Manje jednaki od drugih

Gej ili lezbijka koji/a godišnji odmor odluči provesti kod svojeg partnera ili partnerice u turističkom mjestu ima zakonsku obvezu platiti boravišnu pristojbu, jer niti je bračni drug, niti srodnik. Zakonski je svojem partneru – nitko i ništa. Nasuprot situacije koja ide na štetu partnera u istospolnoj vezi, nameće se primjer Zakona o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji gdje zbog neizjednačavanja prava partnera u istospolnoj vezi s onima u braku, štetu može imati sama država
Jednakost je najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, ili makar tako stoji u prvoj rečenici prvog članka dugo čekanog Zakona o suzbijanju diskriminacije. Ovaj zakon, kako nadalje u istom članku stoji, uređuje među ostalim i zaštitu od diskriminacije na temelju bračnog ili obiteljskog statusa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
Donoseći ovaj zakon bez sumnje su, i predlagač, i saborski zastupnici čijom je voljom usvojen, teško mogli smetnuti s uma kako je jednakost u pravim i obvezama civilizacijska stečevina, no čini se da nisu imali problema zaboraviti ovu ideju ugraditi u neke druge zakone kojima se uređuju materije koje na prvi pogled malo imaju s gejevima i lezbijkama, kakvi su primjerice Zakon o boravišnoj pristojbi ili Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji.
Nitko i ništa
Istinabog, diskriminacija koja prema osobama koje žive u istospolnom partnerstvu neće u slučaju Zakona o boravišnoj pristojbi uzrokovati teške posljedice, poput onih kakve se žele iskorijeniti Zakonom o suzbijanju diskriminacije, a koje se ilustrativno mogu svesti na gubitak zaposlenja i zadobivanje modrica i lomova kostiju, već na cijenu jednog makijata dnevno. No, iako može prouzročiti tek manji osjećaj frustriranosti, ne može smatrati razlogom zanemarivanja u društvo koje istinski jednakost smatra kamenom temeljecem ustavnog pretka.
Naime, u članku 4. Zakona o boravišnoj pristojbi stoji kako boravišnu pristojbu ne plaćaju članovi uže obitelji stanovnika turističke općine ili grada, dok se u članku 8. navodi kako se “članovima uže obitelji u smislu ovoga Zakona smatraju bračni drug, srodnici u ravnoj lozi i njihovi bračni drugovi, braća i sestre te njihova djeca i bračni drugovi, braća i sestre roditelja te njihova djeca i bračni drugovi, posvojitelj i posvojče te njihova djeca i bračni drugovi, pastorčad, maćeha i očuh”.
U praksi to znači da gej ili lezbijka koji/a godišnji odmor odluči provesti kod svojeg partnera ili partnerice ima zakonsku obvezu platiti boravišnu pristojbu, jer niti je bračni drug, niti srodnik. Zakonski je svojem partneru – nitko i ništa.
Nasuprot ove situacije koja ide na štetu partnera u istospolnoj vezi, nameće se primjer Zakona o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji gdje zbog neizjednačavanja prava partnera u istospolnoj vezi s onima u braku, štetu može imati sama država.
U ovom zakonu, u članku 23. stoji kako “ovlaštena osoba za energetski pregled ne smije obaviti energetski pregled za naručitelja fizičku osobu s kojom je u bračnoj zajednici ili srodnik”, niti za tvrtku u kojoj radi njezin bračni drugi ili srodnih.
Tako bi se moglo dogoditi da sasvim legalno ovakav pregled svojem partneru ili partnerici u istospolnoj zajednici obavi njegov dečko ili njezina djevojka, te izda traženi certifikat, a da opravdnaa sumnja u nepotizam ne stekne nikakvu pravnu težnu, jer je partner istog spola nekom teorijskom direktoru ili predsjednici upravnog odbora – nitko i ništa.
Ako ovaj primjer nedovoljno jasno pokazuje kako se neizjednačavanje u pravima i obvezama partnera u istospolnim zajednicama za državu i društvo ne isplati, možemo se prisjetiti, primjerice, Zakona o sprječavanja sukoba interesa. Po slovu tog zakona dužnosnik će biti sankcioniran ukoliko pogoduje svojem bračnom ili izvanbračnom partneru, no pogoduje li svojem partneru ili parnerici u istospolnoj vezi – nikom ništa, jer ova(j) mu/joj pravno – ništa i nije.
“Copy-paste” demokracija
U dva gore spomenuta zakona – o boravišnoj pristojbi i učinkovitom korištenju energije, izvanbračni partner koji se, međutim, spominje u Zakonu o suzbijanju korupcije, izrijekom je izostavljen, no kako pojašnjava potpredsjednica Odbora za zakonodavstvo Ingrid Antičević-Marinović izvanbračni se partner pravno tretira jednako bračnom drugu.
– Što se tiče toga da je izostavljeno da se u zakonu, nakon navođenja bračnog druga navede i partner u izvanbračnoj zajednici, to se predlagaču očito omaklo, ali nema razlike u pravnom smislu, budući da su još od 1978. partneri u izvanbračnoj zajednici u pravima i obvezama izjednačeni s bračnim partnerima, te se na njih odnosni sve ono što i na bračnog druga, pojašnjava.
Izvanbračni partner dakle, za razliku od onoga iz istospolne zajednice, boravišnu pristojbu u turističkom mjestu svojeg nevjenčanog partnera neće biti dužan platiti, a energetski pregled u firmi svojeg nevjenčanog životnog suputnika neće moći zakonito obaviti.
Ipak, kako pojašnjava Antičević-Marinović, nema osnova za podizanje zahtjeva za ocjenu ustavnosti, takozvane ustavne tužbe, u slučaju odredbe zakona o plaćanju boravišne pristojbe.
– Nije moguće podići ustavnu tužbu, jer istospolne zajednice nisu u Zakonu o istospolnim zajednicama u pravima in obvezana izjednačene s bračnim zajednicama. Treba, kad se govori o tom zakonu, iako istospolne zajednice traže izjednačenje niza prava, reći da je 2003. kada je donesen, to bio značajn pomak. U članku 4. Zakona o istospolnim zajednicama možete vidjeti da su samo regulirana prava na uzdržavanje jednog od partnera, na stjecanje i uređivanje međusobnih odnosa u svezi imovine, te pravo na uzajamno pomaganje, pojasnila je.
Ako, dakle, ostvarenje tako “malog” prava kao što je ono na neplaćanje boravišne pristojbe u mjestu svojeg partnera gejevima i lezbijkama ne može biti osigurano od strane države, čovjek su nužno upita je li prilikom “copy-paste” postupka iz europskih stečevina zakonodavaca promislio o značenju niza odredbi o zabrani diskriminacije koje se navode, kako u starom Zakonu o istospolnim zajednicama, tako i u novom Zakonu o suzbijanju diskriminacije gdje se „zabranjuje svaka diskriminacija, izravna i neizravna na osnovi istospolne zajednice kao i činjenice homoseksualne orijentacije” i gdje se kao neizravna diskriminacija detektira ona koja “postoji kada postoji određena naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa osobu koja je član istospolne zajednice na temelju te činjenice stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe”.
– Zakoni trebaju pratiti životne realnosti i sigurno je da će i Zakon o istospolnim zajednicama trebati nadograđivati, komentira Antičević-Marinović
Ipak, pomalo je ironično kako će država radije prihvatiti mogućnost na svoju potencijalno znatnu štetu, primjer koje je izveden iz Zakona o učinkovitom korištenju energije, nego li da partnere u istopsolnoj vezi izjednači u obevzama s onima u “spolno mješovitoj”. Kako onda očekivati implementaciju Ustavom zajamčene jednakosti kad su u pitanju prava? Još ako pri tom nitko od zastupnika i zastupnica, o kojima se u domovini “heteroseksualnog svemira” ne smije ni pomisliti da bi bili osobno pogođeni takvom diskriminacijom rezerviranom za lezbijke i gejeve, ni ne primijeti ovakvu “diskriminaciju šaptom” koja ne može pasti na Ustavom sudu, nije li opravdano pitati se je li domaća demokracija tek utakmica rezervirana za većinske igrače, dok nepopularni manjnici sjede za klupi kako bi ih se vidjelo iz Bruxellesa?