Veliki uzgajivači uzimaju radnike, manjima pomažu rodbina i prijatelji

Cijena zna oscilirati čak i do pedeset posto u dva dana. Najkritičniji su vikendi, kada sve babe poberu svoje trišnje i donesu ih na tržnicu i cijena padne. To je sad ovaj vikend, tržnice će biti pune trišanja i cijena će biti pet, šest do sedam kuna i treba ih prodati prije toga, otkriva nam Milenko Vrkić

Kasno je proljeće i  dozrijeva sve veći  broj poljoprivrednih kultura. Obilazeći područje Ravnih kotara i  razgovaramo s vrijednim ljudima koji svagdašnji kruh  traže u poljodjelstvu. Ove godine probleme stvara suša, no  ono što se već duže vrijeme  ponavlja na ovdašnjim prostorima je nedostatak radne  snage u poljoprivredi. Osjeti  se to i u berbi trešanja, ali i  kod drugih radova, kako nam  je ispričao Stevan Graovac iz  Smilčića koji najviše uzgaja  trešnje, kvalitetne smokve i  stolno grožđe.
– Slabo ima radne snage, a  plus toga i ako je ima nije  stručna. 
 Sad imam berbu trešnje, a  potom sadim selen, peršin,  mrkva, kupus, samo čekam da  kiša malo padne. Nema radne  snage. U cijelom Smilčiću ima  jedan mlad čovjek što ima  dvoje male djece, on je najmlađi pa onda ja i što ćemo  pričati dalje. Ovi ljudi što su  malo imućniji, oni uzimaju  sezonce iz Bosne ili iz drugih  sela, imaju svoj smještaj gdje  ih održavaju i hrane, ali tako  rade jedan do dva čovjeka tu  u Smilčiću, priča Graovac koji  će svoje trešnje brati sam uz  pomoć dvije radnice.
 Berba u Tinju
Berba trešanja je u tijeku i  u Tinju gdje se posljednjih  godina podiglo dosta novih  nasada, ne samo trešanja, nego i drugih kultura. Kako  nam je kazao Milenko Vrkić  ova godina i nije bila najbolja:
– Zapuhala je bura baš kad  su bile u zriobi, a ako zakasnite dan, plod propadne  pa da ste i jedan dan zakasnili  s berbom, kazao nam je Vrkić  s kojim smo popričali i o  izboru sorata.
– Polurane sorte su vrlo  kvalitetne, imaju kvalitetan  plod i zovu ih talijanke, a to  su celesta, giorgia i van. Netko, pak, više voli kasnije sorte, ali onda im pada cijena.  Treba znati ocijeniti i voditi  računa o mikroklimama. Neka sorta unutar tek nekoliko  kilometara sazrijeva sa pet  dana razlike. A cijena zna  oscilirati čak i do pedeset  posto u dva dana. Najkritičniji su vikendi, kada sve  babe poberu svoje trišnje i  donesu ih na tržnicu i cijena  padne. To je sad ovaj vikend,  tržnice će biti pune trišanja i  cijena će biti pet, šest do  sedam kuna i treba ih prodati  prije toga, otkriva nam Milenko Vrkić te nas upoznaje s  tinjskom poljoprivredom:
– Mislim da je Tinj mjesto  koje možda ima najrazvijenije  poljodjelstvo u svim Ravnim  kotarima. U drugim mjestima, kao u Gorici ili Raštanima, ljudi su bili vezani uz  posao u Zadru, a ovdje ne, i  nije bio razlog daljina jer je  vozio isti autobus. Postojao je  drugi razlog, mi smo bili  općina Benkovac, a bili smo  hrvatsko, katoličko misto i  teško je bilo naći radno mjesto u Benkovcu, a u Zadru  nismo mogli jer nismo tamo  pripadali i tako su se ljudi  okrenuli poljoprivredi i mislim da malo koje misto živi od  poljoprivrede kao Tinj. Samo  ove godine posađeno je pedeset tisuća i očekuje se urod  prosječan ili čak i malo ispodprosječan od milijun kila.  Od voćaka prevladava vinogradarstvo, a mislim da maslina ima danas posađenih u  Tinju više negoli ih je prije  pedeset godina bilo u čitavoj  Županiji, na desetke tisuća je  posađeno. Ima dosta uzgajivača breskve, a sad su i  trišnje došle. Mi smo ipak  manje mjesto pa kad se uspoređuje, kaže se da je Škabrnja poznata po maraški,  Smilčić po breskvi, Debeljak  po trišnji, a u Tinju svega toga  ima, kaže Vrkić pri čemu je  posebno pohvalno da se  voćarstvu okreće i mlađa generacija pa je prije par dana  osnovana i PZ Maraška.
Dobar urod trešanja
Kad je riječ o berbi trešanja  u Tinju to se radi prvenstveno  u krugu obitelji uz pomoć još  ponekog prijatelja. Tako je i  kod Nikice Čirjaka kojeg zatičemo u berbi:
– S trešnjama sam zadovoljan, cijena je pristojna, ne  treba je puno špricati, nema  previše rada oko nje, manje je  zahtjevna od breskve i druge  kulture, kazao nam je Čirjak.
– Najteže je pobrati, mi to  riješimo pomoću rodbine jer  neće ti nitko pomoći ako  nećeš ti sam sebi pomoći,  poručuje Nikica Čirjak koji  osim trešanja ima i drugih  kultura:
– Posadi se hektar kumpira,  pa voćaka, maslina, ali, sve u  svemu, nije to ono pravo da ti  možeš živiti od toga. Trešnji  sad, cijena nije mala, ali treba  imati količinu. Dok krumpir,  svaki dan otkupna cijena za  pedeset lipa je manja, a u  trgovini je stalno deset kuna,  rekao nam je Nikica Čirjak.
Trešnje su mu rodile 40-50  kilograma po stablu s čim je  zadovoljan, kao i s kvalitetom  pa ni prodaja neće biti problem.

Kod trešanja berba čini 45 posto troškova

– Sve sorte trešanja koje su danas u proizvodnji i  sustav njihova uzgoja nas upućuju na ručnu berbu.  U svijetu postoje i sorte koje se beru mehanizirano u  zemljama u kojima postoje veće plantaže, u Italiji,  Španjolskoj, a jedan je takav nasad podignut i u  Bugarskoj sa sortom vittoria. To je sorta koja se bere  strojno, ali mora biti prilagođen uzgojni oblik i tresači  se postave, a pogodno je i što joj 98 posto plodova  dozrijeva u isto vrijeme. Pada samo plod bez  peteljke, ali nema curenja soka i plod ostaje  kompaktan, čvrst, ali takvih sorata kod nas uopće  nema.
Naše su sorte, međutim, isto tako kvalitetne,  samooplodne koje su se zadnjih deset petanest  godina širili po našim nasadima, one su prilagođene  ručnoj berbi. Ručna berba je jako zahtjevni i skup  posao tako da prema našim kalkulacijama na berbu  otpada 45 posto troškova, a ostalo ide na gnojivo,  sredstva za zaštitu bilja, ambalažu, rezidbu i obradu.  Jedan radnik može ubrati na sat dvadeset kilograma.  Bere se s peteljkom, a sat se plaća 25 kuna. Ako će  on brati deset sati dnevno, može ubrati dvjesto kila  po 25 kuna pa se vidi koji je to iznos. Upravo zbog  toga kod podizanja nasada se apeliralo na voćare da  uzimaju podloge koje razvijaju niža stabla, kao santa  lucia 64, koja ima krvi rašeljke, ali ne razvija tako  bujnu krošnju. Tako se formira niže stablo i berba je  omogućena sa zemlje. Ako se nije tako radilo nego  imamo stabala na prunus aviumu, divljoj trešnji gdje  su stabla visoka 6 do 7 metara pa ih se mora brati  platformama ili “planinariti” da bi se pobralo, kazala  nam je dipl, ing. agr. Gordana Dragun, voditeljica  Područnog odjela Hrvatske poljoprivredne komore u  Zadru.

Graovac: Da mogu vozio bih sirotinji

– Dobio sam iz Zagreba da mogu slobodno prodavati svoje proizvode i, da imam traktor, išao bih po stanovima i prodavao jeftinije sirotinji. Meni bi se isplatilo, a i njima bi dobro došlo. Ako je trešnja, na primjer, sada na zelenoj pijaci 12 kuna, meni se isplati da je dam onoj sirotinji, onom penzioneru za osam. Dat ću mu je i za pet, ali neću dati ovome šverceru po pet kuna ovdje. Ubrat ću svaki dan pedeset kila i dat ću po pet kuna sirotinji, jer ja sam takvi. I ja sam sirotinja, niknuo i ostao, ali sam u duši bogat, istaknuo je Stevan Graovac.