Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Ne glume ozljede i daju od sebe 300 posto!

27.11.2016. 23:00
Ne glume ozljede i daju od sebe 300 posto!


Iako će možda proći i stoljeća da bi bile cijenjene i plaćene kao njihovi muški kolege, zadarske nogometašice imaju nešto teško procjenjivo – one pišu povijest ženskog nogometa u Zadru i u svakoj utakmici daju 300 posto. Ono što smatraju najvećom razlikom između muškog i ženskog nogometa je iskrenost i emocija.
– Žene u nogometu daju sve od sebe. Uvijek. Za nas nema nevažne ili prijateljske utakmice, svaka utakmica se igra s jednakim žarom. I nema glumljenja ozljeda kao što je to često u muškom nogometu. Nismo proračunate i prefrigane. To možda dolazi s godinama i s velikim novcem koji se tamo vrti, govori Antonija Goja, kapetanica prvog i zasad jedinog zadarskog ženskog nogometnog kluba, ŽNK Donat. Kako dodaje 41-godišnja dokapetanica Ksenija Medini, nijedna igračica nije ušla u klub radi novca, svoju plaću mjere kroz nematerijalne vrijednosti.
Prohodala s loptom
– Naravno da bismo voljele da imamo bolje uvjete za treniranje, da se u ženski nogomet više ulaže, da možemo putovati na više utakmica i nadamo se da će tako u budućnosti i biti, ali ponosne smo što smo među prvim zadarskim nogometašicama i što, unatoč svemu, ostvarujemo i dosta dobre rezultate, kaže Ksenija.
Ma ‘ko to može platiti, taj trenutak kad je saznala da će igrati u ženskom klubu, a mislila je cijelog života da je to nemoguće.
– Nogomet je moja ljubav iz djetinjstva, prvu loptu sam imala kad sam tek prohodala. Ali tad je bila čak sramota da žensko igra nogomet. Iako se to jako promijenilo, nisam se uopće nadala da će u Zadru biti ženskog nogometnog kluba, niti da ću ikad igrati veliki nogomet. Trenirala sam košarku i iz hobija igrala mali nogomet, a onda me Dragan Buterin pozvao u klub. Bilo me jedino malo strah ozljeda, a ima i dosta odricanja, bez obzira što smo amaterski klub. No, stvarno uživam u ovome, kaže Ksenija, inače odgajateljica u vrtiću.
Kako su seniorke ŽNK Donata stare od 16 do 41 godinu, tako ima i zanimljivih generacijskih kombinacija. Naime, Ksenija je bila teta u vrtiću svojoj današnjoj kapetanici, Antoniji i još nekoliko cura iz kluba.
Bez obzira na godine, sve su kao jedna velika obitelj.
– Naravno da poštujemo Kseniju kao najstariju, trener nas uvijek uči da poštujemo starije, ali i da oni trebaju poštivati i nas. I tako i je. Nekad jedne druge živciramo, ali smo uvijek tu jedne za druge, zajedno smo kad je loše, zajedno kad slavimo, kaže Antonija.
Jako puno vremena provode skupa, treniraju najmanje četiri puta tjedno, a vikendom su još i utakmice.
– Čak nam se i ciklus uskladio pa te dane kad smo sve u PMS-u, trener mora malo više vikati na nas, kažu cure kroz smijeh dok se u svlačionici pomoćnog igrališta stadiona Stanovi pripremaju za još jedan trening u studenoj večeri.
Odgovorne i požrtvovne
Trener Dragan Buterin ima samo riječi hvale za njih.
– Naše cure su odgovorne i požrtvovne. One jesu nježniji spol, ali njihov nogomet uopće nije nježan. Nogomet je zapravo samo jedan. Zahtjevi su isti, razlika je što je za muškarce to tradicionalan sport, a žene, pogotovo kod nas, tek probijaju svoj put. Trenirao sam većinu muških uzrasta, ali sa ženama je ljepše raditi. Odlučnije su i poslušnije, a najbolje je to što one imaju iskrenu emociju – ono što u muškom nogometu već dugo nedostaje. Ona radost kad pobijede ili daju gol, toga nema nigdje, govori Buterin.
Kako ističe trener, ništa se ne može preko noći, a igračice se trude bez obzira na uvjete. Trening na velikom terenu imaju samo dva puta tjedno, a još ga dijele s igračima NK Arbanasi. Svi su ozbiljni u svojim zadacima pa tijekom treninga nema puno “škicanja” preko centra.
Još dva puta tjedno nogometašice treniraju na Višnjiku. Klub Donat je osnovan točno prije dvije godine i igra u Drugoj ženskoj nogometnoj ligi – Jug. U jesenskom dijelu prvenstva imale su četiri pobjede i dva poraza i druge su na tablici. U sezoni 2015./2016. imali su tri najbolja strijelca lige: Mateja Žilić, Ksenija Medini i Berta Mičić.
– Unatoč lošim uvjetima i gotovo nikakvim sredstvima, zadovoljne smo s rezultatima. Naša bivša kapetanica Mateja Žilić je ušla u Prvu ligu, u mlađim uzrastima imamo reprezentativku Josipu Burčul, a Ana Demo, Sara Ivandić, Viktorija Kovač i Lucija Kanjer ‘kucaju’ na vrata reprezentacije. Za uspjeh je potreban entuzijazam, upornost, red, disciplina, ustrajnost. To zasad imamo, a nadamo se, uz podršku uprave Kluba, Županije, Grada i Nogometnog saveza, da ćemo opstati i dalje, etablirati se kao klub i kroz nekoliko godina zadovoljiti zahtjeve za ulazak u Prvu ligu.
Prva ili Druga liga, ove su žene u Zadru svakako prve i broj jedan, te svojim kopačkama gaze travnjake za svoj uspjeh, ali i za bolju budućnost nadolazećih naraštaja zadarskih nogometašica.


 KOPAČKE ZAMIJENILE ŠTIKLAMA


Kapetanica Antonija Goja je igrala nogomet samo kad je bila mala i to sa susjedima u kvartu te je u klub došla, kako se kaže, s ulice.
– Nisam nikad ništa ni trenirala, ali kad sam dobila informaciju o osnivanju ženskog nogometnog kluba, došla sam probati i sad ne mogu zamisliti život bez toga. Svoju ulogu kapetanice vidim u tome da pokušavam motivirati i druge igračice, a ne samo misliti na svoju igru. Nastojim uvijek izvući najbolje od svake od njih, rekla je 23-godišnja kapetanica koja, osim što trenira nogomet piše diplomski rad na Fakultetu informacijskih znanosti.
– Nismo mi nogometašice samo u kopačkama i trenirkama, naravno da se, kao većina žena, volimo urediti, obuti štikle, našminkati se, izaći vani. Iako, otkad treniram, puno manje izlazim, priznaje Antonija.
Ona, kako kaže, voli i pratiti nogomet na televiziji, isto kao i njezin dečko, s kojim ipak još nije odmjerila snage na nogometnom terenu.
Danas se ljudi više ne čude kad kažem da igram nogomet, interesantno im je to.
– Možda bi se do prije 5-6 godina i susretala s nekim čuđenjima, ali okružena sam s ljudima otvorenog uma i svi pozitivno reagiraju, kaže Antonija.




 NOGOMET NE TRPI MALODUŠNOST


Postavu ŽNK Donat čine: Ksenija Medini, Antonija Goja, Josipa Jerolimov, Nikolina Miličević, Lucija Kanjer, Iva Vlatković, Marija Klapan, Josipa Brcanija, Emina Vuk, Natali Šarić, Lucija Klapan, Martina Rončević, Doris Harbaš, Ivana Bitanga, Lea Garac, Viktorija Grediček, Antonija Silov i Berta Mičić.
Trener Dragan Buterin osnovao je klub prije dvije godine, uz pomoć svog kolege Damira Kalapača.
– Kad smo predložili ideju gradonačelniku, bio je oduševljen i tako smo osnovali klub 8. listopada 2014. Početak je bio jako težak, bilo je dosta cura i puno interesa, ali nogomet je takav da ne trpi prosječnost ni malodušnost, tako da su slabije karike same otpadale. Ostale su najhrabrije, najupornije, a tako i najbolje, govori trener.
Tek će sad imati pravo na sredstva iz proračuna Grada Zadra, a kako kaže Buterin, do sad su opstajali od sponzorstva te nešto donacija od HNS-a i Grada te, uz veliki angažman predsjednika Kluba, Edvina Šimunova. Uz pomoć izbornika mlađih reprezentacija Bože Miletića i Miroslava Kneževića iz Županijskog nogometnog saveza, osnovan je i pomladak ŽNK Donata koji se natječe u mlađim pionirima Županijske nogometne lige.


 KĆI IVE JEROLIMOVA


U ekipi je i Josipa Jerolimov, kćer poznatog reprezentativca i Hajdukovog igrača, Ive Jerolimova iz Preka. Josipin otac se taman umirovio kad se ona rodila pa, kako kaže, nije njega gledala kako igra nogomet, već je genetika učinila svoje.
– Otkad znam za sebe imam želju igrati nogomet. Prije ovoga sam trenirala rukomet i odbojku, a kad sam čula za klub, odmah sam se upisala. Reakcije ljudi oko mene su različite. Svima je prvo čudno što se u Zadru uopće može trenirati ženski nogomet, ali zapravo reagiraju pozitivno. Uz ovo, studiram nautiku, a za nogomet želim da mi uvijek ostane – malo žešća rekreacija i najdraži hobi, rekla je Josipa Jerolimov, među kolegicama zvana Jere.