Subota, 30. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Costa Concordia vs. navijanje

28.01.2012. 23:00


Ne, apsolutno nisam sportski tip i nisam gledala ni rukomet ni vaterpolo, niti sam navijala za repku, ali niti protiv nje. I molim sve prijatelje i nepprijatelje da me prestanu daviti time.
Mrzim kad me se nagovara da počnem pratiti ili ne daj bože igrati neki sport. Mrzim i priče o rezultatima, o tome kako smo trebali biti prvi ali su nas pokrali, krivo nam sudili, bla, bla, bla. Mrzim te sportske spike, a naročito kad žene odjednom postanu veliki znalci baluna. Ovisno što je trenutno u điru, nogometnog, rukometnog ili košarkaškog. A još mrže od toga mi je njihovo izdrkavanje po tribinama, uzimanje bolovanja, godišnjih i slično samo da bi se reklo da se bilo tamo.
Jesam sportomrzac? Jesam i to s razlogom. Jer sport bi trebao biti nešto što spaja ljude, a ne razdvaja. Zdrava konkurencija braco, a ne nešto što te pokrade zato što je Barca promotor UNICEF-a ili čega već. Pa od deset el klasika u manje od godinu dana ekipa u kvartu reže vene i piša krv ne bi li napokon Murinjo i njegovih jedanaest balotaša dobilo napokon svetu Barcu. E nabijem i vas i takav nogomet na rođu. A jebo to sve kad nakon toga nema krvi do koljena. Nikome nije razbijena glava, ruka, noga… Nikome od igrača i od navijača… Pitali bi se mi Balkanci, kakav je to sport onda bez batina???
A mi, od kada smo glasovali na referendumu da ćemo u Europu, baš smo se nešto profinili i ugladili. Toliko da su nas susjedi pobijedili u nema čemu nisu. Rukomet, vaterpolo, Đokovića imaju… Pa dolazim nekako do zaključka da si sportska sila na Balkanu dok ne odlučiš skinut gaće Europi. Kaže jedan sportski frik iz kvarta da Srbi nikad ne bi dobili rukomet da se nije igralo kod njih. Ok, možda stoji, neću da se miješam, ali igralo se kod njih. Ali Đoka ne igra kod njih. I vaterpolo se igra u Nizozemskoj, pa eto teorija da im se potrefilo na domaćem terenu baš i ne stoji.
Ove moje neke šuše iz prvog ili drugog pasusa, da ne spominjem opet jer će mi alergija izbiti, da će otić do Beograda navijati. Ja bogme ne bih. Ni obrnuto, da se igralo na našem terenu pa da oni dođu. A što smo mogli očekivati nego da će naše navijače tamo lomiti. To spada u obostranu tradiciju i nemamo se što čuditi. Ne bi da bi oni bolje prošli da su ovdje došli. Pa prije nekoliko godina skupina svjetskog u rukometu se igrala kod nas, a mi susjedima ni zastavu nismo htjeli objesiti pa je ispao skandal. Košarkaše Partizana su naši gradski uvaženi dečki kamenovali kad su odlazili s Višnjika, a policajaca je uvijek kad se sa Zvezdom ili Partizanom igra (pre)malo. Što, pa sjekire, kamenje i pljuvačka kod nas lete, nisu nam susjedna braća po sportskom oružju jedina takva. Kamenujemo se međusobno mi Dalmatinci i Purgeri, a gdje nećeš još zajedno one s kojima smo ratovali. Ili smo mi doživjeli amneziju od kada smo se odlučili za EU? Pa se sada pravimo fini i dragi, kao da smo iz centra Pariza. Još mi samo treba da svi progovorimo sa kaj.
Nikad navijačice i sportašice od mene. Prije bih se, unatoč svim posljedicama, na Costa Concordiu ukrcala nego išla navijati.