako, daljina je očito problem, ali razumijemo se. S druge strane Španjolska i Hrvatska nisu tako daleko kao Novi Zeland i Španjolska, zaključuje sa smiješkom Anton.

Put oko svijeta za 35 sati

Kad putuje s Novog Zelanda do Hrvatske iz Aucklanda, Anton ima dvije opcije - preko Dubaija ili preko Los Angelesa. Od Aucklanda do Dubaija let traje 16 sati, od Dubaija do Zagreba oko 6 sati i Zagreb - Zadar oko pola sata. S putem do aerodroma putovanje potraje oko 27 sati. Međutim, kako mu je druga opcija značajno jeftinija, Anton je pri povratku s blagdana u Hrvatsku putovao preko Londona i Los Angelesa, a to putovanje potrajalo je oko 34 sata.

- Ali kao što sam rekao vaterpolo je moja strast, tako da mi ne smeta ako se moram malo žrtvovati, kaže Anton.

Šljivovica iz Zadra završila u Aucklandu

Zahvaljujući zadarskom Novozelanđaninu najpopularniji novozelandski ragbi tim All Blacks ima navijače i u Zadru.

Po povratku s putovanja nakon blagdana članovima tima donio je suvenire All Blacksa, najpopularnijeg novozelandskog ragbi tima, ili kako bi rekao Šunde, "najboljeg ragbi tima na svijetu", kao što su majice, All Blacks 'kapice' i slično.

Ni na Novi Zeland nije otišao praznih ruku pa tako pola Aucklanda nosi kape, majice i privjeske za ključeve s natpisom Zadar, a iako ovoga puta nije ponio poznati liker Maraschino treneru Sabliću morao je ponijeti - šljivovicu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 votes)