Dala bih prosječnu ocjenu 3. Činjenica je da su svi programi reformirani ili osnovani u skladu s bolonjskim procesom, ali se to dobrim dijelom odnosi na formalne, a ne i sadržajne aspekte samog studija. Na Sveučilištu se izvodi preko 20 preddiplomskih i oko 30 diplomskih studija koji su vrlo heterogeni, a isto se može reći i za napredak koji je ostvaren u skladu sa smjernicama “bolonjskih dokumenta” i prilagodbi europskom prostoru visokog obrazovanja. Neke sveučilišne sastavnice su napravile puno posla u ovoj prilagodbi i gotovo da im se može dati najveća ocjena, dok su druge još uvijek na vrlo niskoj razini implementacije osnovnih načela
Prije deset godina Hrvatska je odlučila uključiti se u proces stvaranja Europskoga prostora visokog obrazovanja pristupivši Bolonjskom procesu. Svi studijski programi usklađeni su 2005. godine sa zahtjevaima Bolonjskog procesa. Nakon deset godina bolonje u Hrvatskoj i šest godina bolonje na Sveučilištu u Zadru (naime prije nešto više od tjedan dana na Sveučilištu u Zadru promovirani su prvi diplomandi i diplomandice) postavlja se pitanje: je li bolonja uspjela? Rijetko kad su se profesori i studenti oko nečega tako dobro složili kao za vrijeme uvođenja bolonje na sveučilišta. Svoje nezadovoljstvo pokazali su i jedni i drugi, u obliku prosvjeda ili tihog negodovanja. Danas se postavlja pitanje jesu li prosvjedi bili opravdani? Odgovor na to pitanje je složen i teško da može biti jednostran. Naime činjenica je da je proces prelaska na bilo koji novi sustav kompliciran i rijetko kad ne ostavlja žrtve za sobom jer upravo na pogreškama učimo kako idući put napraviti bolje. Bolonjski proces od svojih početka odmaknuo se od stanja kad ni profesori ni studenti nisu znali što se od njih očekuje, ali činjenica je i da i jedne i druge na tom putu očekuje još mnogo posla. Da studenti nisu prosvjedom upozoravali na neke goruće probleme novog sustava možda bi se oni sporije riješavali ili se ne bi bili riješeni. Pitanje koje najviše muči akademsku zajednicu, a posebno studente je jesu li prve generacije bolonje žrtvovane generacije i jesu li žrtvovane uzalud? Sve se češće čuju glasovi da se radi o nesupjeloj reformi i to ne samo u Hrvatskoj.
Reforma koju su prije deset godina dogovorili ministri obrazovanja i znanosti 29 zemalja nije donijela očekivane rezultate, a hoće li bolonja zasjati u budućnosti to će pitanje još neko vrijeme ostati bez odgovora. Za sad nam ostaje samo da revidiramo ono što se do sada napravilo i da procijenimo koliko smo uspješni do sada bili. Gdje se nalazi bolonja na Sveučilištu u Zadru, je li bila uspješna ili ne razgovarali smo s dr. sc. Anom Proroković, prorektoricom za studije i studentska pitanja.
Dugotrajan proces
Hrvatska je Bolonjskom procesu pristupila 2001. godine, a svi studijski programi usklađeni su 2005. godine. Na Sveučilištu u Zadru prije nešto više od tjedan dana održala se i prva promocija diplomanda i diplomandica. Koju biste ocjenu od 1 do 5 dali deset godina bolonje u Hrvatskoj i šest godina bolonje na Sveučilištu u Zadru? Obrazložite svoju ocjenu.
– Dala bih prosječnu ocjenu 3. Činjenica je da su svi programi reformirani ili osnovani u skladu s bolonjskim procesom, ali se to dobrim dijelom odnosi na formalne, a ne i sadržajne aspekte samog studija. Na Sveučilištu se izvodi više od 20 preddiplomskih i oko 30 diplomskih studija koji su vrlo heterogeni, a isto se može reći i za napredak koji je ostvaren u skladu sa smjernicama “bolonjskih dokumenta” i prilagodbi europskom prostoru visokog obrazovanja. Neke sveučilišne sastavnice su napravile puno posla u ovoj prilagodbi i gotovo da im se može dati najveća ocjena, dok su druge još uvijek na vrlo niskoj razini implementacije osnovnih načela. Općenito, najmanje smo zadovoljni mobilnošću studenata i nastavnika, osiguravanjem kvalitete u nastavnom, istraživačkom i stručnom radu te obrazovnim standardima i oblicima edukacije koji bi trebali poticati nastavu usmjerenu ka studentu. Predstoji još velik posao vezan za definiciju, standardizaciju i vrednovanje ishoda učenja, a u kontekstu HKO-a (Hrvatskog kvalifikacijskog okvira) te prepoznavanja i usporedivosti kvalifikacija na nacionalnom i europskom tržištu rada.
Jesu li prelazak i prilagodba na bolonjski proces na Sveučilištu u Zadru završili ili taj proces još traje? Kad možemo očekivati kraj prilagodbe i koje faze na tom putu Sveučilište još treba proći?
– Potpuno je jasno da bolonjski proces na Sveučilištu nije završio i mišljenja sam da će trajati još dugo. Upravo kad pomislimo kako smo pri kraju posla, dogodit će se neki drugi proces i neke druge reforme i opet ćemo mijenjati stvari. Potpuno je jasno da su globalne promjene u društvenom, političkom, demografskom, ekonomskom, tehnološkom i svakom drugom smislu toliko brze i da nitko ne može predvidjeti što nas sutra čeka. Nerealno je očekivati da ćemo uspjeti izgraditi tako dobar sustav koji će u svakom trenutku biti spreman brzo i učinkovito odgovoriti na sve izazove. Ipak, izgradnji takvog sustava svakako treba težiti i to nas ne amnestira za neodgovornost i inertnost.
Pri prilagodbi programa na bolonjski proces javljali su se mnogi problemi, od neprihvaćanja sustava od strane studenata do neprihvaćanja sustava od strane profesora. Koji su bili najveći problemi na koje ste pri prilagodbi nailazili i koji problemi još uvijek čekaju svoje rješenje?
– Najveći problemi vezani su uz neshvaćanje duha bolonjske reforme, osjećaj da je ona nametnuta od nekih ne posve jasnih struktura van granica ove zemlje, uvedena po direktivi Europske unije (na ovom mjestu idu i sve skepse vezane uz “prosperitet” i ulogu Hrvatske u novom okruženju) i općenito, nespremnost na promjene i robovanje tradicionalnim vrijednostima i načinima rada koji su do sada, navodno, vrlo dobro funkcionirali (iako ne pamtim tko je zadnji put uopće provjeravao njihovu djelotvornost). Problem je i u tome što ne postoji nacionalna strategija razvoja visokog obrazovanja i znanosti i što za ozbiljne reforme nemamo dovoljno ni kadrovskih ni financijskih resursa. Problem je i cijeli javni sektor takav kakvog danas imamo. Difuzija odgovornosti, nemotiviranost za postizanje viših rezultata, nepostojanje mehanizama nagrađivanja pojedinaca koji rade više i bolje i suprotno, svi na istim koeficijentima i slično. Vrednovanje nečijeg rada i s time povezane posljedice, u javno financiranim institucijama zvuče kao znanstvena fantastika. Kod akademske zajednice imamo i dodatnu kočnicu, a to je često prisutna elitistička perspektiva visoke intelektualne klase koja nije tu da joj se govori što treba činiti, već je ona ta koju svi ostali trebaju slušati. To je dvosjekli mač koji je na neki način sačuvao autonomiju sveučilišta, ali i više puta unazadio i onemogućio iznimno važnu suradnju s gospodarstvom i drugim subjektima, a na štetu mogućeg doprinosa pojedincu i društvu. Svi problemi koje do sada nismo uspjeli riješti, kriju se negdje između ovih redova.
Nema gubitka prava na studiranje
Bolonjski proces razlikuje se od starog sustava studiranja najviše po načinu studiranja. Ipak još uvijek taj način nije usklađen od odjela do odjela i profesora do profesora. Jedni su u potpunosti prihvatili nova pravila, drugi djelomično, dok treći rade po starom sustavu. Je li takav način rada dopušten ili će po završetku prilagodbe svi profesori morati raditi jednako?
– Integrirana sveučilišta kakvo je i zadarsko, dopuštaju znatnu autonomiju svojim sastavnicama kada je u pitanju koncept i izvedba samog studijskog programa. Tim više, što se posve isti način rada ne može očekivati kod humanističkih, društvenih, prirodnih i drugih studijskih programa. Ipak, opći okvir već postoji, a veću standardizaciju možemo očekivati nakon potpune implementacije HKO-a, odnosno, nakon revizije studijskih programa i njihove prilagodbe na nove kvalifikacijske standarde i jasno definirane i mjerljive izlazne kompetencije i ishode učenja. Svi profesori neće nikad raditi posve jednako, ali će trebati imati barem približno iste i zadovoljavajuće rezultate svoga rada.
Cilj bolonjskog procesa, među ostalim, bio je i da skrati vrijeme studiranja, na tržište izbaci veći broj visokoobrazovanih građana u kraćem periodu i da pokrene mobilnost. Koliko toga je uspješno ostvareno na Sveučilištu u Zadru?
– Prve statistike kažu da je prosječno vrijeme studiranja na preddiplomskim studijima nešto manje od pet godina, s tim da je situacija znatno bolja na jednopredmetnim studijskim programima. Prosječna prolaznost je oko 45 posto (prvostupnička diploma u odnosu na upisnu kvotu). S druge strane, na diplomskim studijima prolaznost na završnu godinu je iznimno visoka (više od 90 posto), a još je rano govoriti o prosječnom vremenu studiranja na ovom stupnju. Kako je naše tržište slabo i gotovo nikako prepoznaje kompetencije prvostupnika, nije čudno što njih više od 90 posto nastavlja studij i na diplomskoj razini. U apsolutnim terminima, prolaznost na studijima se povećala, ali o relativnim brojevima je teško govoriti budući da nemamo podatke za komparaciju. Treba uzeti u obzir i činjenicu da se svake godine sve više učenika uključuje u sustav visokog obrazovanja, gotovo duplo više nego prije dvadesetak godina. Ako uzmemo u obzir kapacitete svih sveučilišta, veleučilišta i privatnih visokobrazovnih ustanova, svaki se završeni srednjoškolac može negdje upisati ako to želi. Nažalost, nemamo točne podatke o tome koliki je dio završenih diplomanata nastavio obrazovanje kroz doktorske studije, ali svakako znatno više nakon bolonjske reforme i uvođenja trocikličnog modela. Oko 30 posto studenta odlučilo je prekinuti studij već tijekom prvog ciklusa, dok se to iznimno rijetko događa na diplomskom studiju. Nadalje, na našem Sveučilištu nitko nije izgubio pravo studiranja jer smo taj institut ukinuli još prije dvije godine. Moguće je izgubiti samo studentska prava i povlastice, ali ne i pravo na studiranje.
Bolonja bi trebala u kratkom vremenu na tržište rada izbaciti veći broj visokoobrazovanih radnika, ali što je sa svim tim profesorima, pedagozima, sociolozima i ostalim mladim ljudima koji se nađu na Zavodu za zapošljavanje i shvate da jednostavno nema dovoljno poslova u struci? Imate li podatak koliki postotak studenata koji izlaze sa Sveučilišta uopće uspije pronaći posao u struci, osobito s preddiplomskog studija?
– Već sam komentirala kako vrlo mali broj studenata ne nastavlja studij na diplomskoj razini, a o njihovom snalaženju na tržištu rada nemamo povratnih informacija. Vaš primjer s pedagozima, sociolozima i nastavničkim usmjerenjima na burzi rada nije baš adekvatan jer oni i dalje imaju dovoljno posla u struci. U toj su kategoriji još i psiholozi, pomorski inžinjeri, knjižničari i strani jezici. Tim više što se u zadnje vrijeme upisuje sve veći broj studenata koji ne dolaze iz zadarske šire regije (na dvopredmetnim studijima čak oko 80 posto) pa statistike zadarskog zavoda za zapošljavanje nisu u potpunosti mjerodavne. Iako Sveučilište nema obvezu, a niti to može, garantirati svojim studentima zaposlenje u kratkom roku (tu ide i dio individualne i nacionalne odgovornosti), buduća politika upisnih kvota trebala bi uzimati u obzir i vanjske kriterije, a među njima je svakako zapošljivost te potrebe društva i tržišta rada.
Psihološki učinak
Bolonjski proces trebao je podići i kvalitetu rada nastavnika, ali i uvesti nadzor nad njihovim radom. Kolika je uspješnost njegova ostvarenja na tom polju? Svake godine provode se evaluacijske ankete kojima studenti ocjenjuju rad svojih pofesora. Za što se upotrebljavaju ti podaci i jesu li oni pozitivni ili negativni?
– Osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju jedan je od najkompleksnijih i najtežih zadataka bolonjskog procesa i na njemu će se još jako puno raditi. Kada je riječ o praćenju i ocjenjivanju rada nastavnika, jedna od najekonomičnijih metoda koju je usput bilo najlakše i uvesti, jeste studentska evaluacija rada nastavnika anketnog tipa. Ova metoda provodi se već više godina na kraju svakog semestra, a do sada se pokazalo da su rezultati ovakvog vrednovanja vrlo ograničenih dometa. Zajedno s kolegicom Ingom Tomić-Koludrović, napravila sam vrlo detaljne analize o valjanosti i pouzdanosti ovakvih procjena kao i o korelatima studentskih procjena, te smo na tu temu objavili i knjigu “Bolonja u praksi: Doprinos razvoju sustava kvalitete na Sveučilištu u Zadru”. Ukratko, pokazalo se da je pouzdanost i konzistentnost studentskih procjena na vrlo niskoj razini, te da se na temelju takvih ocjena ne mogu donositi nikakve ozbiljne odluke vezane za status nastavnika niti ima opravdanja da se takve ocjene javno objavljuju. Ono što se pokazalo dobrim, jeste da kod većine nastavnika, povratna informacija koju dobiju ima motivacijski učinak, te se većina trudi u narednoj godini unaprijediti sadržaj i izvedbu nastave. Prosječna ocjena koju nastavnici dobivaju iznosi 4,16 (vrlo visoko), ali je ona nažalost, značajno povezana s visinom ocjena koje studenti dobivaju na ispitima, s ulaznim studentskim potencijalima, znanstvenim statusom profesora i nekim drugim čimbenicima s kojima nikako ne bi trebala biti u korelaciji negativnog predznaka. Međutim, studentska evaluacija, kao i mnogi drugi noviteti s kojima smo se sreli uvođenjem bolonjskog sustava, itekako imaju snažan psihološki učinak na sve djelatnike u akademskoj zajednici. Njih treba shvatiti kao doprinos širenju kulture kvalitete u sustavu visokog obrazovanja općenito, te kao podlogu za unaprijeđenje internih mehanizama koji će biti osnova i vanjskom vrednovanju.
Već se duže vremena govori o mijenjanju sustava plaćanja školarina i plaćanju po broju sakupljenih, odnosno nesakupljenih ECTS bodova? Hoće li se sustav plaćanja školarina mijenjati na Sveučilištu u Zadru i hoće li to utjecati na upisne kvote studenata?
– Ako zažive novi prijedlozi zakona, prva godina studija, kao i sve ostale godine u slučaju da student redovito ispunjava obveze neće se naplaćivati. Internim aktima Sveučilište će definirati što je to redovito ispunjavanje obveza. Moguće je da će visina upisnine biti proporcionalna neostvarenim ECTS bodovima iz prethodne godine studija, ali i kod vrijednosti boda morat će se poštivati novi zakonski okvir, jer maksimalna godišnja upisnina ne može biti veća od 60 posto prosječne neto plaće u Hrvatskoj (otprilike 1 ECTS bod iznosio bi oko 50 kuna, što je za npr. 10 prenesenih bodova gotovo simbolična upisnina). Upisne kvote se u ukupnosti na našem Sveučilištu vjerojatno neće smanjivati, ali lako je moguće da će doći do značajne interne preraspodjele po studijskim programima i to u skladu s gore spomenutom potrebom za redefiniranjem upisne politike. Ako novi zakoni ne prođu (a otpor dijela akdemske zajednice je doista snažan), može se očekivati daljnje divljanje školarina (osobito doktorski studiji), inflacija izvanrednih studija i neracionalna raspodjela upisnih kvota. Pritom nisam mislila na Sveučilište u Zadru.
Dobili smo datum ulaska u Europsku Uniju. Što to znači za studente koji su završili fakultet po bolonji i njihovu mogućnost mobilnosti?
– Studentska mogućnost mobilnosti i do sada je bila vrlo povoljna, ali sami studenti nisu osobito za nju zainteresirani. Isto se može reći i za nastavnike. Razloge toj inertnosti i nemotiviranosti očigledno trebamo tražiti negdje drugdje, a formalna ograničenja su iznimno rijetka i ne predstavljaju osobit problem. Što se tiče priznavanja diploma i kvalifikacija, ništa se značajno neće promijeniti ulaskom u EU. One su i do sada bile uglavnom lako prepoznatljive i usporedive, jedino je proces nostrifikacije zahtjevao nešto vremena. Nakon potpunog usklađivanja Hrvatskog i Europskog kvalifikacijskog okvira (zakonska regulativa se očekuje već ovu jesen), za to više neće biti potrebe. Dakle, tko misli trbuhom za kruhom, ne mora se barem bojati da mu diploma neće biti priznata. Službeno, moći će ravnopravno konkurirati kao i svaki drugi građanin iz zemalja EU-a, a neslužbeno… zaključite i sami.. ako ste već pročitali ovaj članak, onda sigurno čitate i druge tekstove i dnevne novine pa imate nekakvu viziju o tome što nas tamo čeka.
Kraj starog sustava 1. listopada 2011.
Ima li na Sveučilištu u Zadru još studenata koji studiraju po starom sustavu?
– Ima još dio studenata koji studiraju po starom sustavu i oni trebaju diplomirati najkasnije do početka slijedeće akademske godine (1.10.2011). U suprotnom, izgubit će sva studenska prava i moći studirati jedino prelaskom na novi sustav gdje mogu očekivati veliki broj razlikovnih ispita i ponovno slušanje mnogih kolegija.
Bolonja u brojkama na Sveučilištu u Zadru
45% prosječna prolaznost (prvostupnička diploma u odnosu na upisnu kvotu)
90% i više prolaznost na diplomskim studijima u odnosu na završnu godinu
30% studenata odlučilo je prekinuti studij tijekom prediplomskog studija
0 studenata izgubilo je pravo studiranja
Prosvjedi
Hrvatski studenti nisu jedini koji su prosvjedovali protiv loše provedbe bolonjskog procesa. Naime uz njih osobito žestoki prosvjedi bili su u Njemačkoj i Austriji, a bunili su se i studenti brojnih drugih zemalja. Jedan od najžešćih antibolonjskih prosvjeda održan je u svibnju 2008. godine kada su studenti prosvjedovali u većini hrvatskih gradova, a prosvjede nije uspio spriječiti ni tadašnji ministar obrazovanja Dragan Primorac koji je tada podržao prosvjedne zahtjeve studenata. Iduće godine novi ministar – novi prosvjedi i blokada hrvatskih sveučilišta. U travnju 2009. godine zadarski studenti pridružili su se kolegama u ostalim hrvatskim gradovima te pod parolom “Znanje nije roba” blokirali su nastavu na Sveučilištu. Zadarski studenti tad su zatražili svoja prava: reformu gospodarstva uz istovremenu reformu školstva, transparentnost u donošenju odluka o edukacijskom sustavu, izvršenje svih obveza preuzetih iz Bolonjskog procesa, više radnih mjesta u znanstvenom kadru i više mjesta za studente u studentskim domovima uz primjenu kriterija koji će biti isti za sve, te realniju raspodjelu sredstava iz državnog proračuna kako bi se osiguralo više ulaganja u visoko obrazovanje.
najnovije
najčitanije
Svijet
TURSKI PREDSJEDNIK
Erdogan čestitao Putinu i ponovno ponudio posredništvo oko Ukrajine
Hrvatska
KAMPANJA SE ZAHUKTAVA
Grbin: “Imamo ustavni udar pištoljem na vodu”. Božinović: “Oni nemaju ni program, ni ljude, ni stranku”
Crna Kronika
OPTUŽEN JE
Osječki policajac optužen za ubojstvo djevojke službenim pištoljem
Hrvatska
STRANI RADNICI
Ličke pastire zamijenili strani radnici s Dalekog istoka, zadovoljni su plaćom i uvjetima
Hrvatska
NEVIĐENA KAMPANJA
SDP objavio sliku “onoga čije se ime ne smije izgovoriti”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak
TEŠKA NESREĆA Pijan izazvao frontalni sudar u Zagradu, ozlijeđene tri osobe
Nogomet
dobio po glavi