Utorak, 23. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Adžić Sikirić: Nedostatak političkog iskustva zapravo je moja prednost

27.04.2017. 22:00
Adžić Sikirić: Nedostatak političkog iskustva zapravo je moja prednost


Jasminka Adžić Sikirić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, kandidatkinja je Živog zida za gradonačelnicu Zadra koja će se u konkurenciji s još osmero protukandidata na lokalnim izborima 21. svibnja pokušati izboriti za čelnu funkciju u Gradu Zadru. Javnosti nepoznata, politički neiskusna, samozatajna i marljiva profesorica odvažila se na lavovski prvi politički iskorak “udarajući u glavu”, iako kaže kako ju politika nikada nije posebno zanimala ni privlačila.
Što Vam je bio “okidač” za aktivno uključivanje u politiku?
– Osjetljiva sam na društvenu nepravdu i nesreću malog čovjeka čiji smo svakodnevni svjedoci. Nisam više mogla ravnodušno promatrati ovo što se događa pa sam se odlučila uključiti i pokušati nešto napraviti, promijeniti.
Je li nedostatak političkog iskustva i anonimnost Vaš hednikep ili prednost?
– Anonimnost mi nije hendikep, koliko to što sam žena. Naša tradicionalno patrijarhalna sredina teško daje priliku ženama na vodećim mjestima. Uvijek će Vam naći neku manu. Čak ni žene same nisu spremne podržati ženu u politici, bez obzira na sposobnost i kvalitete koje ima. Nedostatak političkog iskustva je zapravo moja prednost, budući da se kod nas političko iskustvo mjeri količinom ukradenog novca iz džepova građana. Moram istaknuti kako je politika riječ koju ne volim, jer me nakon svega što se kod nas događa proteklih 27 godina, asocira na podlost, prevrtljivost, gramzivost, sebičnost, oholost i slične niske i prizemne ljudske osobine, a trebala bi biti nešto uzvišeno i humano. Tu je ujedno i odgovor zašto sam odabrala Živi zid. To je jedina humanistička stranka kod nas koja se zalaže za male ljude, male doslovno i figurativno, za one najranjivije – djecu čija je budućnost upitna u ovakvoj državi, za one socijalno najugroženije, a po malo većina nas ulazi u tu kategoriju. Kad su nam rashodi za 30 posto veći od prihoda, a trošimo na osnovu životnih potreba, tada se nameće zaključak da je 90 posto hrvatskih državljana socijalno ugroženo. Takvo stanje posljedica je visokih troškova života, malih plaća i mirovina te visokih kamata za kredite i to treba mijenjati.
Što onda očekujete od ovih izbora?
– Bilo bi nerealno očekivati da grad Zadar vodi žena, a posebice iz male stranke kao što je Živi zid. Moj angažman je svojevrsni poziv svim ženama da se ohrabre i uključe u ozdravljenje ovog društva kroz humanističko djelovanje. Također, vlastitim primjerom želim motivirati i mlade ljude koji se masovno iseljavaju zbog egzistencije, zapošljavanja i prilike za nekim normalnim životom u uređenom okruženju da ostanu i bore se kako bi to sve imali u svojoj državi.
Koji su po Vama ključni problemi u Zadru i što bi trebalo mijenjati?
– Tijekom protekla dva i pol desetljeća potpuno je uništena nekoć dobro razvijena industrija, a gotovo potpuno je uništeno i cjelokupno gospodarstvo. Sve je izraženija nebriga za socijalno ugrožene, premalo se ulaže u sela i otoke, sudstvo nam je korumpirano i neučinkovito, mladi sve više iseljavaju. Da bi se to promijenilo, potrebno je poticati male i srednje poduzetnike, povlačiti što više sredstava iz EU fondova, jačati OPG-ove, prekvalifikacijom nezaposlenih smanjiti nezaposlenost, a potrebno je i povećati smještaj za beskućnike jer ih je sve više. U slučaju Nade Bosnić pokazalo se da u Zadru uopće nema smještaja za beskućnice.
Što se pravosuđa tiče, jedini način da se tamo provedu promjene jest promjena vlasti. Živi zid ima kvalitetan program i niz prijedloga i mjera za kvalitetniji život svih, a ne samo jednog malog broja obitelji.
Kad biste ipak postali gradonačelnica Zadra, kakav bi to grad bio?
– Male su šanse za takvo što, ali bio bi to grad u kojem bi svatko imao jednaku priliku za osobni i profesionalni razvoj u skladu sa svojim osobnim afinitetima, grad otvoren za sve koji žele doprinijeti njegovu napretku kroz vlastiti angažman i vlastiti napredak, grad zajedništva, a ne podjela. Zajedno, bez obzira na političke ili neka druga opredjeljenja mogli bismo puno više i bolje. Bio bi to grad toliko ugodan za življenje koliko je i lijep.