Četvrtak, 25. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Nade za izlječenje ima, ali isključivo kroz terapijsku zajednicu

27.02.2011. 23:00
Nade za izlječenje ima, ali isključivo  kroz terapijsku zajednicu


Mladima treba reći istinu, a to je da je droga opasna, da daje prividni osjećaj zadovoljstva i vodi u smrt, nikome nikada nije donijela ništa dobro, uništava i razara obitelji – poručila je Elvina Čapeta dodavši kako nade za one koji upadnu u pakao ovisnosti ima, ali isključivo u terapijskim zajednicama


Pet udruga iz Zadarske županije u subotu je  posjetilo terapijsku zajednicu  Reto centra u mjestu Plano  kod Trogira. U toj zajednici,  kako same vole reći, kao jedna  velika, sretna i složna obitelj  trenutačno živi 36 djevojaka i  žena te jedanaestero djece.
Inicijator posjeta zajednici  bila je Udruga Nada koja se  bavi suzbijanjem zloporabe  opojnih droga i pomaže obiteljima ovisnika, a njihovu akciju podržale su i Udruge Lanterna iz Biograda te Cinaz,  Provita i Promijeni svijet iz  Zadra, koje se također bave  prevencijom zloporabe droga  i humanitarnim radom.
S članovima udruga u posjet  zajednici koja se brine o majkama ovisnicama i njihovoj  djeci krenulo je i 16 studenata  pedagogije sa zadarskog  Sveučilišta zajedno s njihovim  profesorom Zlatkom Milišom, a cilj posjeta, osim podrške mladim majkama na  njihovom putu izlječenju od  ovisnosti, bilo je i donacija  raznih potrepština koje su  mladim majkama potrebne  počevši od sokova i hrane za  djecu, pa do odjeće, igračaka i  higijenskih potrepština.
Financiraju se svojim  radom
Za razliku od većine drugih  terapijskih zajednica i komuna, ženska kuća Plano nije  izolirana i na osami, a kako je  riječ o novoizgrađenoj trokatnici, kuća na prvi mah svojim eksterijerom ostavlja dojam luksuznog turističkog objekta. Jednako je i s interijerom o kojem se svakodnevno, marljivo brinu  štićenice zajednice koje funkcioniraju poput pčela u  košnici. U prizemlju kuće koju su na terenu, koju je kupio  Reto centar izgradili vrijedni  mladići iz muške kuće na Klisu, nalaze se ostava, dnevni  boravak, kuhinja i blagovaonica, a u potkrovlju praonica i  sušionica rublja. Na prvom  katu smještene su spavaonice  i kupatila, a na drugom još i  dnevni boravak s kutkom za  mališane s obzirom da su tu  smještene majke ovisnice.  Kako su kroz dvosatno  druženje sa studentima i članovima udruga stanarke kuće  ispričale, njihov radni dan  počinje ustajanjem u sedam  sati nakon čega slijedi doručak u prekrasno uređenoj  blagovaonici te potom molitva koju prakticiraju uz gitare. Nakon toga svaka od  njih kreće u obavljanje zadataka prema tjednom rasporedu.
– Svatko zna što mu je zadatak taj dan. Neke cure zadužene su za čišćenje i  održavanje higijene u kući,  neke za nabavku namirnica,  druge opet u kuhinji. Raspored se mijenja tjedno i sve  cure su podjednako  uključene u sve poslove.  Međutim, mi u Kaštel Kambelovcu imamo trgovinu sa  second hand robom. Ljudi  nam poklanjaju svoju staru ili  iznošenu odjeću i namještaj  koje mi potom popravljamo i  stavljamo u prodaju. Naše  djevojke rade i u trgovini i na  restauraciji, a bave se i  ručnim radovima od prirodnih materijala i tapiserijama, izradom nakita, raznih  ukrasa i posao nam dosta  dobro ide – pojasnila je voditeljica zajednice, 38-godišnja Elvina Čapeta naglasivši kako im je to vrlo bitno s  obzirom da se sami financiraju.
Za razliku od svih drugih  zajednica štićenice Plana svoje slobodno vrijeme mogu  koristiti i za izlaske vani koje  najčešće koriste za šetnje jer  je to, kako same ističu, jedan  od načina prevladavanja velike krize odvikavanja od fizičke ovisnosti prema drogama, kroz koju prolaze nakon što odluče doći u Reto  centar i ostaviti drogu. Mlade  majke s djecom slobodno vrijeme provode u igri s djecom  na uređenom igralištu pored  kuće, ali nerijetko odlaze i na  obližnje imanje njihovog susjeda koji ima konje te ih rado  poziva i prima u posjet.
Štićenice u Planom  većinom su iz Hrvatske, ali ih  ima i iz susjednih država u  kojima nema Reto centra, pa  tako na drugom katu kuće sa  svojom dječicom tu žive i jedna Poljakinja, jedna Crnogorka, jedna Makedonka i  jedna državljanka Srbije. Te  različitosti im nisu prepreka  za skladan suživot jer je zajednica vjerskog karaktera pa  im je, kako ističu, “Biblija  vodilja, a Isus Krist put” i to je  ono što ih povezuje.
Studenti oduševljeni  zajednicom
Druženje sa štićenicama  zajednice posebice je  oduševilo mlade studente od  kojih je većini to bio prvi  posjet ustanovi takvog tipa.  Stoga su imali mnoštvo pitanja na koja im je voditeljica  zajednice rado odgovorila.  Studente je ponajviše zanimalo koji su to motivi zbog  kojih netko posegne za drogama i kako ih prevenirati na  što im je Elvina odgovorila  kako univerzalnog recepta  nema iako su priče svih djevojaka koje dijele zajednički  životni prostor u zajednici  zapravo vrlo slične.
– Sve je u našem srcu. Ja  sam rođena u Splitu u jednoj  sasvim prosječnoj i skladnoj  obitelji. Moji roditelji pokušavali su mi priuštiti i puno  toga što oni nisu imali i odgajali su me s puno pažnje i  ljubavi. Međutim, ja sam bila  nezadovoljna i jednostavno  nisam našla sebe u takvom  životu pa sam posegnula za  drogom i preko nje bježala u  neki imaginarni, prividni svijet koji mi je pružao trenutačno zadovoljstvo.  Međutim, to je put koji vodi  u pakao i nakon nekog vremena dođete do jedne točke  s koje možete ili u potpunu  propast, ili ćete se trgnuti i  pokušati učiniti nešto za svoj  život – ispričala je Elvina koja  je ipak odabrala ovo drugo.  Od 1998. do 2005. godine  boravila je u Španjolskoj,  gdje se odvikavala od heroina, a potom pripremala za  rad u Reto centru. Njezino  narkomansko iskustvo ostalo  je, srećom iza nje, no mnogi  su, kazala je, na tom putu  izgubili bitku s drogom i otišli  na drugi svijet. Stoga, kao  prevenciju i poruku mladima  da ne ulaze u svijet droge  savjetuje samo reći istinu.
– Ne treba mladima govoriti nemoj probati jer ako  jednom probaš gotov si, navući ćeš se. Treba im reći  istinu, a to je da je droga  opasna, da ona daje prividni  osjećaj zadovoljstva koji vodi  k smrti. Droga nikome nikada nije donijela ništa dobro, ona uništava i razara  obitelji – poručila je Elvina  dodavši kako je život ovisnika zapravo proživljavanje  ovozemaljskog pakla. Nade  za one koji upadnu u ovaj  problem, ističe Elvina, ima,  međutim, to je mukotrpan  put koji zahtijeva puno odricanja i ostavlja trag za cijeli  život.
 


Štićenice zajednice prigrlile maloljetnicu bez roditelja




U zajednici Reto centra s 36 djevojaka i žena i njihovom djecom već skoro  godinu dana živi i jedna 17-godišnjakinja. Djevojka je učenica trećeg razreda  jedne srednje škole, uredno obavlja sve svoje školske i druge obveze,  međutim, za razliku od ostalih stanara ženske kuće Plano, djevojka nije i  nikada nije bila ovisnica, a nije ni s majkom u kući. Naime, njezina je majka  prošle godine preminula, a oca ne poznaje. Kako joj je majka bila ovisnica  štićenica Reto centra djevojku su prihvatile otvorenog srca u svoju obitelj  gdje se brinu o njoj umjesto roditelja koje nema.


 


Jedini put k izlječenju je komuna!


Na pitanje predsjednice Udruge Nada Ivanke Ledenko o iskustvima  štićenica Reto centra sa zamjenskim terapijama i njihovom mišljenju o toj  problematici voditeljica komune je bez zadrške i razmišljanja odgovorila  kako su sve djevojke koje su došle u zajednicu mišljenja da je jedini put k  izlječenju odlazak u terapijske zajednice i komune.
– Drugog puta nema. Metadon, heptanon i suboxon samo produljuju  agoniju. One djevojke koje su to prošle slažu se da je to samo privremeno  održavanje dok se ne dođe do sredstava za heroin ili ono što im je bilo drago.  Za tabletama su posezale samo kako bi prebrodile krizu dok ne dođu do  droge i to je to – bila je decidirana i isključiva Elvina Čapeta.