Na jesen ćemo jesti žutenicu!

Kod nas radnika uvijek je bila recesija, samo što je sada veća nego prije. Inače, uz kruh i mlijeko kupujem voće, a djetetu ponekad treba priuštiti i sladoled. No, bojim se da će doći vrijeme da nećemo ni to moći pa nam neće preostati ništa drugo nego da jedemo žutenicu. Ne znam doista kako ćemo sve to progurati, komentar je gospođe Marije

Uz plaće snižene kriznim porezom i životne troškove koji su sve veći, građani u vrijeme opće recesije nisu nimalo optimistični. Kažu da se izlazak iz krize ne nazire te kupnju posljednjih tjedana i mnogi Zadrani nastoje svesti na najosnovnije. U velike trgovine, kako su nam neki od njih rekli, odlaze sve rjeđe. Sve više i pažljivije uspoređuju cijene, nastojeći uštedjeti gdje god je to moguće te će nerijetko posegnuti za proizvodima na kojima je istaknut natpis “sniženo”.
Akcija
– Čovjek se uvijek ponaša onako kako može, odnosno troši koliko ima. Ja obiđem trgovinu, vidim ima li što na akciji i to uglavnom kupujem. Baš nedavno kupio sam po povoljnijoj cijeni ulje, kaže Tomislav Radovčić, kojega smo zatekli u jednom zadarskom trgovačkom centru. U najavama velikih jesenskih prosvjeda on ne vidi rješenje, već umjesto rezanja ionako malih plaća, ističe da oporezovati treba one s velikom dobiti.
Svoju potrošnju kada je hrana u pitanju, Mirjana Ostojić još uvijek nije umanjila, ali o načinu organiziranja troškova za ubuduće najozbiljnije razmišlja. Izdaci su sve veći, a bolju situaciju u danima koji predstoje trenutačno i ne očekuje. Ubuduće će ipak trebati kupovati samo najnužnije.
Tek one najosnovnije namirnice, poput kruha, mesa i voća, mogli smo primijetiti i u košari gospodina Ive, koji svoju kupnju većinom obavlja u istoj trgovini, gdje je cijenama dosta zadovoljan, jer je gotovo 90 posto artikala jeftinije nego drugdje.
Smanjenje potrošnje
 Smanjenje plaće i njegov je budžet neminovno osjetio, ali bolje je i to, kaže nam, nego da ga porez ne kači. To bi naime, značilo da ima plaću manju od 3.000 kuna, a što bi zasigurno bila puno gora situacija.
Da kriza utječe na kupovne navike i način trošenja potvrđuju mnogi. Većina ih naime, navodi kako najveće izdatke imaju upravo za hranu, pri čemu se uvijek prvo gleda cijena, dok je kvaliteta trenutačno na drugom mjestu. Potom na red dolaze higijenske potrepštine i odjeća, a tek onda, ako je dostupno, i nešto što bi se moglo smatrati manjim luksuzom poput, na primjer, sladoleda za djecu.
– Potrošnju smo definitivno smanjili i svakako da odmjeravam koliko ću potrošiti. No, kod nas radnika uvijek je bila recesija, samo što je sada veća nego prije. Inače, uz kruh i mlijeko kupujem voće, a djetetu ponekad treba priuštiti i sladoled. No, bojim se da će doći vrijeme da nećemo ni to moći pa nam neće preostati ništa drugo nego da jedemo žutenicu. Ne znam doista kako ćemo sve to progurati, komentar je gospođe Marije.