ZD DNEVNIK Život nakon droge

Kad se netko uspije ostaviti droge, onda je to velika stvar. I nije važno je li zaglibio deset mjeseci ili deset godina, bitno je da se ostavio. No, još bitnije je da nastavi živjeti normalnim životom. Ukoliko je to moguće. Jer, često puta smo imali prilike čuti kako bivši ovisnici teško i nikako pronalaze posao.
 Doduše, danas ga teško itko pronalazi, ali mislim općenito, na normalne prilike. No, čak i sam pronalazak posla je jedna viša stepenica, prvi korak je izlazak iz komune i suočavanje sa stvarnim životom. To je pravi izazov, sam po sebi i predstavlja težak korak. Mogao bi biti puno lakši kad bi im ga svi mi olakšali. Umjesto toga na mnogim mjestima bivši ovisnici doživljavaju etiketiranje, te ih se naziva narkomanima. Iako svi oni znaju kako nisu narkomani, iako su uspješno prošli program odvikavanja, teško je ostati imun na sve poglede i pogrde.
Ovih dana zajednica Cenacolo se predstavlja u Gradskoj knjižnici Zadar. U ponedjeljak smo imali priliku vidjeti zanimljiv film i izložbu, na temu djelovanja zajednice. Mogli smo čuti kako su brojne djevojke i mladići po završetku programa odlučili svoj život posvetiti Bogu, kao svećenici ili časne sestre. Vidjeli su, kako je i rečeno te večeri, da su sve besplatno primili, pa su stoga odlučili besplatno i dati od sebe. Pa tko smo onda mi da ih osuđujemo? Mogli smo se i mi vrlo lako naći u takvoj situaciji, zašto ne? Kad se već toliko govori o toleranciji i tom prihvaćanju različitosti, onda evo pravog primjera.
Oni su spas našli u vjeri, već prije ustajanja u šest sati u zajednici Cenacolo u Jankolovici mladići pobjegli od pakla droge budu u ranom osobnom klanjanju i molitvi koja ih mijenja, a onda slijedi molitva krunice. Onima koji su vani može biti čudno da se u današnje vrijeme mladići od dvadesetak godina mole na koljenima s krunicom i tako tri puta dnevno. Neki od njih kasnije se idu brinuti o kravama, ima ih koji su se naučili raditi s pčelama i košnicama i svi skupa – žive od svog rada. Uz odbacivanje droge to je ono najvrijednije što su postigli.
Počeli su u kući bez krova, spavali na otvorenom, a otada su već generacije štićenika izradile pravi novi dom, uredili okoliš. Pokazali su i sebi i drugima da mogu.