Tradicijske sorte u neravnopravnoj utakmici

Potrebno je obnoviti proizvodnju tradicijskih sorti povrća te proizvoda na njihovoj bazi, a osobito je važna promocija izvornih sorti povrća kroz razne publikacije o tradicijskim sortama i korištenju u kulinarstvu, sredstva javnog informiranja i brojne manifestacije
Istraživanje, pronalaženje, očuvanje i ponovno uvođenje u uporabu starih, autohtonih sorata povrća i drugih kultivara, često na rubu izumiranja i zaborava, procesi su koji sve više dobijaju na zamahu i u Hrvatskoj. Zanimanje za projekte očuvanja i rehabilitacije autohtonih povrtnih sorti pokazale su i međunarodne organizacije poput UNDP-a i švedske agencije za međunarodni razvoj SEEDnet koji ih sufinanciraju na čitavom prostoru jugoistočne Europe. O tome kakvo je stanje na području Dalmacije pisala je skupina autora: mr.sc. Roman Ozimec, dr.sc. Jasminka Karoglan Kontić, dr.sc.
 Izbrisane iz memorije
Zdravko Matotan i dr.sc. Frane Strikić u studiji “Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije” u kojoj se navodi i slijedeće:
– Na području Dalmacije utvrđeno je postojanje 15 tradicijskih sorti povrća od kojih je izdvojeno njih devet koje se posebno ističu po svojim gospodarskim, genetskim ili kulturno-povijesnim vrijednostima, ugroženosti odnosno svojoj izvornosti, a to su: hvarska artičoka, domaća raštika, trogirska srednje rana cvjetača, endivija dalmatinska kopica, salata dalmatinska ledenka, kozjak domaća ljutika, polački ozimi češnjak, domaći bob i domaća sjekirica.Neke od ovih tradicijskih sorti čak niti nisu uvrštene na službenu sortnu listu Republike Hrvatske, što je potrebno hitno provesti”, ističu autori, uz izraženu bojazan da su neke od ovih sorata možda i trajno nestale. Primjerice, polački luk, karakterističan za područje Polače kod Knina, nije utvrđen tijekom terenskog obilaska, iako je sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća njegov uzgoj predstavljao važnu gospodarsku djelatnost tamošnjih stanovnika. Jedna od inačica ovog luka je i sorta brgudski luk, tipičan za područje Brguda u Zadarskoj županiji.
Kako ističu autori navedene studije, površine s tradicionalnim krmnim kulturama uslijed smanjenja stočnog fonda u Dalmaciji nestaju. Tako su kukuruz, ječam, zob, lucerka, djeteline, sirak, sikirica, lupina, stočna mrkva, kelj, repa i rotkva praktički nestali iz Dalmacije, a još je gora situacija s industrijskim kulturama kao što su duhan, buhač, brnistra, lan i konoplja. Gotovo sve tradicijske sorte Dalmacije su u neravnopravnoj, ali i neodgovornoj tržnoj utakmici s industrijskim sortama i hibridima, ne samo nestale s proizvodnih površina, već su izbrisane i iz naše kolektivne memorije pa danas potpuno nepoznato zvuče sorte krumpira bilać, ruževac, škuljevac; kukuruz brnda, činkvatin, morac; ječam spasitelj i golić ili raznoliki drevni pirevi.
Službena sortna lista
U projektima istraživanja i zaštite autohtonih sorata i njihovog sjemena ističe se prof. dr. sc. Vesna Samobor s Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima koja je preko web stranice www.povrce.com uputila poziv svima koji u svojoj proizvodnji imaju sjeme ili lukovice autohtonih hrvatskih sorti da ga pošalju u to učilište gdje će se izvršiti provjera identiteta sadnog materijala i priprema za trajno čuvanje. O razlozima nestajanja domaćih sorti je dr. Samobor tom prigodom istaknula:
– Sve je manje tradicionalnih obiteljskih gospodarstava koje povrće za vlastite potrebe ili za tržište proizvode iz vlastito reproduciranog sjemena već ga kupuju, a ono je uglavnom stranog podrijetla. U Hrvatskoj organizirana proizvodnja sjemena povrtnih kultura drastično je smanjena, uzdržna selekcija i očuvanje sortnosti starih sorti komercijalno već dugo nikome nije interesantna, a većina domaćih sjemenskih tvrtki u promet stavlja uglavnom uvozno sjeme. U Hrvatskoj nijedna se institucija sustavno ne bavi oplemenjivanjem i stvaranjem novih sorti povrća tako da se u komercijalnoj proizvodnji povrća gotovo isključivo koriste strane sorte i hibridi.
Autori studije o poljoprivrednoj bioraznolikosti Dalmacije, projekta u okviru COAST programa ukazali su i na korake koje treba učiniti da bismo spasili i očuvali naše domaće sorte:
– Potrebno je hitno provesti projekte vezane uz daljnju inventarizaciju, prikupljanje, karakterizaciju i vrednovanje drugih postojećih tradicijskih sorti povrća na području Dalmacije. Po definiranju pojedinih sorti potrebno ih je uvrstiti na službenu sortnu listu Republike Hrvatske, uz proizvodnju komercijalnog sjemena, održavanje kolekcija, pripremu i čuvanje sjemena u bankama biljnih gena. Potrebno je obnoviti proizvodnju tradicijskih sorti povrća te proizvoda na njihovoj bazi, a osobito je važna promocija izvornih sorti povrća kroz razne publikacije o tradicijskim sortama i korištenju u kulinarstvu, sredstva javnog informiranja i brojne manifestacije kao što su Dan hvarske artičoke ili Dan domaće raštike te kontinuirana popularizacija njihove prehrambene i gastronomske vrijednosti.

 SORTE POVRĆA KOJIMA PRIJETI NESTANAK

Poziv koji je uzgajivačima povrća uputila dr.sc. Vesna Samobor odnosi se prvenstveno na slijedeće domaće sorte povrća: artičoka domaća, cvjetača trogirska rana i srednje rana, endivija dalmatinska kopica, kozjak domaći, kupus brgutski, cerski, čepinski, ogulinski i varaždinski, lubenica vukovarska, luk (kapula) istarski ljubičasti i žuti, rabski žuti pogačar i turopoljski, češnjak (bijeli luk) domaći jari i ozimi, polački ozimi, petrinjski ozimi i slavonski ozimi, mrkva domaća žuta, feferoni crveni, žuti, slatki zeleni i slatki žuti, patlidžan (balancana) domaći plavi, peršin domaći liščar, postrna rea varaždinska, rabarbara zagrebačka, raštika domaća, salata dalmatinska ledenka i kristal ljetna žuta. Može se, međutim, poslati i svako sjeme za koje uzgajivači vjeruju da je od neke autohtone i ugrožene domaće sorte.