Zadarski Ironman: Htio sam pokazati da ovo i Hrvati mogu napraviti

Ironman lake Placid, jedna od najpoznatijih, ali i najtežih utrka na svijetu, ove godine prošla je uz boje Hrvatske. Kroz cilj utrke je još jednom, no ovoga puta s najdražim simbolom svoje zemlje, hrvatskom zastavom, prošao Zadranin Damir Škifić.
Škifić, koji inače ima dvojno, hrvatsko i američko državljanstvo, i ovog je puta nastupao za Triatlonski klub Zadar. I dok je na svom prvom nastupu 2014. godine hrvatsku zastavu zaboravio doma, sada se pobrinuo da ona bude s njim. Donijela mu je supruga naknadno, jer ju je, naime, opet zaboravio.
– Zastava mi je 2014. godine ostala u kući pa je nisam imao na cilju.  No ove sam se godine bio spreman po nju vratiti, da je trebalo, kazuje Škifić, kojem je bilo jako važno da, iako živi i radi u SAD-u već dugi niz godina, bude registriran kao hrvatski natjecatelj te da nosi dres TK Zadar.
– Vidite mi smješak na licu u tom trenutku. Tada lebdiš, ne osjećaš niti muku niti bol prethodnih 12 sati. Meni taj osjećaj stvara vjeru da se sve može. Da kao Hrvat pokažem da i mi to možemo. Ne moraš biti profesionalni atletičar da bi napravio čudo, poručuje taj Zadranin.
Svog drugog po redu Ironmana Škifić je završio sa rezultatom od 12 sati i 49 minuta, što je za 19 minuta sporije nego prvi puta. Utrka mu je ovaj puta bila puno napornija. Nije bilo oblaka, tako da je jako sunce bilo prisutno cijelog dana.
– Sve to utjecalo je na prehranu i na trošak energije. Sunce nas je dobro opeklo. Vjetrovi su bili jaki pa smo se i protiv toga borili, prepričava ovaj Zadranin, kojem je najkritičnije bilo u prvih pet minuta utrke.
– Bio sam pun adrenalina i kada sam ušao u jezero i počeo plivati, mislio sam da će mi srce eksplodirati. Panika me uhvatila, jedva sam disao i nisam mogao dalje. A tisuće ljudi pliva oko tebe i preko tebe. Scena je bila neopisiva, kao iz horor filma. U tom trenutku mislio sam odustati, ali sam se nekako podsjetio da sam dobar plivač, smirio sam se, usporio i pokrenuo se.
Na drugog Ironmana Škifić se odlučio da se uvjeri kako prvi puta to nije bila slučajnost.
– Kada sam završio prvog Ironmana, rekao sam si ‘nikad više’. No onda ti počne nedostajati trening i kreneš opet. Pa kad si u najtežem periodu treninga, misliš da ćeš poludjeti i ponovno se pitaš čemu sve ovo? Bilo je izuzetno teško trenirati i trebao sam naći dodatni fokus i motivaciju. Sada opet mislim da sam gotov s Ironman utrkama, no nikad ne znaš, kazuje ovaj tratlonac. Ipak, ako uspije ući na najpoznatiji svjetski Ironman na Havajima, možda se ipak predomisli. Volio bi, kaže, i tamo proći s hrvatskom zastavom.
Ironman Lake Placid je najdraža američka utrka uz još jednu koja se održava na Havajima. Ovaj grad dvaput je bio domaćin utrkama na Olimpijskim igrama (1932. i 1980.). Natjecatelji utrku počinju plivanjem u jezeru Mirror Lake, a put kojim trebaju plivati kroz bistru vodu pokazuje im linija na dnu jezera. Kad iziđu iz jezera, penju se na bicikle i prolaze olimpijski biciklistički oval, zatim planinske predjele i na kraju uz jezero i kroz grad. I kad bi se pomislilo da tu negdje mora biti kraj slijedi – trkački maraton u punoj dužini. Utrka je glavno odredište ultramaratonaca u Americi, a i šire.