Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Kruschel: U Zadru se prikazuju prava umjetnost i kič pod istim krovom

27.02.2011. 23:00
Kruschel: U Zadru se prikazuju prava umjetnost i kič pod istim krovom


Da, imamo mnogo umjetnika, ali ne vidimo često mnogo dobre i inspirativne umjetnosti. U gradu ne postoji nijedna galerija koja je potpuno odana suvremenoj umjetnosti, sad je otvoren nova galerija Terre Verte i nadam se da će postati mjesto velike umjetnosti. Umjesto toga imamo mala mjesta koja kaotično prikazuju pravu umjetnost i kič pod istim krovom
I Zadar ima svoju svjetsku slikaricu i to ne samo imenom i nacionalnošću nego i svojim djelom. Claudia Kruschel Nijemica je iz Berlina koja je Umjetničku akademiju završila u Miamiju, a sada radi i živi u Zadru. Claudia na Sveučilištu u Zadru radi kao znanstveni suradnik, živi u Posedarju, ima krasnu obitelj i uživa u slikanju. Nedavno joj je otvorena najnovija izložba u prostorijama Zadarta u povodu koje smo porazgovarali s ovom slikaricom o njezinoj umjetnosti, razlozima koji su je doveli u Hrvatsku, ali i planovima za dalje.
Otvorili ste još jednu izložbu u Zadru. O čemu govori ova izložba i kakav je njezin stil?
– Kad sam pristala postaviti ovu izložbu zamislila sam niz slika koje povezuje motiv pokreta – konj i jahač – moja kći Annegret na ringišpilu, zmajevi na nebu, jedrilice koje se utrkuju kroz neki nedefinirani prostor itd. Ali kao i obično počela mi je smetati monotonija ovih prilično apstraktnih i monotonih slika i odlučila sam dodati tri starije i tri novo napravljene slike kao protutežu. Tako da su uključena tri gradska pejsaža u snijegu koje sam naslikala 2009. godine i oni, za razliku od drugih, predstavljaju stvarni prostor s određenom dubinom i veoma su koloristični i šablonizirani, ali opet i apstraktni. Tri nove slike predstavljaju interijere, veoma hrabro obojene i monotone što ih čini sličnima slikama koje predstavljaju pokret, ali ujedno one i pričaju priče, priču mog života kod kuće, što ih čini drugačijima. Sad mi se izložba sviđa, tj. njezina raznovrsnost koja je rezultat ovih dodataka. Netko bi mogao pomisliti kako postoji rizik da će se izložba “raspasti” zbog ove raznovrsnosti, ali nije tako. Sve slike imaju veoma snažan rukopis, moj rukopis. Kolege umjetnici, moji profesori u SAD-u i akademici ovdje u Hrvatskoj prepoznali su da sam tijekom godina pronašla svoj osobni stil koji se prepoznaje bez obzira na to što se detalji na slikama protežu od apstraktnih kompozicija do kapricioznih ilustracija koje nose priču. S druge strane slike u jednu cjelinu povezuje i to što su sve slike na izložbi povezane uporabom boja. Uporaba boja je najvažniji element u mom slikarstvu i to se vidi u mojim slikama od 90-ih pa sve do u 2011.
Inspirativno okružje
Gdje ste do sada sve izlagali, u kojim gradovima u Hrvatskoj i svijetu?
– Imala sam dvije samostalne izložbe u Zadru, jednu u Gradskoj knjižnici u svibnju 2009. i sad ovu. 2008. imala sam dva one woman showa, jedan u Novigradu i jedan u Gradskoj knjižnici u Benkovcu, gdje ću se definitivno prijaviti da nastupim i 2012. godine. Prošle godine imala sam one women show u Kninu u prekrasnom prostoru dvorca na vrhu jednoj brda. Moja udruga “Zadart” organizira grupne izložbe tijekom cijele godine u Zadru, Pagu, Preku, a sad idemo u Bihać te na jesen u Njemačku, itd. Uživam družiti se sa svojim kolegama umjetnicima. Razgovarati o umjetnosti i vidjeti napredak u tuđem radu, to je veoma inspirativno. Također imam neke veze i s drugim umjetnicima, kao s Karolinom i Zvonkom Čulinom iz Pridrage koji organiziraju brojne internacionalne grupne izložbe kojima se uvijek rado pridružujem. Prije nego sam došla u Hrvatsku studirala sam umjetnost u Miamiju i imala sam brojne showove zahvaljujući uskoj povezanosti umjetničke scene ondje. Ponekad mi zbilja nedostaju ti studentski dani kada sam s mnogim drugim slikarima sudjelovala u osnivanju velikog umjetničkog studija. Baš sad tražim, s još tri umjetnika iz Zadarta, prostor koji bismo unajmili kako bismo stvorili slično inspirativno okružje. Odrasla sam u Berlinu tako da sam imala nekoliko prilika imati show i tamo, no najvažniji nastup bio mi je u one woman showu na Umjetničkoj akademiji 1998. godine, što je na neki način označilo moj ozbiljniji zalet u umjetnosti.
Pripadnica ste udruge “Zadart”, zašto ste se odlučili učlaniti u udrugu, a ne raditi kao freelancer?
– Potrebna mi je razmjena iskustava s drugim umjetnicima pa sam odlučila pridružiti se grupi umjetnika gdje bih mogla pronaći i prijatelje koji će gledati na svijet i život kao i ja, i oboje se ostvarilo. Za “Zadart” sam čula preko prijateljeva prijatelja, Igora Rončevića, koji je vodio “Zadart”, ali više ne stigne jer poučava na Akademiji u Zagrebu. Pogledao je moje slike i zaključio kako bih mogla postati član. Poznavanje Igora i povremeno praćenje njegova rada vodilo me i inspiriralo kroz ove poslijednje četiri godine.
Živjeli ste i radili i u Berlinu te Miamiju. Koja je razlika između slikarstva i bavljenja slikarstvom u Berlinu, Miamiju i Zadru?
– Razlika? Ogromna. Ne može se usporediti Zadar s Berlinom. Berlin, danas, 20 godina nakon pada Zida grad je umjetnosti. Da živim tamo vjerojatno bih slikala potpuno drugačije slike, zapravo boravim u Berlinu otprilike tri puta godišnje i slikam potpuno drugačije kad sam tamo. Voljela bih biti umjetnica u Berlinu, ali previše mi se sviđa živjeti ovdje. Radim kao znanstveni suradnik na Sveučilištu u Zadru i sviđa mi se moj posao – a on obuhvaća proučavanje riba u Jadranskom moru. Obožavam i svoje posjete Berlinu i barem 50 posto svog vremena tamo provodim u muzejima i galerijama upijajući što više novih vizualnih stimulacija mogu. To je ono što nedostaje Zadru. Da, imamo mnogo umjetnika, ali ne vidimo često mnogo dobre i inspirativne umjetnosti. U gradu ne postoji nijedna galerija koja je potpuno odana suvremenoj umjetnosti, sad je otvoren nova galerija Terre Verte i nadam se da će postati mjesto velike umjetnosti. Umjesto toga imamo mala mjesta koja kaotično prikazuju pravu umjetnost i kič pod istim krovom. Neću komentirati druge dvije udruge umjetnika, jer mislim da nemam pravo na to, stranac sam i još dosta kratko ovdje. Ali mogu reći da svi umjetnici, s kojima sam u kontaktu, nastoje poboljšati scenu.
Motivi svakodnevice
Koliko ovaj mediteranski kraj utječe na vaš sadašnji smjer u slikanju?
– Okruženje u kojem se nalazim oduvijek je imalo veliki utjecaj na moje slikanje. Nemam baš teme po kojima radim, motivi kojima se bavim dolaze od svakodnevnih stvari koje vidim ili o kojima razmišljam, a boje i uzorci koje koristim u slici dolaze izravno iz tog okruženja. Zadar, kao i Posedarje, mjesto u kojem živim, izvrstan su izvor  boje i uzoraka. Pogledajte samo Zadar, ove harmonične bijele kuće poredane jedna uz drugu, stariji tipovi vila i djelići sela između. Grandiozno! Nadam se da nikom nikad neće pasti na um da preboji Zadar. Ne volim gradove koji izgledaju kao kuće za lutke, kao na primjer oni super čisti i super organizirani mali gradići u Njemačkoj.
Kojim temama, motivima i tehnikama se najčešće bavite u slikanju?
 – Mnoge od mojih slika su autobiografske, ili samo kao prikaz predmeta i prostora ili direktnije, koje pričaju priče. Također često koristim pejsaže kao odličnu izliku da konstruiram lijepo obojene šablonizirane površine. U mom radu proteže se i figura male djevojčice – ona je ja, ali sada je ona ujedno i moja kći – ovo su slike koje dolaze izravno iz unutrašnjih razgovora koje vodim sa samom sobom i često su veoma zamršeni u sadržaju, ali prilično ilustrativni i jednostavni u izvršenju.
Koliko ste zadovoljni odnosom kupaca prema umjetnosti u Zadru? Uspijevaju li vaše slike pronaći put do kupaca?
– Znam da će ovo zvučati kao klišej, ali prodaja slika mi nikad nije bila važna. Da je bilo bi jako teško, ne samo jer je teško pronaći ljude koji će potrošiti novac na sliku, ali prvenstveno zbog toga da ne dođem u iskušenje da slikam ono što se prodaje. Imam posao od kojeg živim i slikanje za mene predstavlja drugi dio života. Mogu si priuštiti da imam dva života jer nikad ne provodim vrijeme ispred televizije, na facebooku ili ne radim druge pasivne stvari. Također veoma malo spavam jer je noć rezervirana za slikanje i gledanje umjetnosti u knjigama, ili na internetu kao i čitanje. Ipak, uvijek sam uspjela prodavati slike, preko izložbi, ali prvenstveno preko prijetlja. Sveobuhvatno mogu reći da sam uvijek uspijevala pokriti trošak materijala, a to je sve što mi je dovoljno. Slikanje za mene je životna potreba, ne bih mogla biti ja bez njega. Stoga da, veoma sam zadovoljna sa Zadrom jer ovdje mogu lako pokrivati troškove, a ujedno postići svoj cilj.
Kakvi su vam slikarski planovi za dalje, kad možemo očekivati još koju izložbu?
– Kontaktirala sam Terre Verte, novu galeriju u gradu i na njihovoj sam listi čekanja. Već sam ugovorila one woman show u Gradskoj knjižnici Zadar koji će se održati u listopadu i već sad radim na slikama za to. Bit će nešto veće i nadam se iznenađujuće svježe, nadam se da ću iznenaditi i samu sebe.