Za kap dobrote!

S obzirom na to da je božićno vrijeme “rezervirano” za humanitarne akcije, govor o dobroti, ljudskosti, savjesti, moralu…, mnogi su ostali zatečeni govorom kardinala Bozanića na Božić koji je u temi zdravstvenog odgoja pronašao dovoljno težine da je stavi na oltar.
Ni vlast mu nije ostala dužna “tjerajući” ga iz školskog u crkveno dvorište, a mnogi su ostali uskraćeni za onu očekivanu kap dobrote koja je u današnje vrijeme većini trebala kao melem na dlanu.
Čulo se da “svi skrenuše”…
Iako je prethodno tinjala polemika oko spolnog odgoja u školama, između ministra obrazovanja Jovanovića i Crkve, očekivalo se da će barem na Božić biti zatišje. No, to se nije dogodilo pa zasigurno neće ni u idućim danima jer je ministar Jovanović izjavio da je kardinal Bozanić taj koji je “ukrao” Božić, a teolog Rebić prozvao ministra Jovanovića da se ponaša kao “mali Hitler”.
No, ako bi se govorilo figurativno o krađi Božića, onakvog kakvog bi građani htjeli imati u miru, blagostanju, sreći koju bi dijelili sa svojima najbližima, onda bi se našlo dosta kradljivaca koji su uz tešku gospodarsku krizu dugo potpomogli rast siromaštva, nezaposlenosti, besperspektivnosti, a i ova je vlast ostala na tragu prethodne kada je u pitanju bolji život.
Polemika oko zdravstvenog odgoja koja se rasplamsala upravo na Božić morala bi vrlo brzo i pametno završiti da bi građani povjerovali kako se radi o toliko važnoj temi da je zasjenila sve druge. U protivnom, zdravstveni odgoj će se razvući u plašt kojim se prikrivaju kronične “bolesti” društva poput korupcije, nepotizma, netolerancije, nezaposlenosti.
To ne znači da je pitanje zdravstvenog odgoja djece nevažno, samo znači da se svjetonazorska koplja vlasti i Crkve ne trebaju toliko žestoko nabacivati iznad ionako zbunjenih glava djece pa i roditelja. Mora postojati put do jedinstvenog društvenog stava koji bi doveo do zdravstvenog odgoja neupitno dobrog za djecu. U protivnom će akteri polemike izgubiti vjerodostojnost onih koji misle isključivo o dobru djece, a zdravstveni odgoj javnost će detektirati samo kao sredstvo koje je trebalo poslužiti kao Bozanićev, Milanovićev, Jovanovićev “moj obračun s njima”.
Dok je premijer Milanović u crkvi na Božić stoički podnio sve kritike kardinala Bozanića i pomirljivo govorio da Vlada može pogriješiti no kako vjeruje da radi dobre stvari, ministar obrazovanja je glasniji i Crkvi šalje odrješite poruke da u školi ima vjeronauk ne dozvoljavajući joj petljanje u zdravstveni odgoj.
To bi možda moglo značiti da će premijer, ukoliko svađa postane preglasna za glasačke uši, promišljajući politički, možda mogao i presjeći ovu napetu polemičku nit. Onu koja je promijenila čak i Božića bit.
Siti svađa oko zdravstvenog odgoja građani su tako na Božić ostali žedni kapi dobrote u obliku isticanja pozitivnih humanih djela malih ljudi, udruga, Caritasa.
Nepravedno je da ostaju u sjeni “Kap dobrote”, “Želim život”, “Korak u život”, “Svjetiljke ljubavi”, “Palčić gore” i brojne druge humanitarne akcije i u “običnim” danima, a posebno na Božić.
Umjesto svađa, bilo bi ljepše slušati hvalospjeve humanim djelima koja bi pozivala na nove dobrote…
U teško i pesimistično vrijeme to bi moralo biti – zdravo.