Foto: Adam VIDAS

Treba tražiti sličnosti jer forsiranju različitosti nema kraja

Prof. dr Franjo Topić nedavno je bio gost Zadra gdje je u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru održao aktualno i zanimljivo predavanje na temu "Islamizacija južnoslavenskih prostora" koje je privuklo veći broj zadarskih studenata, profesora i zainteresiranih građana. Prof. dr Franjo Topić već je bio gost zadarskog Sveučilišta, gdje se po njegovim riječima uvijek osjeća vrlo ugodno, a tom prigodom razgovarali smo s ovim zahvalnim sugovornikom kojega ne treba posebno predstavljati.

Konstrukcijska pogreška Daytona

Prof. dr. Topiću, jedan ste od onih što su uložili ogroman trud u kvalitetu života, unapređenje međuljudskih, međureligijskih i ostalih odnosa svih žitelja u Bosni i Hercegovini u svim aspektima. Kako gledate na aktualni društveni i politički trenutak Bosne i Hercegovine i njen opstanak i razvoj unatoč složenim unutarnjim problemima?

- Bosna i Hercegovina jest složena zemlja jer se svi problemi množe s tri, zbog tri naroda. Preko ova tri naroda ovdje su prisutna i tri svijeta i zato je ova zemlja tako složena, ali zato je i tako važna. Da nije složena već bi bila riješena, a da nije važna nitko se ne bi njome bavio! A s BiH se bavi čitav svijet - sve važne svjetske organizacije od UN i Europske komisije do NATO-a i brojnih diplomatskih predstavništava. No, to ne znači da njezine probleme nije moguće riješiti.

Naravno, iako je Daytonski sporazum zaustavio rat - što je njegov najveći uspjeh - ipak je u BiH ostavio jednu konstrukcijsku pogrešku, a to su dva entiteta. O čemu ne treba puno teoretizirati jer je bjelodano kako na ovoj osnovi nije moguće imati funkcionalnu zemlju i za većinu građana i zadovoljavajuće uređenje za tri naroda. Druga konstrukcijska pogreška je što je ostavio praktično sve "ratnike" da uređuju buduću zemlju, što je protuprirodno. Govorio sam svima simbolički kako mogu Izetbegović i Krajišnik urediti buduću zemlju kad su do jučer ratovali. To je slično kao da su istu zemlju trebali izgrađivati De Gaulle i Hitler.

Naravno - ja nisam pesimist, treba raditi i doprinositi svatko koliko može prije svega u stvaranju boljih međuljudskih odnosa i doprinjeti razvoju zemlje, jer je stara mudrost Ubi bene ibi patria (Gdje je dobro ondje je domovina).

Mi živimo puno bolje nego što bi se očekivalo, iako sam vrlo svjestan kako se neki neće složiti s ovom tvrdnjom jer čovjek nikad nije zadovoljan. Jedan od problema tranzicijskih zemalja jest nagli prijelaz iz bivšeg komunističkog sustava u novi tržišni sustav s nadom kako će odmah svi postati kapitalisti, što naravvno nje realno, pa su i razočaranja veća.

Nažalost, neki političari ne žele ništa popraviti jer za njih je bolje što je država nesređenija. Najlakše je nešto uništiti, ali izgraditi je puno teže. Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država i ne mislim da će itko ozbiljan iz međunarodne zajednice to dovesti u pitanje tj. ne mislim da netko želi razdijeliti BiH, iako u medijima ima različitih špekulacija. BiH treba plastičnu operaciju, treba uljepšanje, jer kakva je sada - s ogromnom birokracijom, koja troši više od 60 posto GDP-a na samu sebe - ne može očekivati boljitak i razvoj.

Predsjednik ste Hrvatskog kulturnog društva Napredak još od 1990. godine, kada je obnovljen rad ove ugledne institucije. Dali ste svemu, uz svoje suradnike, prepoznatljivi pečat očuvanju nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini. Kako bi ste saželi ta gotovo dva desetljeća djelovanja u otežanim uvjetima?

- Nema nikakve dvojbe kako je Napredak imao, i nadalje ima, veliku misiju i važnu ulogu ne samo u BiH, što sad možda i nije moguće dublje i šire shvatiti. Često razgovor o Napretku izgleda nevjerojatan, uzme li se u obzir kako je obnovljen 1990., odmah je došao i rat pa nesređena država itd. Posebno su bile značajne ratne godine kada je Napredak mnogima, posebno Sarajlijama, bio jedna od najvažnijih nada i potpora u beznađu i koji je svojim radom i stavovima pokazivao da postoji izlaz. Ostat će kao teško shvatljiva tajna koliko smo napravili na kulturnom polju upravo i posebno u ratu.

Uz veliki rad mnogih podružnica Središnjica je priredila u tri i pol godine rata u opkoljenom Sarajevu - bez struje, vode, plina s malo hrane - čak 80 koncerata, 37 izložbi, tiskano je dvadesetak knjiga, pokrenut je 1993. godine radio Vrhbosna i mjesečnik Stećak. Uz to smo zajedno s Vrhbosanskom bogoslovijom, čiji sam bio ratni upravitelj, podijelili 403 000 obroka, 436 tona hrane i lijekova u vrijednosti oko dva milijuna maraka (cca milijun eura). Prenijeli smo tisuće pisama, puno novca za građane i mnogima davali i duševnu hranu i nadu. Od 1995. podijelili smo više od 2 500 stipendija i da smo samo to napravili, bili bismo sretni i zadovoljni. Od obnove 1990. do danas Napredak je organizirao više od 5 000 manifestacija. Usporedite to s bilo kojim društvom u Europi pa ćete dobiti još jasniju sliku.

Pokojni biskup Kokša, čovjek izuzetnog obrazovanja i kulture, jednom je prigodom kazao kako je Napredak jedan od tronožaca hrvatske opstojnosti i identiteta, zajedno s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti i Maticom hrvatskom. A kako ovo uočavaju i mnogi ljudi sa strane dovoljno je citirati bivšeg BiH veleposlanika u Zagrebu Zlatka Dizdarevića koji je na simpoziju o Napretku 2002. između ostaloga rekao i slijedeće: "Ja znam iz te perspektive, perspektive čovjeka Sarajlije što je značilo promicati dobro u okruženju totalnog zla. To su mogli samo veliki, to su mogli samo oni koji su nadrasli neke standarde ljudskih vrijednosti. Napredak je bio organizacija, društvo, sinonim dobra, filozofija dobra koja je nadrastala i nadrasla zlo u danima kada je zlo, činilo se, pobjeđivalo na sve strane..."

Činjenica da Napredak danas ima 80 podružnica - u BiH, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj i drugim zemljama sve do Kanade i SAD-a - govori o njegovom snažnoj utjecaju na međunarodnoj razini, kao čvrsta emocionalna i nacionalna poveznica hrvatskog naroda u svim zemljama u kojima rade i žive Hrvati. Kako u tom kontekstu ocjenjujete uvjete za djelovanje i rad Napretka u BiH, zemlji opterećenoj od ratnih posljedica do problema komunikacije između tri entiteta i tri naroda?

- Mislim kako većina naših sugrađana i nehrvata smatra kako je Napredak dao golem doprinos kulturnom razvoju BiH iako su vremena vrlo teška. Uvjeti rada Napretka su odraz situacije ove zemlje. Nema ni zakona o kulturi, nema sređenog financiranja, ali mi ne kukamo nego se kao i uvijek borimo u datim okolnostima. Ono što je naša posebna odlika i možda najveći doprinos na idejnom polju je činjenica što mi njegujemo svoj identitet, a pri tom nikome ne smetamo. Zato smo, rekli bi sociolozi, na neki način i "ideal tip" suživota u BiH, ali i šire. Napredak pokazuje kako se može biti svoj i harmonizirano živjeti s drugima. Među svojim članstvom imamo i Bošnjaka i Srba i svih drugih, vjernika i nevjernika i nitko nikome ne smeta. To bi mogao biti primjer za rješenje nacionalnog pitanja u BiH. Napredak je most koji povezuje ljude i narode, jedna od finih niti poveznica unutar hrvatskog naroda. Ujedno povezujemo i države, posebno BiH i Hrvatsku.

Međureligijski dijalog

Međureligijski dijalog, čini se, kao jedan od važnijih zadataka Napretka i u tome ste dali velik doprinos ne samo kroz osobno djelovanje i iniciranje brojnih aktivnosti i traženja suradnje između različitih konfesija, već kao i autor brojnih knjiga, stručnih i znanstvenih priloga. Može li se i kako upravo kroz razvoj i unapređenje odnosa i komunikacije među religijama pronaći i rješenje za lakše prevladavanje i ostalih problema suživota naroda u BiH, od komunikacijskih, psiholoških, socijalnih itd?

- Vjerske zajednice u BiH imaju veliku ulogu u bosanskohercegovačkom društvu. U današnje vrijeme, kada je narod poprilično razočaran, ulogu vjerskih zajednica treba promovirati i razvijati baš u području dijaloga, liječenja ratnih rana i pomirenja. Mi imamo puno više zajedničkog, nego različitog i to zajedničko treba njegovati. Živimo stoljećima zajedno i jasno je kako smo mentalno, kulturalno, jezično bliski i slični. Vjerske zajednice po naravi stvari trebaju biti od pomoći u prevladavanju svih problema, a posebno kod nas ovih postratnih. Dovoljno je se sjetiti tvrdnje Hansa Kunga Nema mira među narodima bez mira među religijama. Ali ne treba preveliku odgovornost prebaciti na njih jer ipak vlast najviše utječe na ljudski život.

Bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Miroslav Lajčak još je na isteku 2008. godine izjavio je kako je u toj godini većina građana imala osjećaj frustriranosti i nezadovoljstva zbog sporog rješavanja problema u državi. Kako danas gledate na poruke Lajčaka i EU, kakva je 2009.godina bila s novim Visokim predstavnikom i kakvu 2010. očekujete?

- Lajčak je bio u pravu, ali pitanje je koliko je i on kao visoki predstavnik učinio da narod ne bude frustriran. On je imao dosta ovlasti. Mogao je smjenjivati političare, donositi zakone. Mislim da su Lajčak i međunarodna zajednica ipak dosta zapustili BiH radi Kosova jer im je rješenje Kosova bilo u zadnje vrijeme u prvom planu. Većina građana želi da BiH uđe što prije u Europsku uniju, a i sam smatram to dobrim. Dapače, idem i korak dalje, iako je proceduralno dvojbeno da Europska unija primi BiH ovakvu kakva jest jer se barem sadašnja politička garnitura neće dogovoriti ni oko čega bitnoga. Vidi se kako Prudski dogovor odmah istog dana Tihić i Dodik tumače suprotno. Stoga ili prijem ovakve BiH u Europsku uniju ili održati neku vrsta Daytona 2. Nisam za prebacivanje odgovornosti na međunarodnu zajednicu, ali je ona bitno utjecala i na Dayton 1, a svatko vidi njegovo funkcioniranje i svi se slažu kako ga treba promijeniti, što se odnosi prije svega na dva entiteta. A onda treba pristupiti poslu što prije, jer se inače samo sve više cementira ovakvo stanje.

Problematična BiH je mogući izvor opasnosti za regiju pa i za čitavu Europu. Sjetite se samo kako mnogi nisu htjeli zajedničku zastavu BiH, himnu ili novčanicu. I onda nastupi visoki predstavnik kao deus ex machina i riješi i to pitanje, i nikome to nije više nikakav problem. Da su odlučivali samo domaći političari ne bismo ni do danas imali ništa od toga...

U dijelu svojih radova bavite se i promičete puteve odgovornosti kršćana prema svijetu u kojem žive, govorite o socijalnom i političkom angažmanu vjernika u društvu i kroz konkretan i praktičan doprinos svakog pojedinačno boljem razumijevanju drugih koji i nemaju isto mišljenje, vjerovanje ili stavove. Slijedite li zapravo maksimu kako u životu uvijek najprije treba tražiti sličnosti a ne razlike?

- Već sam kazao kako treba tražiti sličnosti jer ako ćemo forsirati različitosti to nema kraja. Različitosti se ne smije potirati - i one su prirodne - ali njihovo prenaglašavanje vodi u isključivost, netoleranciju i u rat. Što se tiče moga razumijevanja vjere, smatram kako kršćanski stav nije bježanje od svijeta nego upravo angažman za poboljšavanje svijeta i čovjeka. Kršćanski Bog za razliku od svih drugih božanstava je došao osobno u liku Isusa Krista na ovaj svijet i osnovao Kraljevstvo Božje te svi njegovi sljedbenici su dužni doprinositi koliko mogu ostvarivanju Kraljevstva Božjeg na zemlji. To drukčije rečeno podrazumijeva društvo i svijet s više pravde, dobrote i istine. Svaki čovjek je odgovoran za sebe, ali i za društvo. Tako razumijem i svoj angažman u Napretku, to je na jedan poseban način realiziranje mojeg "biti vjernik" i također "biti svećenik." Stoga - svaki je vjernik pozvan za društveno angažiranje jer je čovjek istovremeno osoba, ali i društveno biće, pa je i po svojoj osnovnoj antropološkoj strukturi dužan baviti se i društvom i nastojati da ovaj svijet i život budu bolji.

U Vašoj knjizi "Prilog teologiji ljudskog napretka!" na jednom mjestu ističete kako je "dijalog uz blizanca ekumenizam najveća duhovna vrednota dvadesetog zalazećeg stoljeća" te je "Bosna i Hercegovina povlašteno mjesto za dijalog i ekumenizam radi prisutnosti i isprepletenosti četiri vjerske zajednice." Napredak i Vi osobno upravo ste zorno pokazali i dokazali kako je dijalog nužno promicati i u najteža ratna vremena, te da ovi ovi prostori nemaju drugog puta osim dijaloga. Što reći za 21.stoljeće?

- Narod kaže Svako vrijeme ima svoje breme. Često ljudi kažu kako nikad nije bilo teže, gore itd. Ali, to je često vrlo subjektivno i vrlo relativno jer su naši sadašnji problemi naši i jer su nam sadašnji najteži, a prošli su već zaboravljeni. Ovo je stoljeće još izazovnije. Ono traži još više dijaloga. Dobro ste to zamijetili. Uistinu smatram kako "biti katolik" a to bih proširio i na "biti vjernik" znači istodobno i biti ekumenist i biti čovjek dijaloga. Smatram kako je upravo prava misija BiH s obzirom na prisustvo različitih religija u njegovanju dijaloga i ekumenizma. BiH nema zlata, nafte niti drugog posebnog bogatstava, ali svijetu može ponuditi dijalog i ekumenizam. Ako oni ne uspiju u BiH onda neće uspjeti ni u Europi. BiH je povlašteno mjesto dijaloga, rekli bismo, locus theologicus za dijalog i ekumenizam. Osobno ja i cijeli Napredak radimo na tome i, zapravo, cijeli Napredak jest jedan veliki dijaloški i ekumenski projekt. Beskrajno je važno čak i da je brojčano samo simbolički, a nije, kao što je vrlo važno da u Napretku imamo, kao što sam već istaknuo, Srba i Bošnjaka. Primjerice, kod nas igraju u nogometnom klubu SAŠK Napredak, kao i u tri šahovska kluba, pripadnici sva tri naša naroda. I mi tu ništa ne radimo proračunato nego iskreno nastojimo to promicati. I dosad se nikad nije dogodio nikakav međunacionalni problem.

BiH je složena zemlja

Što se tiče nedavnih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, Crkva je u nedavnoj kampanji podržala jednog od dvojice predsjedničkih kandidata. Smatrate li da je ta podrška bila primjerena i kakvom vidite inače ulogu Crkve u političkom životu?

- Ne bih rekao da je Crkva direktno podržala jednog kandidata. Treba još jednom pročitati proglas Hrvatske biskupske konferencije: biskupi su izrekli načela i kriterije o tome kakav bi trebao biti novi predsjednik. Pa naravno da Crkva mora naglasiti vjerski aspekt ne samo osobe predsjednika, nego svakog čovjeka. Svatko iznosi svoje mišljenje, pa zašto ne bi i Crkva kao velika i važna organizacija iznosila svoje stavove pogotovo o tako važnom pitanju kao što je institucija predsjednika države. To je podržao i sam novi predsjednik prof. Josipović. Crkva se ne treba baviti politikom u uskom smislu riječi, ali se mora baviti politikom u širem smislu jer politika utječe na sva područja ljudskog života od parkinga i obrane do vjeronauka. Ona ne samo da se treba baviti javnim pitanjima, nego mora iznositi načela o svim bitnim pitanjima naroda i države. E sad, je li svaki župnik primjereno postupao, to se lako možemo složiti da nije, a i da je čest raskorak između teorije i prakse i tu se je lako složiti.

Ako u Hrvatskoj živi više od 90 posto vjernika, a kandidat kojeg je Crkva podržala na izborima osvoji manje od 40 posto glasova, koji se zaključak može izvući? Je li ova podrška bila na jedan način opasna za Crkvu u Hrvatskoj jer se pokazuje da ili nema toliko vjernika koliko se ističe ili vjernici ne slušaju naputke Crkve odnosno biskupa i svećenika?

- Naravno svaki izbori i svaka anketa jest važna i treba je ozbiljno proučiti pa tako i rezultate ovih izbora. Crkva se treba ozbiljno upitati koliko poznaje svoje vjernike i koliki ima stvarni utjecaj. Također treba uočiti bitnu razliku koju je još Augustin uočio: postoji pripadanje Crkvi corpore (tijelom) i corde (srcem). U prvom slučaju to znači da je netko samo kršten i upisan u maticu, a slabo prakticira svoju vjeru ili je uopće ne prakticira, dok su druga grupa oni corde koji stvarno prakticiraju svoju vjeru i postupaju po kršćanskim zapovijedima. A to vam je otprilike i koliko ih ide u crkvu, u prosjeku s nekim iznimkama od 20 do 40 posto.

Može li agnostik biti predsjednik svih Hrvata?

- Može.

U BiH Bandić je dobio preko 90 posto glasova. Jedna od teza u njegovoj kampanji je da Hrvati trebaju postati treći entitet?

- Ako sam dobro shvatio Bandić je govorio ako se iscrpe sve mogućnosti Daytonskog sporazuma onda treba biti treći entitet. Ali Vi očito ciljate i dalje, reći ću kako nije problem u organizaciji i postojanju trećeg entiteta ili deset entiteta, nego što je pravednije za sva tri naroda i sve građane, što je funkcionalnije i jeftinije.

Mesić je u nekoliko navrata izmijenio teške riječi s Miloradom Dodikom. Što očekujete od Josipovića u tom kontekstu?

- To ćemo tek vidjeti što će novi predsjednik činiti.

Očekujete li da bilo tko iz Hrvatske može poboljšati status Hrvata u BiH, ili će se hrvatski narod u Bosni za to morati sam izboriti?

- Svaka pomoć je dobro došla uvijek i svakomu. Ali dugo je vođena hrvatska politika u BiH iz Zagreba i to je ostavilo tragove i posljedice. Stoga Hrvatska treba pomoći da se ta politika promijeni, a hrvatske b-h stranke u BiH trebaju više same raditi za dobro Hrvata u BiH i cijele zemlje.

Jeste li optimistični oko razrješenja problema obzirom i na nedavne pokušaje opstrukcije Daytonskog sporazuma iz redova srpskog entiteta?

- Hvala Bogu, nikad nisam bio pesimista ni za Hrvatsku ni za BiH. Bosna i Hercegovina je složena zemlja, ali se sve može solidno riješiti, ako se zna, ako se dosta i dobronamjerno radi. Ono što bi bilo bitno, prema mom mišljenju, jest promijeniti atmosferu prema Bosni. Moram reći da sam protiv podjela i osjećam se integralnim Hrvatom. Imam više neprospavanih noći zbog Vukovara nego zbog Sarajeva u kojem sam proživio cijeli rat sa svim strahotama od opkoljenosti tri i pol godine do doslovne gladi. Koliko osobno imam uvida u hrvatsko javno mnijenje i sada većina misli - ako ima Hrvata onda ih ima samo u Hercegovini i mnogi smatraju da je samo to "hrvatski interes."

Američka CIA procjenjuje kako ima 570.000 Hrvata (od nekadašnjih 760.000), od toga je oko 200.000 bilo i ostalo u Hercegovini. Stoga bih preporučio da Zagreb i b-h hrvatske stranke vode više računa i o Bosni. Od 15 b-h hrvatskih stranaka samo je odnedavno jedna predsjednica iz Bosne, a ostali su svi iz Hercegovine. A znate onu, daleko od očiju daleko i od srca. Inače, posljedica dosadašnje politike je da postoji opaka podijeljenost između bosanskih i hercegovačkih Hrvata i to bi se moralo liječiti a za to su pozvani prije svega političari.

29.01.2010.

Dodaj u omiljene članke Pošalji prijateljuPrintKomentiraj