Poljački zlatni cabernet sauvignon

Još nemam svoj vinograd pa vino proizvodim od grožđa koje su uzgojili vinogradari Milan Ninčević iz Gorice i Slavko Marušić iz Zemunika. Od njih uzimam zato što oni ne idu na prskanje kemikalijama. Proizvode ekološko grožđe, a ja želim proizvesti vino koje bismo mogli nazvati “biovino”, kaže Trifun Poljak koji je veselje zbog nagrada podijelio s vinogradarima Ninčevićem i Marušićem, ugostivši ih u svom podrumu u Diklu
Trifun Poljak, povratnik iz Švicarske, inače rodom iz zaseoka Poljaci u Poljicima, osvojio je na nedavno održanoj Sabatini dva vrijedna priznanja za svoja vina, proizvedena od grožđa iz Gorice i Zemunika. Ovaj uspjeh stigao je nakon desetogodišnjeg rada i usavršavanja u vinarskoj proizvodnji kojoj se Poljak želi u potpunosti posvetiti i proizvoditi vrhunska vina i za domaća tržišta i za izvoz.
Želja za izvozom
– Za cabernet sauvignon dobio sam zlatnu, a za merlot srebrnu medalju na Sabatini. Prvi put sam nastupio, a inače se bavim već skoro deset godina s vinima. Povratnik sam iz Švicarske, ali ovo me već desetak godina zanima i bio sam na mnogim degustacijama, u Francuskoj, u Italiji, Austriji i, normalno, u Švicarskoj tako da sam tome već dugo posvećen. Želim se baviti proizvodnjom vina. Imam već nekih narudžbi iz Švicarske i želio bih izvoziti pa sam počeo praviti podrum i u Poljacima. Htio bih praviti vrhunska vina, a ne ona obična, kaže Trifun Poljak koji u svom podrumu u Diklu, gdje je nakon povratka iz Švicarske sagradio lijepu obiteljsku kuću, trenutačno proizvodi i crna i bijela vina. Od bijelih proizvodi gegić, a dogodine će vjerojatno započeti s još jednom ili dvije vrste. Ipak, kako nam je kazao, crna vina su baš ona koja voli i sam piti.
– Imam osjećaj za njih kao i znanja i iskustva već dugo. Crna vrhunska vina su upravo ono što želim napraviti, ističe Poljak koji se trenutačno ne bavi vinogradarstvom, iako mu je to namjera u skoroj budućnosti.
 Podrum i u Poljacima
– Želja mi je u budućnosti napraviti i vinograd. Gore na selu u Poljacima, odakle ja dolazim, imamo fantastična mjesta, odlične uvjete, povišeno, na malim brdašcima gdje postoje svi preduvjeti za vrhunska vina. Počeo sam o tome razmišljati i uz to praviti podrum pa ćemo vidjeti što će vrijeme donijeti, kaže Trifun Poljak koji je vina koja su dobila zlatnu, odnosno srebrnu medalju na Sabatini proizveo od grožđa koje su uzgojili vinogradari Milan Ninčević iz Gorice i Slavko Marušić iz Zemunika.
– Od njih uzimam grožđe zato što ih oni ne prskaju s onim tvarima koje mi nisu baš poželjne. Ono što bih ja želio proizvesti jest vino koje bismo mogli nazvati skoro pa biovino. Da ga pijemo i moji gosti i ja, kao i oni koji ga hoće kupiti na potpuno prirodnoj bazi. S današnjom tehnikom nije teško proizvesti super grožđe, ali jest problem proizvesti ovakvo vino. Ja sam ove godine radio posebno i osjetio sam da je vino dobilo onaj posebni vinski miris, a ne kako se zna dogoditi da daje po jajima ili da sam morao staviti golemu količinu vinobrana. I to me čak malo i iznenadilo, no mogu reći da je po tome ovo bila i jedna od najboljih godina u kojoj sam proizvodio vina, naglasio je Poljak, koji također ističe i godinu 2005. kad je bio proizveo vrhunski syrah.
– Nije svaka godina ista i ne bude svake godine dobro. Ova mi je uspjela odlično, kao i što je bilo i 2005. s kojom sam bio jako zadovoljan. Tako vam je to u proizvodnji vina, često odlučuju i sitnice. Mogu reći iz iskustva da onaj dan kad vi dobijete grožđe u kuću, taj dan nema ni spavanja, niti radnog vremena, nego sam ovdje u podrumu 24 sata, najmanje tih sedam dana koji mi trebaju. Moram se posvetiti tome potpuno jer inače – jedna mala pogreška i gotovo, otkriva Trifun Poljak.
 Više od hobija
Poljak je iz Poljaka otišao u Švicarsku još kao devetnaestogodišnjak, krajem 1971. o čemu nam je kazao:
– Kad sam trebao ići u vojsku, onda sam otišao i sve te godine sam bio vani. Radio sam kao voditelj građevine u Švicarskoj preko 25 godina kao generalni poduzetnik sa svojom firmom. Ovdje sam krenuo od 1996. na obnovi, zaposlio sam više od dvadeset ljudi, radili smo poljički dio, drniški dio i od tada sam uvijek i ovdje prisutan s firmom koju imam. Sad iznajmljujemo građevinske strojeve, skele i sve što treba za građevinu, a prije smo i gradili, kaže Poljak te dodaje:
– Vino mi je zasada hobi koji bih želio još proširiti i da ne bude više samo hobi. Inače, dosta vina i prodam, a dosta i darujem jer imamo apartmane i naši gosti u tome jako uživaju. Ta četiri mjeseca skoro je svaku večer ovdje u konobi fešta, rekao nam je Poljak koji je u povodu nagrada koje je dobio na Sabatini okupio svoje prijatelje i suradnike koji su se mogli uvjeriti u kvalitetu njegovih vina.

 ZAŠTITNI ZNAK – KORNJAČA

Na etiketama Poljakovih vina ističe se logotip s kornjačom u sredini, koja se tu nije našla bez razloga.
– Kornjača je moj zaštitni znak. Kad sam išao još u peti-šesti razred, moj otac to nije mogao sve financirati. Ja sam već onda težio nekom biznisu da bih se mogao probiti. I tako sam išao i skupljao kornjače i prodavao ih, uglavnom strancima. I preko ljeta bih sebi zaradio i kupio knjige, kupio robu i sve što mi je bilo potrebno. Tako je ta kornjača postala simbol moga biznisa koji me vodio kroz život, otkrio nam je Poljak.