Sretan vam Božić i nova komasacija

Slika korisnika valentinam
GLIGORIN POUČAK
Autor: 
Kolanjce, nakon gotovo 100 godina, čeka novo iskušenje. Ako su naši preci tada uspješno odgovorili zahtjevu vremena i sačuvali svoje pašnjake, zašto to ne bi mogli danas i mi, njihovi potomci?!
Arif SITNICA

Santule, čestitam Vam porođenje Sina Božjega!" Tako sam ja, kao "fijoco" i kao dječak, svom "santulu", po naputku oca, obavezno izgovarao svake godine čestitku za Božić.

Naravno. "fijoco" i "santul" su iskrivljeni talijanizmi. a dolaze od talijanskog "santolo" što znači kum, i "figlioccio" što znači kumče.

Čestitarske fraze

Ne znam tko nam je i zašto ukrao ove predivne božićne čestitarske poruke, pa sad izgovaramo najčešće neke, tobože, svehrvatske božićne čestitarske fraze poput "čestit Božić", iako malo tko zna njeno pravo značenje.

Jednako sam tako tužan i pomalo frustriran kad našu domaću, izvornu božićnu pjesmu "U sve vrime godišta", na svim božićnim svečanostima na radiju ili televiziji izvode kao "U to vrijeme godišta"s potpuno izmjenjenim tekstom. Posebno mi nedostaju naši arhaični stihovi te pjesme u imperfektu "U jasle ga stavljaše, majka mu se klanjaše i slatko ga ljubljaše"...

Ovi su se arhaizmi dugo upotrebljavali u Kolanu pa se, tako reći, do jučer govorilo umjesto "Moga je stati doma", "Biješe doma stat".

Poznati hrvatski pučki pjesnik Andrija Kačić Miočić često je u svojim stihovima koristio ove arhaične oblike kao npr. "Malo vrime postajalo biše..."

Na Badnjak smo bili na ponoćnici ili ponoćki. Ponoć je razdjelnica jednog od drugog dana.

Granična točka

Ponoć s 19. na 20. travnja 1926. godine bila je granična točka kada je zbog razdiobe pašnjaka u Kolanu kolanjski župnik Jakov Fabijanac trebao dati popis svih živućih osoba zavedenih u matičnu knjigu župe Kolan.

Fascinira upornost, zajedništvo i ustrajnost naših predaka u rješavanju problematike razdiobe pašnjaka, koji su za vrijeme austrijskih vlasti bili predani nekolicini seoskih gazdi, kako to navodi Josip Balabanić u svom "Izvještaju o povijesti diobe pašnjaka u odlomku Kolan". Naravno, ove aktivnosti su imale zakonski okvir zbog agrarne reforme u Kraljevini SHS koja je tada bila na snazi. Kako je osnovni kriterij za razdiobu pašnjaka bio broj članova domaćinstva, razumljivo je da su veće pašnjačke površine dobila ona domaćinstva s više članova.

Drama u obitelji Paladina

Predaja govori da se u obitelji Paladina Ive u Kolanu te noći, 19. srpnja 1926. godine, odvijala prava drama. Naime, žena je rađala dvojke i jedno se dijete rodilo neposredno prije ponoći, a onda se čekalo drugo, koje se na opće zadovoljstvo obitelji rodilo ipak nešto prije ponoći i tako postalo dionikom pašnjačke razdiobe.

U svrhu provedbe diobe, Kolanjci su organizirali tzv. Promicateljski odbor i seoskog glavara koji je angažirao poznatog splitskog geometra Josipa Roju na poslovima geodetske izmjere. Kasnije su Kolanjci na svojoj seoskoj skupštini imenovali i Diobeni odbor od pet članova.

Općinska uprava u Novalji, kojoj je Kolan pripadao, naredila je sudskim vještacima u Kolanu na čijem čelu je bio Silvestar Gligora, da izvrše kategorizaciju pašnjaka po klasama, a ona se razvrstavala u četiri klase, ili po domaći "klaše".

Razvrstavanje pašnjaka

U I. klašu su razvrstani najkvalitetniji pašnjaci i njihova cijena je bila 1.000 dinara po gonjaju, II. klaša 750 dinara, III. klaša 500 dinara, a IV. klaša 350 dinara, mada je podjela pašnjaka bila besplatna. Ante - Ive Oštarić zna da je svaka obitelj u Kolanu participirala u svakoj od klaša, pa je tako svaki član obitelji u I. klaši dobio 3,5 gonjaja, u II. klaši 7 gonjaja, u III. klaši 14 gonjaja, a za IV. klašu ne zna točan podatak, mada se sigurno zna da je u IV klaši dobiveno najviše gonjaja po glavi, jer je to bio gotovo čisti kamenjar.

Gonjaj je bio zemljišna mjerna jedinica, a u Kolanu se uzimao zadarski gonjaj koji je bio ekvivalent za 2370 m2. Kolanjci su imali sreću sa župnikom don Jakovom Fabijancem, Splićaninom koji je radio za dobrobit svojih župljana. Iz župske kase je izvadio 10.000 dinara seoskog novca s kojim je isplatio geometra Roju.

Don Jakov je bio jednostavan i društven svećenik, a poznati su njegovi šaljivi stihovi koji su za ono doba bili itekako avangardni:

"Postolina klapa, klapa, sve mi golo oko vrata... Klapa klapa postolina, suknja kratka do kolina..."

Dioba pašnjaka počela je u ožujku, a završila u travnju 1927. godine, kada je započela i gradnja suhozida.

Sve sitnije površine

Paralelno s dobivanjem pašnjaka u posjed počelo je i njihovo prokletstvo - usitnjavanje. Danas već u trećoj, a ponegdje i u četvrtoj generaciji taštamenti, dote, prodaje i urbanizacija poljoprivrednih površina napravili su svoje. Svaka generacija je iza sebe ostavljala sve sitnije zemljišne površine. Imati jedan pašnjak u Prvoj klaši, jedan na Gracu, pa u Slatini, u Grmu, pa još nekoliko manjih ogradica i parcela u polju prava je muka za današnje stočare. Treba bi čovik u svakom kantu i ogradici imat štalu, ako ne želi kisnuti ili smrzavati se u otvorenom toru za ovce. A to je nemoguće.

Moj susjed Ive Oštarić je započeo, a nije jedini, sa svojim rođacima okrupnjavati svoje pašnjake. On je njima prepustio svoj pašnjak koji graniči s njihovim, a isto tako i oni njemu. Tako je započela, neke vrsti, komasacije poljoprivrednog zemljišta.

KOMASACIJA kao agrarnopravna mjera koja se provodi u svrhu sjedninjenja malih i usitnjenih poljoprivrednih površina u veće, je nužna i hitna mjera koju bi trebalo provesti na pašnjačkim površinama otoka Paga.

U trenutku kada se, zbog starosne strukture populacije koja se bavi stočarstvom, svake godine smanjuje broj proizvođača mlijeka, neophodno je prestrukturiranje današnjeg načina proizvodnje od malih proizvođača u krupnije asocijacije, ma kako se one zvale. Jedino tako okrupnjene parcele mogu spasiti proizvodnju mlijeka, janjetine i Paškog sira na otoku Pagu. Da bi se to postiglo, neophodna je komasacija poljoprivrednih površina. Isitnabog, prije toga treba promijeniti Zakon o naslijeđivanju.

Kolanjce, nakon gotovo 100 godina, čeka novo iskušenje. Ako su naši preci tada uspješno odgovorili zahtjevu vremena i sačuvali svoje pašnjake, zašto to ne bi mogli danas i mi, njihovi potomci?!

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)