Mikroklima, struka, natapanje i rad pretvorili makiju u raj na zemlji

Pogledajte ovu makiju uokolo, samo leglo bijesnih lisica, čagljeva, divljih svinja i smeća. Jedino pozitivno što imamo to je proizvodnja kisika! Poruka bi bila i to od strane nas poljodjelaca i lokalne uprave našim državnim vlastima, da ovakve mikrolokacije, a ovdje ima 200 hektara, sve bi moglo biti kao ovaj obrađeni dio, ističe Ročak

U potrazi za poljoprivrednim proizvođačima, vrijednim ljudima koji svojim radom oplemenjuju prostore Zadarske županije, vodio nas je put do nedalekog mjesta Debeljaka, gdje se od davnine uzgajaju mnoge kulture koje se zatim, putem maloprodaje plasiraju na zadarskim tržnicama. Naš domaćin, Davor Smolić Ročak, poveo nas je u oblilazak njegova obiteljskog gospodarstva: voćnjaka, povrtnjaka i maslinika kroz koje se zrcali stvarnost proizvodnje voća i povrća u ovome kraju.
Obrađeno oko kapelice
Nakon kraće vožnje poljskim putom koji uz tunel vodi preko željezničke pruge, dolazi se do područja zvanog Ročkova kapelica. Ime je dobila po stvarnoj kapelici koju je, kako nam kaže Davor Smolić Ročak, dao podignuti rođak njegovoga pradjeda za zavjet, kad je još u Prvom svjetskom ratu bio ranjen u vrat.
– Ovo obrađeno područje koje sad vidite, bilo je isto kao i ova makija koju vidite s druge strane. Uloženo je dosta truda i rada cijele obitelji da bi se od tog krša, kamena napravilo nešto. Moralo se riješiti i sustav navodnjavanja. Napravili smo bunar i kako je tu prirodna depresija, sve vode koje padaju one dolaze tamo i mi smo ih sproveli kanalom da idu u bazen. Potom je podvodno razveden sustav cijevi, tako da svaki red ima svoje navodnjavanje, pojašnjava Davor Smolić Ročak i nastavlja:
 Borba protiv mraza
– Pripremili smo zemlju, osigurali vodu, Sunca ima, jedino što još možda nedostaje da bi se moglo osigurati od ovih kolebljivosti vremenskih prilika – riješiti pitanje mraza. To se može ili s termogeneratorima koji se voze na traktorima ili s orošavanjem u kritičnim intervalima, kazao je Smolić Ročak koji je na rečenom položaju, uz kapelicu podigao maslinik i nasad trešanja koji su stari šest godina.
– Želio bih poslati poruku da se mora poštivati struka, a to znači da se prije bilo kojeg ozbiljnijeg posla mora pristupiti snimanju mikropozicije s aspekta mikroklime, kojoj je strani svijeta okrenuto i svakako osigurati vodu. Vidimo da je ova godina izuzetno loša kad je u pitanju voda, tako da u ova doba otkad postoji bunar, a to je šesta godina, nije bio ovako prazan kao sad, govori nam Ročak dok polazimo u obilazak bunara, dodavši da su kiše koje su padale posljednjih dana riješile probleme površinskog sloja, ali za nešto dublje, to jest vode u podzemlju ovo nisu bile dostatne količine.
U bunaru na položaju zvanom Ročkova kapelica, dubokom sedam metara uvijek ima vode, koja se cijevima doprema do maslina i trešanja, “strišanja” kako vele u Debeljaku, mjestu koje je otprije bilo poznato upravo po uzgoju i proizvodnji toga proljetnoga voća. Kako nam kazuje naš domaćin, nekad se u Debeljaku znalo okupiti po dvadeset kamiona na koje se krcalo trešnje i vozilo na tržišta drugih gradova: Zagreba, Rijeke ili Karlovca. Danas je, međutim, proizvodnja manja.
– Istina je da se nešto toga obnavlja, međutim, nema svatko odgovarajuće mogućnosti, a ni spoznaja za napraviti akumulaciju. A to i košta. Čovjek može imati ideju, može imati svedobro zamišljeno, ali ako ne možete tehnički ili materijalno to provesti, sve je uzalud. Pravilo je da na 1 hektar ide 0,8 radnika, dakle na stotinu hektara, to je osamdeset radnih mista, kaže nam Davir Smolić Ročak, koji nas je poveo i do voćnjaka gdje rastu prave čuvene, debeljačke, “durače”, posađene prije više od trideset godina. No, ove godine im je veliku štetu nanio mraz.
Bumbari i gusjenice
– Skoro da nema ništa. Sve je smrzlo. Tučci su pozebli jer ona podnosi negdi do minus dva do dva i pol. Tako da je šteta što je bio mraz, jer je bilo rekordno pupa i svega pa možemo reći da je učinjena doista velika šteta. Teško mi je sad špekulirati s brojkama, ali rekao bih da je devedeset posto roda uništeno. Jedino pri vrhu se nešto može brati, vidi se da ih je par gori ostalo. To se događa stoga jer gladni zrak pada doli, a topli ide gori, kaže Ročak kojeg smo upitali i ima li problema sa štetnicima.
– Od štetnika tu su ptice i bumbari, oni zeleni, no oni uglavnom pri vrhu “operiraju”. Nekad iz okolnih hrastova zna doći do prave najezde gusjenica. Bio je tako jedne godine slučaj da je propao kompletan urod i to samo zbog gusjenica. Nije bilo insekticida koji ima kratku karencu nego 28 dana. Trišnja je došla pred zriobu i naravno da nećemo onda ići na tržnicu, ali opet morate paziti jer prođe susjed, recimo ubere i pojede, tako da sam ja na kraju pustio da gusjenice sve pojedu i onda sam zaštitio kad je pao i plod i list. I ona je ponovno vegetirala. Srećom, sad ima kvalitetnijih zaštitnih sredstava, tako da smo s te strane zadovoljni, otkrio nam je Ročak koji nas je poveo na još jednu stranu, ovaj put u suprotnome smjeru prema jugozapadu.
 Na Brigu
– Ovo vam se zove Glavica, ali mi to zovemo Brig. A još to zovem i “mali raj na zemlji”, jer nema što ovdje ne raste ili što ne bi moglo rasti. Uzgoj je 99 posto ekološki, samo domaći gnoj stajski. A od povrća tu su špinat, blitva, rikola, rotkvica, a ovdje ćemo napraviti pripremu i između strišanja posaditi tikvice, kukumare, pomidore,… Bili bismo već to priredili, ali nije bilo vrime kako triba za to, kazao je Ročak koji ističe specifičnost položaja Brig.
– Nagnut je prema Suncu, u smjeru juga, bočno jugozapadu. Zaštićen je od sjevernih vjetrova i također ima vodu. Uređujemo upravo ovdje bunar, voda je na 4 metra dubine, cijevi su postavljene, pokazuje Davor Smolić Ročak te upozorava kako je mikroklima ovog položaja djelovala na kulture, osobito masline i trešnje. Masline cvjetaju u tisućama cvjetova, dok trešnje za razliku od onih koje smo maloprije posjetili na drugom položaju već nose plodove koji od zelene prelaze u crvenu boju.
– Treba poštovati struku, poštovati mikroklimu i riješiti navodnjavanje, ako imate te uvjete zadovoljene, onda ste sve riješili i svaki trud je plaćen od Boga. Ja sam se ovdje koristio iskustvima moga dida i ćaće i stručnim savjetima mojih prijatelja agronoma Stošije i Tomislava Modrića. To sve kroz praksu prođem, supruga više povrće, a ja više voće, otkriva nam naš domaćin s kojim gledamo panoramu koja se pruža s položaja Brig.
– Pogledajte ove makiju uokolo, samo leglo bijesnih lisica, čagljeva, divljih svinja i smeća. Jedino pozitivno što imamo to je proizvodnja kisika! Poruka odavde bi bila i to od strane i lokalne uprave državi, da ovakve mikrolokacije, ovdje ima 200 hektara, sve bi moglo biti kao ovaj obrađeni dio. Jer i on je bio isti kao i ova makija uokolo, prije samo 6 godina, poručio je Davor Smolić Ročak.

Posla za čitavu obitelj

– Bilo bi najbolje kada bi se otkup osiguravao kroz veletrgovine, veletržnice i slično. Ovako na malo mi prodajemo na tržnici. Moja supruga Tanja drži štand na ulasku u gradsku ribarnicu i prodaje tamo i povrtlarske kulture, ulja kada bude, začinjene masline i slično. Ona tu zarađuje prihod da se malo poboljša standard, a i školujemo još jednog sina na fakultetu u Rijeci. To znači svaki dan, svako jutro, rijetki su trenuci kada ona ne ide na pijacu. Robu treba ubrati, spremiti, sadnice stavljati i održavati. Ima posla za cilu obitelj, otac, žena, dica, ja, svi, istaknuo je Davor Smolić Ročak, koji je ujedno i zamjenik načelnika Općine Sukošan.

Debeljačke “durače”

U voćnjaku trešanja posađenih 1981. godine, Davor Smolić Ročak primijetio je da su trešnje iz njegovoga djetinjstva bile još veće od ovih te nam rekao:
– Ovo su vam uglavnom sve vrste “durača”, s tim da je “durača”, općeniti naziv za kasnu strišnju. Ovdje se mogu naći različite podvrste strišanja kao što su lambers, stela i druge. No, moji ćaća, a pogotvo did i pradid, nisu oni znali imena, nego se tada gledalo po zemanu kako se govorilo: kako koja dolazi. Bitno je bilo da ne dođu sve u isto vrime, nego da dođu, onako raspoređeno zbog mogućnosti berbe i plasmana.