Maruna, najveći književni dobitak demokratskih promjena

Maruninu poeziju okupljenima je na iznimno osebujan i uspio način kazivao glumac Joško Ševo, nadahnut vlastitim susretima i poznanstvom s Borisom Marunom. Kako je u svom kasnijem obraćanju nazočnima kazao Ivan Šimunić, pročelnik Odjela za društvene djelatnosti Zadarske županije, bio je to jedinstven primjer “umjetnosti u realnom vremenu”
U subotu je u sklopu Dana općine Jasenice, obilježena 70. obljetnica rođenja Borisa Marune koji se rodio u Podpragu 13. travnja 1940. godine. Tom prigodom je na njegovu rodnu kuću, negdašnju cestarsku postaju, postavljena spomen ploča, rad i donacija akademskog kipara Dragutina Grgasa.
Na okupljanju u Osnovnoj školi Petra Zoranića u Maslenici premijerno je prikazan dokumentarni film Boris Maruna u Zaprešiću s govorima koje je održao na tribinama Matice Hrvatske Zaprešić 1990. i 1995. godine. Također su predstavljene tri razglednice posvećene ovoj obljetnici: jedna s portretom pjesnika, druga s motivima njegovog rodnog kraja, te s reprodukcijom dosad neobjavljivane slike F. Arrigonija: “Otvorenje ceste preko Malog Halana na Velebitu 4. X 1832.” koja se nalazi u fundusu Hrvatskog povijesnog muzeja.
O stvaralaštvi Borisa Marune, pjesnika, prevoditelja, urednika, saborskog zastupnika i diplomata, govorio je akademik Tonko Maroević istaknuvši da je riječ o autoru koji je želio da njegova poezija djeluje, da bude jaka, zvučna, na neki način, dio njegovoga angažmana.
– Otišao je u svijet mlad, rano, objavivši svega par tekstova u ondašnjem “Poletu”. I zauvijek je sačuvao, premda je putovao, studirao na dva kontinenta, na dva jezika i uklopio se u sjevernoameričku i južnoameričku tradiciju, ali uvijek je sačuvao vezu ne samo s hrvatskim jezikom, nego i s hrvatskom književnošću, istaknuo je Maroević kojemu je govor u Maslenici ujedno bio i prvi nastup u svojstvu književnog tajnika Matice Hrvatske.
– Za razliku od mene koji sam njegovu poeziju kasno mogao pročitati, on je našu mogao pratiti i stalno ju je pratio tako da je na neki način vršnjak takozvanih “Razlogovaca”. Mnoge njegove pjesme su razgovor na daljinu s našim klasicima, Matošem, Dživom Kunićem Vučićem, ali njegov pravi dijalog je s vršnjacima ili malo starijima, sa Slamnigom, Bogišićem, Gotovcem,…kazao je Maroević te nastavio:
– U njegovoj poeziji ima spajanja krajnosti isto kao što i njegov život povezuje zavičajnost, ponos čovjeka koji je vezan za Velebit. Bio sam s njim u Montseratu, iznad Barcelone i to ga je podsjećalo na Tulove Grede, uvijek je zavičajnost nosio sa sobom, a s druge strane univerzalizam. Iz poezije se vidi da je on živio mangupski, u jednom potrošačkom svijetu, svijetu promiskuiteta. Iz pjesama koje imaju dnevnički karakter, katkad su datumi, ili precizni lokaliteti, adrese, imena, sve skupa poezija koja je omogućila veću komunikativnost. Poezija se malo čita, no tek kad se Maruna čuje, on pripada onom tipu pjesnika čije pjesme doista “prelaze rampu”. On je našao načina koristeći iskustva svjetske i domaće poezije i bio je interesantan. Sasvim sam siguran da je on bio najveći dobitak ove naše demokratske promjene, najveći kulturni, književni dobitak, ustvrdio je akademik Maroević.
Maruninu poeziju okupljenima je na iznimno osebujan i uspio način kazivao glumac Joško Ševo, nadahnut vlastitim susretima i poznanstvom s Borisom Marunom. Kako je u svom kasnijem obraćanju nazočnima kazao Ivan Šimunić, pročelnik Odjela za društvene djelatnosti Zadarske županije, bio je to jedinstven primjer “umjetnosti u realnom vremenu”, poznatog i pod engleskom inačicom “real time acting”, u što su se doista mogli uvjeriti svi posjetitelji obilježavanja 70. obljetnice rođenja Borisa Marune u Maslenici koju je organizirala Matica Hrvatske Zaprešić, grada u kojem je Maruna proveo svoje mlade i stare dane i u kojem će se 23. listopada održati Okrugli stol o nejgovom stvaralaštvu.