Tvrtka Mušić isplatila 120 tisuća eura obitelji Rafić

Obitelj Rafić 1998. godine s tvrtkom “Mušić” d.o.o. sklopila je ugovor o gradnji dvjestotinjak metara četvornih velike kuće katnice u predjelu Skročini. Ubrzo su uočili niz nedostataka, pa je slučaj završio na sudu gdje je jučer, nakon 10 godina, okončan sudskom nagodbom “teškom” 120 tisuća eura
Sudskom nagodbom u iznosu od 120 tisuća eura jučer je na Općinskom sudu u Zadru okončan desetogodišnji parnični postupak između Dinke i Berislava Rafića, povratnika iz Švedske, s građevinskom tvrtkom Mušić d.o.o. iz Zadra s kojom su još prije 12 godina sklopili ugovor o gradnji kuće. Nakon dugogodišnjeg rada u inozemstvu kupili su teren u zadarskom predjelu Skročini, prikupili svu potrebnu dokumentaciju i potpisali ugovor s tvrtkom Mušić o gradnji katnice od dvjestotinjak metara četvornih. Za to su unaprijed isplatili 30 tisuća tadašnjih DEM i unajmili stan u kojem su s malodobnim djetetom planirali ostati što je kraće moguće, odnosno do završetka radova i useljenja pod “vlastiti krov”. No, umjesto useljenja uslijedilo je desetogodišnje sudovanje tijekom kojeg su se šest puta morali seliti, a u podstanarstvu su i danas. Rafići su se najprije našli u ulozi tuženika, jer nisu željeli platiti tvrtki “Mušić” posao koji nije bio obavljen prema dogovoru, nakon čega su oni, 2003. godine, uzvratili protutužbom tražeći odštetu.
– Nemam snage više boriti se s njima. U međuvremenu smo se i ja i suprug razbolili od karcinoma, a sin nam je dočekao punoljetnost bez da je imao svoju sobu i sigurnost doma. Psihički smo uništeni tijekom ovih godina pa sam prihvatila nagodbu i nadam se da ćemo za ove novce uspjeti kupiti nekakav stan i konačno se smjestiti pod svoj krov – rekla nam je Divna Rafić nakon potpisivanja pogodbe s odvjetnikom, koji je u ovom parničnom postupku zastupao tvrtku Mušić.
Nakon svega, pa čak i da su joj ponudili rušenje postojeće gradnje i zidanje nove, kako je to u početku tražila, to više ne bi bila u stanju prihvatiti jer joj se toliko sve smučilo da u tu kuću ne bi mogla ući. Pojasnila je da su njihovi problemi započeli nedugo po sklapanju ugovora, još 1998. godine. Obilaskom radova uvidjeli su kako njihov budući dom ima cijeli niz nedostataka, a nakon sklapanja ugovora nisu angažirali nikoga za nadzorni organ, povjerovavši da to nije potrebno. Stoga su raskinuli ugovor i zaustavili daljnju gradnju odbivši platiti radove dok se građevina ne dovede u dogovorene okvire, no uslijedila je tužba.
Tijekom sudskog procesa izmjenjivali su se suci i vještaci koji su zabilježili 16 odstupanja od projektne dokumentacije – od temelja koji su umjesto 60 centimetara izvedeni na dubini od svega 10 do 20 centimetara, balkonskih vrata umjesto kojih je napravljen otvor za prozor, tanjih zidova i stubišta u četiri širine umjesto jednoj, tanjih armiranih ploča i nižih otvora za vrata. Ista situacija je bila i s unutrašnjošću gdje su loše izvedene stepenice, zidovi prepuni rupa, a vrhunac svega odstupanje je za 30 posto u statici, što tu građevinu zapravo, kaže Divna Rafić, čini opasnom i nesigurnom za život ikada. Tijekom deset godina povlačenja po sudu iz tvrtke Mušić nudili su im nagodbe, no uvijek su bile nepovoljne.
– Nudili su nam njihov stan, koji po vrijednosti ne odgovora onome što smo mi uložili. Smatrali smo da bi za tu kuću trebali dobiti barem jedan trosoban stan od 80 kvadrata što se iskreno nadam da ćemo s ovih 120 tisuća eura uspjeti. Ugovorom koji smo potpisali ja njima ustupam i zemljište, i tu građevinu – kaže Divna Rafić sretna što je sudska trakavica konačno završila.