Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Gojko Kasap: Voće i povrće se izvozilo i u Italiju i Nizozemsku

27.04.2012. 22:00
Gojko Kasap: Voće i povrće se izvozilo i u Italiju i Nizozemsku


Uređena je farma mliječnih krava Bokanjac, najmodernija u bivšoj Jugoslaviji, Vrana se također osuvremenila u Kombinatu, podignut je peradarnik od preko 100 tisuća koka nesilica. Preko poduzeća Plodine razvila se snažna trgovačka djelatnost, tako da je PK Zadar plasirao svu svoju proizvodnju, koja je pred Domovinski rat iznosila 3.000 vagona u zemlji i izvozom u inozemstvo


U promišljanju nekadašnje i današnje poljoprivrede, valja poći od pojmova: zemlja, seljaci i obiteljska gospodarstva, kaže nam kao uvod u razgovor dipl. ing. Gojko Kasap te pojašnjava:
Od Smilčića do PK Zadra
– Prolazili su kroz razne faze: od feudalizma kad su ljudi dobivali zemlju u zakup i davali postotak, zatim je došao proces kolektivizacije, proces prisilnoga, vrlo neurednog odnosa prema seljacima, a potom stvaranje društvenih poduzeća kad je ta kolektivizacija propala, kazao je Kasap, podsjećajući na procese koji su prethodili formiranju kasnijeg PK Zadar.
– Ja sam se 1962. zaposlio u Poljoprivrednom dobru Smilčić, koje je bilo osnova za stvaranje Kombinata. U periodu 1955.-1961. na zadarskom su području napravljeni značajni radovi na odvodnji: Bokanjačko blato, primjerice gdje se iskopalo 4 km tunela kroz koji se mogao auto voziti i voda odvedena preko Miljašić jaruge u more. Nadinsko blato gdje se vodu kanalom i tunelom odvelo u Vransko jezero. Potom se u idućem razdoblju pristupilo radovima za odvodnju daljnjih poljoprivrednih površina: Baštice, Smilčića, Nove Baštice, Vlačine, s kanalima i drenažama. U Poljoprivrednom dobru Smilčić su uistinu stvoreni uvjeti za primjenu najsuvremenije poljoprivredne znanosti u praksi, naglasio je Gojko Kasap koji razloge za takav razvoj događaja vidi u ljudima koji su tada djelovali i u PD Smilčić, kasnijem Agrozadru i konačno PK Zadru.
Suradnja s fakultetima
– Odmah se uspostavljala suradnja s fakultetima, kao i inozemnim stručnjacima. Samo na objektu Baštica postavljeno je 70 km drenažnih cijevi za detaljnu odvodnju, uz kanale, a tako je bilo i u pogonima Smilčić i Nova Baštica.
 Očekivali smo jaku proizvodnju, no nismo vodili računa o dvije stvari: navodnjavanje. Proizvodili smo stolno grožđe i breskve, a to bez vode ne ide. Hitno su počele konzultacije, zvanja, potraga i u tome traženju smo naišli na pokojnog Antu Celegina, najvećeg hidrostručnjaka, tada, u cijeloj Hrvatskoj. On je prema kartama otkrio da taj potočić Baštica može za 12 kvadratnih kilometara koji gravitiraju toj dolini akumulirati milijun kubika vode. Malo smo se čudili, ali kad je napravljena brana, za 6 mjeseci, bilo je milijun kubika, a u Novoj Baštici 150 tisuća kubika vode. Prvo organizirano navodnjavanje tih površina, podsjeća Kasap. U međuvremenu je iz PD Smilčić formiran Agrozadar, no procesi integracije su se nastavili i nakon toga. Godine 1976. Agrozadar, poduzeće Vrana, Agroprodukt Benkovac i trgovačkog poduzeća Plodine se integriraju u Poljoprivredni kombinat Zadar. U tadašnjoj državi to je bio najmoderniji kombinat prema zahvatima u agrotehnici, prema vrstama voća i povrća i sveukupnoj raznovrsnoj proizvodnji. Predstavljao je, kako ističe Gojko Kasap i snažnu potporu razvoju turizma.
3.000 vagona voća i povrća
– Uređena je farma mliječnih krava Bokanjac, najmodernija u bivšoj Jugoslaviji, Vrana se također osuvremenila u Kombinatu, podignut je peradarnik od preko 100 tisuća koka nesilica. Preko poduzeća Plodine razvila se snažna trgovačka djelatnost, tako da je PK Zadar plasirao svu svoju proizvodnju, koja je pred Domovinski rat iznosila 3.000 vagona, u zemlji i izvozom u inozemstvo. Upravo u Italiju i Nizozemsku, zemlje iz kojih danas uvozimo voće i povrće. Također je bilo 180 ljudi zaposleno u Zagrebu, a 100 u Rijeci, na prodaji voća i povrća. Sedamdeset kamiona je vozilo robu svaki dan. U bivšoj državi malo je tko imao breskve, kruške i stolno grožđe, nešto je bilo u Makedoniji, ali nije bilo ovako organizirano, naglasio je Gojko Kasap. Međutim, kad se govori o tim vremenima treba uzeti u obzir još neke činjenice.
– Na području Ravnih kotara, ovaj kombinat je predstavljao samo 7 posto površina. Ravni kotari su imali 45.000 ha, a Kombinat oko 3 tisuće. Nažalost, odnosi između nas kao Kombinata i seljaka su bili nikakvi. To je bila takva politika. Kooperacija se dogovarala, ali stihijski, kad bi trebalo uzimali bismo od seljaka i prodavali. Bez odgovornosti za njegovu proizvodnju i taj seljak je na neki način tumarao, napušten. Postojala je uloga društvenih poduzeća, ali postojala je i većina zemlje koja je bila napuštena bez ikoga da o njoj vodi čvrstu brigu, ističe Kasap i s takvim stanjem je ovo područje dočekalo rat i brojne devastacije. Društvenih poduzeća je nestalo, a brojni nasadi su uništeni. Pred nama se našla nova faza u razvoju poljodjelstva zadarskoga kraja: od 1990. do danas.
U SLJEDEĆEM BROJU: ŠTO SE DOGAĐALO S IMOVINOM PK ZADRA NAKON DOMOVINSKOG RATA?