Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Osmijeh male iz Pridrage

Autor: Mario Padelin

27.08.2008. 22:00


GLUPE VIJESTI ZA GLUPE LJUDE
Već smo navikli da novinari TV Nove uvale u središnji Dnevnik vijesti koje mogu zanimati samo one uistinu ograničene, ali ove subote su zbilja pretjerali. Dok u dnu ekrana idu crtice o ubojstvima, smrtima i godišnjici pogibije vatrogasaca na Kornatima, dotle kao udarne vijesti čujemo da je nekakav “modni mačak” nekome preoteo dečka, pa opet o onoj Celzijusici uz koju se u javnosti odlučio blamirati i katolički svećenik (Kašunko, Zakljačunko, ili tako nekako), što samo potvrđuje da Crkva u zadnje vrijeme svašta dopušta pojedinim djelatnicima. A vijesti su Bože sačuvaj. Tko je bio na kojem partyju, što radi onaj bračni par koji se stalno svađa u javnosti, i slične budalaštine koje vrijeđaju zdrav razum svakoga čiji je IQ iznad 70. A valjda ljudi to vole. Ljudi?
GINEKOLOŠKE RADOSTI
U želji da svoj proizvod što više približe i nametnu ženama, pojedini se proizvođači ne ustežu plasirati takve reklame od kojih se svakome normalnom diže kosa na glavi. Tako za vrijeme ručka ili večere uživamo u pričama o “onim danima u mjesecu”, slušamo majke koje svojim kćerima detaljno opisuju njihov probavni trakt te pratimo ekshibicije koje djevojke izvode jašući konje, vozeći bicikle i radeći slične stvari da bi nam dokazale da njihov uložak neće promočiti za vrijeme mjesečnice. Sve to neobično prija, i samo čekam kada će početi reklamirati i toaletni papir koji fantastično pomaže pri takvim i takvim probavnim tegobama, i da ne idem sada dublje u perverziju.
Ono što me posebno iritira u svemu tome je nešto što su počeli koristiti u posljednje vrijeme, a to je bizaran podatak da je “te i te” uloške kreirala žena – ginekolog. To je podatak koji bi zbog nečeg trebao biti jako važan pri odabiru uloška ili tampona, jer to znači da žena bolje zna kako se to radi nego muškarac. Samim tim ispada da su muški liječnici totalno neadekvatni za ženske bolesti, da bi trebali glavom bez obzira bježati npr. od oftalmologa koji nema prst debele naočale, a da i ne povlačim paralele sa svakodnevnim životom.
STANDARDNI KOMENTATORI
Gledajući sportske prijenose već smo navikli čuti razne stvari od naših komentatora. Bude tu i duhovitosti, ali i nerviranja, kao onda kada padaju u ekstazu i na najmanji dobar potez naših miljenika. Često se događa da se i na najopskurnijim susretima Hrvatske nogometne lige deru kao da se s dušom rastaju, iako se ni sami navijači više ne uzbuđuju. Na ovoj smo Olimpijadi imali takvih primjera onda kada su igrali košarkaši, rukometaši i vaterpolisti, i to manje-više u ranoj fazi natjecanja, a dokle nas je ta euforija dovela, vidjeli ste po poraznim rezultatima u sva ova tri sporta. Ali bilo je i veselih stvari pri kojima je bio užitak spoznati da nam sportski novinari savršeno vladaju logikom. Tako smo npr. saznali da se jedna natjecateljica plasirala u polufinale, i da je sada “sigurno sretna”. A mi smo mislili da oni koji se probiju u polufinale zbog toga tuguju. Još je savršeniji primjer zdrave logike izjava da “palica u štafeti kada padne, padne na pod”. Dobro da su mi to rekli jer sam ja mislio da ostane lebdjeti u zraku. Bilo je svega, ali smo to i očekivali.
HERO & HEROINES
Ne bi bio red da se ja, koji po prirodi svoga posla moram gledati televiziju pa samim tim i Olimpijadu, ne osvrnem na naše junake iz Pekinga. Osim za Blanku, od koje se medalja i očekivala, nitko osim istinskih sportskih fanatika nije nikada čuo za Snježanu Pejčić, Martinu Zubčić, Sandru Šarić i Filipa Udea, što nam najbolje govori kako se kod nas ne cijene prave vrijednosti. Osim toga, obratite pažnju kako su te tri djevojke lijepe. Više vrijedi osmijeh one male iz Pridrage nego sve one umjetne, plastične, napirlitane, smiješne i odvratne tuketine o kojima možete čitati u žutim novinama, i gledati ih u prigodnim emisijama. A o Blankinom plesu da i ne govorimo. Šteta što nije bilo više prilike.
KAKO JE DOKTOR PREŠAO GRANICU?
To je pitanje koje Nova TV postavlja u svojim kasnovečernjim Vijestima. Dr. Šimić je navodno nakon što je čuo koliko je dobio na sudu, otputovao malo kod tate u Sarajevo. Neću ja sada govoriti o toj presudi, korupciji ili mitu jer nisam kompetentan niti imam takvih iskustava. Meni je smiješno to što se čude kako je to Šimić prešao granicu? Pa poznato je da je naša granica malo neobična. Još za vrijeme rata događale su se na granici s istočnim susjedima vrlo zanimljive stvari. Cigarete, benzin… znate već o čemu govorim. Pa onda ti ljudi s podebljim dosjeima iz Srbije i Bosne. Prelazili su granicu kako su htjeli. Još su imali i putovnice. A najsmješniji je događaj od prije neki dan kada je tip jednostavno prošao preko sjeverne granice ne zaustavljajući se. Sada će netko reći da su ga ipak uhvatili. Pa jesu. Nije došao ni do Imotskog i već je bio uhvaćen. Čas posla. Čim je prešao cijelu Hrvatsku bio je uhvaćen. A oni se čude Šimiću.