Europski san i java

Nitko više nema iluzija da će u europskom vrtu Hrvatskoj preko noći procvjetati ruže pa ipak na kraju dugog puta prema obećanoj Uniji u zraku je zatitrao dašak optimizma. Sve dok Angela Merkel, otkazavši dolazak, nije bacila sjenu na svečanost. Taman kad Europa zvana čežnja postade stvarnost i utihnuše euroskeptici koji su isticali kako Hrvatska nije spremna za taj povijesni korak jer je gospodarski na koljenima, dođe iz Njemačke politička packa. Sada bi premijer Milanović trebao ponoviti da europska budućnost Hrvatske ovisi samo o njoj samoj.
Kao i puno puta do sada opet su gospodarske teme ustuknule pred političkim jer Hrvatska se stalno sapliće o vlastitu prošlost koju nikako ne uspijeva pospremiti. Europski uhidbeni nalog i slučaj Perković očitali su lekciju Hrvatskoj i prije nego je kročila preko europskog praga, a poruka je jasna – mora se igrati po pravilima.
No kada se makne visoka politika i dalje ostaje pitanje kako će živjeti novi Europejci.
U zakašnjeloj »EU kampanji« građanima se govorilo što će dobiti ulaskom u super državu: jeftinije telefoniranje, niže cijene hrane te mogućnost zapošljavanja u zemljama EU koje nisu uvele »poček« i putovanja bez granica, no mnogima se i dalje to ne čini kao nešto čvrsto za što bi se uhvatili i povjerovali da zemlja kreće putem blagostanja. Naime, postoji bojazan da će raspoložive europske milijarde eura ostati neiskorištene pa je gospodarski prosperitet još »golub na grani«. Kada bi se političari, umjesto prošlošću, počeli iscrpljivati stvaranjem konsenzusa oko strateške nacionalne platforme u EU koja bi pomogla u izlasku iz krize, onda bi optimizam možda i uspio nadvladati žal zbog nedolaska uvažene gošće iz zemlje koja je osvjedočeni prijatelj Hrvatske.
Ovako, tek što se izborna buka stišala i smjestile se lokalne vlasti, političari su opet počeli kao iz rukava sipati izjave koje neće pomoći Hrvatskoj da pod kapom europskom bude svijetlog obraza, uređenija, bogatija i pravednija. 
Ako se ostavi po strani bojazan da Hrvatska neće dostići Poljsku kada je u pitanju povlačenje novca iz EU fondova i da ekonomski neće maksimalno kapitalizirati ulazak u novu zajednicu država, ostaje činjenica o dobiti koju je iznio predsjednik Josipović i koja unatoč svemu stoji. Hrvatska je ipak postala za nijansu bolje i uređenije društvo tijekom godina pregovaranja i usklađivanja s europskim standardima. Druga je priča je li se mogla voditi bespoštednija borba protiv korupcije, dostići još viša razina ljudskih prava, procesuirati sve zločine i provesti sve reforme. 
Siromašna Hrvatska, pak, Europi se predstavlja ponajprije kao bogatašica prirodnim ljepotama. Ako i nismo sigurni kako će nas Europa obogatiti, mi ćemo nju sigurno uljepšati. 
Ne treba, reče premijer Milanović, Njemačka strahovati kako će puste eure spiskati na Hrvatsku koja bi mogla doživjeti gospodarski kolaps, Hrvatska će sama plaćati svoje stranputice, one gospodarske i one političke.
Buđenje u Europskoj uniji i dalje će biti hrvatsko.

Nezaposlenost i izostanak gospodarskog rasta i dalje će ostati noćne more ove Vlade.
Mnogi su govorili kako se Hrvatska ulaskom u Europsku uniju vraća kući no rijetki su, poput Angele Merkel, jasno rekli kako će se morati znati živjeti pod tim krovom i poštovati kućni red.