Sakralno-domoljubna poezija

Smisao predstavljanja moje zbirke pjesama po župama u Hrvatskoj je da Hrvati ne izgube vjeru u Majku Božju te da budu i dalje jedni od najvećih štovatelja Djevice Marije u svijetu, pored Portugalaca, Španjolaca i Poljaka – Ivica Jurjević
“Pjesme Majci Božjoj Kraljici Hrvata”, naslov je četvrte zbirke pjesama Ivice Jurjevića, Kruševljanina koji živi u Zagrebu, predstavljene u dvorani uz župnu crkvu Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru. Knjigu je uz autora predstavio mons. dr. Eduard Peričić, crkveni povjesničar.
– Moje pjesme već u naslovu imaju sakralni i domoljubni karakter i moja poezija je pola sakralna, a pola domoljubna. Kroz sve moje zbirke proteže se takav stil – jednostavan, jezgrovit, kratak. On je baštinjen na povijesnoj tradiciji Hrvata. Moj rječnik je povijesni, bez modernizama i onoga što moderna poezija donosi, kazao nam je u razgovoru Ivica Jurjević. Autor je zatim dodao da piše poeziju od tridesete godine života.
– Povod pisanja četvrte zbirke pjesama dolazi iz obitelji, iz područja gdje sam rastao. Moja pokojna baka je uvijek primala poznati sinjski časopis štovatelja Majke Božje “Marija”, koji je sad splitski, jedini marijanski časopis u Hrvatskoj, koji se cjelovito bavi pobožnošću prema Djevici. To je jedini časopis koji na svekolik način, duhovni, likovni, poetski, prozni u svom sadržaju njeguje duhovnost prema Majci Božjoj, koju Hrvati zovu Majka Božja, Kraljica Hrvata.
– Smisao predstavljanja moje zbirke pjesama po župama u Hrvatskoj je da Hrvati ne izgube vjeru u Majku Božju te da budu i dalje jedni od najvećih štovatelja Djevice Marije u svijetu, pored Portugalaca, Španjolaca i Poljaka, kazao je Ivica Jurjević.
– Pjesnik ima svoj posebni izraz i izražaj. U malo riječi zna mnogo toga reći. Nije to samo kod haiku poezije, to je njegova osjećajna zbilja. U stihovima Ivice Jurjevića nalazimo mnoge, ako ne tekstom bujne, a ono sadržajem pune pjesme i pjesmice, satkane i Gospi u čast ispjevane. Primjećivalo je njegovo pjesničko srce i znalačko oko prisutnost Gospinu u brojnim našim svetištima, a već pokojni fra Ante Crnica nabrojio ih je u prošlosti čak 247 na prostoru na kojem su živjeli i još danas žive Hrvati. Jurilo je Jurjevićevo srce i biće Gospi u Karinu na koju je gledao s vrhova rodnoga Kruševa. A u Zagrebu gdje je studirao u ona teška vremena na Teološkom studiju za laike da bi upoznao istine naše svete vjere što dublje i Gospu je pohađao u Mariji Bistrici. U još bližim Remetama skladao je stihove “Najvjernijoj Odvjetnici Hrvata” i kretao prema njenim svetištima po Slavoniji, Srijemu i Vojvodini i sve dalje i dalje do Janjeva i Letnice i prešavši na more divio se i zajedno s bezbrojnim štovateljima tijekom minulih teških stoljeća divio se i Gospi od Škrpjela na krajnjem našem jugu. … Na tom pjesničkom i hodočasničkom putu nije mogao preskočiti Gospu Sinjsku. Ni Lika naš ponos i dika i ni uzvisine Velebita Gospe Krasnarske nisu izbjegle pogledu njegove pjesničke duše, kao ni svetište Gospe od Olova u Bosni, kojoj su stoljećima u pohode dolazili sa svih strana Balkana Gospi djeca odana, naveo je mons. Peričić istaknuvši veliku pobožnost Hrvata prema Gospi.