Festival koji je u Hrvatsku vratio život Židova

Smijem li dopustiti da u gradu u kojem živim izbrišem sve uspomene na one koji su tu živjeli ne toliko davno, još za vrijeme moga djetinjstva, na one koji su sjedili na ovim istim sjedalicama, u istim kinima i koji su u jednom trenutku jednostavno – nestali, kazao je počasni predsjednik Festivala Branko Lustig, filmski producent i dvostruki oskarovac, naglasivši kako je, osim prikazivanja kvalitetnih filmskih ostvarenja, važnost Festivala i u tome da jednom godišnje podsjeti Zagreb i Hrvatsku na svoje židovske sugrađane koji su ubijeni tijekom rata
I ove je godine, četvrti put zaredom uspješno održan Festival židovskog filma. U zagrebačkom kinu Europa od 23. do 29. svibnja hrvatska publika imala je prigodu pogledati čak 43 iznimno kvalitetna filmska ostvarenja iz cijeloga svijeta.
Festival židovskog filma, inače jedinstven takve vrste u svijetu, i ove je godine održan pod vodstvom njegova počasnog predsjednika Branka Lustiga, filmskog producenta i dvostrukog oskarovca, te direktorice Festivala Nataše Popović.
Ovogodišnji 4. Festival židovskog filma većim je dijelom bio posvećen Pravednicima među narodima, ljudima koji su tijekom Drugoga svjetskog rata spašavali Židove od nacističkog progona, riskirajući pri tom vlastite živote, za što su od Države Izrael odlikovani visokim priznanjem Pravednika među narodima. Stoga su im kao još jedna zahvala i prisjećanje na njihov humani i hrabar čin na svečanom otvorenju uručene festivalske plakete “Pravdenika.”
U prepunoj kino dvorani plakete je pravednicima i njihovim potomcima predao Branko Lustig, a dobili su ih Mario Carnelutti, Darko i Ankica Lončar, Josip Joško Pribilivić, Stjepan Papo Oružen i Boik Korkut, unuk Derviša Korkuta, pravednika koji je od uništenja spasio sarajevsku Hagadu, židovsku obrednu knjigu. Ipak, zanimanje medija najviše je izazvao bugarski car Simeon Sakskoburggotski kojemu je plaketa “Pravednika” uručena za zasluge njegova oca, bugarskoga cara Borisa III. koji je tijekom rata spasio 50 tisuća bugarskih Židova.
Sjećanje na stradale
Svečano je otvorenje u kinu Europa protekle nedjelje okupilo brojne predstavnike hrvatskoga političkog, društvenog i kulturnog života, a uzvanicima se obratio predsjednik Festivala Branko Lustig, izrazivši zadovoljstvo što se i ove godine, unatoč financijskoj krizi, a zahvaljujući donatorima i sponzorima, Festival uspio organizirati. Iako se neki od filmova odabranih za ovogodišnju festivalsku smotru bave i temama iz suvremenog izraelskog života, većina igranih i dokumentarnih filmova vezana je upravo uz holokaust i stradanje Židova tijekom Drugoga svjetskog rata, o čemu je Lustig govorio okupljenima.
– Mnogi me u posljednje vrijeme pitaju zašto prikazujemo te tužne i potresne filmove, zar Židovi ne rade i komedije i filmove o ljubavi i ljudskoj sreći. Tvrde da se moramo okrenuti ljepšoj strani života i podsjećati ljude na radosti koje život pruža. Slažem se s time i, vjerujte, lakše bi nam to bilo. Ali smijem li dopustiti da u gradu u kojem živim izbrišem sve uspomene na one koji su tu živjeli ne toliko davno, još za vrijeme moga djetinjstva, na one koji su sjedili na ovim istim sjedalicama, u istim kinima i koji su u jednom trenutku jednostavno – nestali, kazao je Lustig, naglasivši kako je važnost Festivala i u tome da jednom godišnje podsjeća Zagreb i Hrvatsku na te ljude, svoje židovske sugrađane koji su ubijeni tijekom rata.
Gostima se obratio i izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Yosef Amrani koji je istaknuo kako Festival vraća temu holokausta koja obilježava život Židova, ali kroz filmsku umjetnost upoznaje hrvatsku javnost i s temama iz svakodnevnog života Izraela.
– Film spaja povijest i sadašnjost, a ovaj filmski Festival vraća u Hrvatsku život Židova, naveo je veleposlanik Amrani, istaknuvši svoju zahvalnost Branku Lustigu na organizaciji Festivala s tako važnom svrhom.
Kineski Schindler
Festival je otvorio njemački film “John Rabe” koji govori o spašavanju kineskih radnika za vrijeme japanske okupacije Kine tijekom Drugoga svjetskog rata. Redatelj filma Florian Gallenberger bio je gost na svečanom otvorenju, a u svom je obraćanju istaknuo kako je John Rabe, mada u zapadnome svijetu zaboravljen, u Kini junak.
– John Rabe itekako zaslužuje pamćenje jer on je kineski Schindler – kazao je Gallenberger.
Osim filmskog dijela programa koji se sastojao od 15 igranih, 22 dokumentarna i pet kratkih filmova, Festival su upotpunila tri obrazovna jutra za učenike osnovnih i srednjih škola, te studente, čime je Festival i ove godine potvrdio svoju edukativnu ulogu. Treću godinu zaredom u sklopu Festivala organizirana je i Međunarodna filmska radionica, a nije izostao ni glazbeni program. Tako je na Festivalu nastupio duo EmmaLee, izraelski sastav The Shuk i austrijski Ansambl The Klezmer Connection i Groovecaffe.
Današnje svečano zatvaranje Festivala organizirano je u suradnji s udrugom za promicanje audio-vizualnih umjetnosti Confusion, a održat će se u zagrebačkoj staroj tvornici Jedinstvo.

 KOGA SU SPASILI?

Festivalsku plaketu “Pravednika” dobio je Mario Carnelutti koji je pravednikom među narodima proglašen 1984. godine jer je spasio Izidora Hahna i Stefi Bester, zatim Darko Lončar koji je pravednikom proglašen 1999. jer je zajedno sa suprugom Ankicom spasio Hellu Schlesinger i Daisy Horn, Josip Joško Pribilivić, proglašen pravednikom 2001. jer je spasio Daniela Ivina, Stjepan Papo Oružec, pravednikom proglašen 2004. jer je zajedno s majkom Katicom spasio Betiku i Herminu Weinberger. U ime svog oca Derviša Korkuta, koji je spasio jedan život i sarajevsku Hagadu od uništenja, plaketu je primio njegov unuk Boik Korkut. Plaketa je uručena i caru Simeonu Sakskoburggotskom, sinu bugarskoga cara Borisa III., koji je od nacističkog istrebljenja spasio oko 50.000 bugarskih Židova.

U sklopu ovogodišnjega 4. Festivala židovskog filma prikazani su filmovi različitih žanrova i tematike. Iako je najvećim dijelom riječ o ostvarenjima koja prikazuju stradanje Židova za vrijeme holokausta, neki od prikazanih filmova bave se i suvremenim problemima poput filma “Veličina je bitna” koji govori o pretilosti ili filma “Oči širom otvorene” čija je tema homoseksualna ljubav. Kratak film “Na putu za Tel Aviv” bavi se palestinskim terorizmom i kompleksnim odnosom nepovjerenja između Židova i Arapa, o čemu govori i kratak film “Tunel” u kojemu se dva neprijatelja nađu zajedno u tunelu kojim Palestinci iz Egipta krijumčare oružje u Gazu. Prikazani filmovi pripadaju različitim kinematografijama – od izraelske, njemačke i francuske do marokanske, bugarske i američke. Na Festivalu je prikazan i film Jakova Sedlara iz 2006. godine “Pravednik Stepinac”, te srbijanski film Marka Popovića i Srđana Mitrovića “Sajmište – Historija jednog logora” koji govori o logoru za internaciju Židova, osnovanom koncem 1941. na području današnjega Zemuna koji je tada bio u sastavu NDH. Među mnoštvom kvalitetnih filmskih ostvarenja ističe se i švedski film “Dobra večer gospodine Wallenberg”, iz 1990. godine, redatelja Kjella Gredea o poznatome švedskom diplomatu Raoulu Wallenbergu koji je tijekom Drugoga svjetskog rata spašavao Židove iz okupiranih zemalja, nabavljajući im švedske putovnice, a osobito se istaknuo 1944. godine u Budimpešti gdje je spasio desetke tisuća Židova. Wallenberga su po ulasku u Budimpeštu uhitili Sovjeti pod optužbom za špijunažu te mu se početkom 1945. gubi svaki trag. Iako su sovjetske vlasti tvrdile da je umro od srčanog udara 1947., njegova je sudbina do danas nepoznata.