Neiskustvo odnijelo još jednog kapitalca

Jednostavno je bio užitak svjedočiti još jednoj, možemo je tako nazvati, epskoj predstavi zelenih kojima je ovog puta nedostajalo malo iskustva i mudrosti da posrame još jednog hrvatskog košarkaškog kapitalca

Dugotrajni pljesak punih  Jazina na najbolji  mogući način je oslikao dojam koji su košarkaši  Borik-Puntamike ostavili u 40  minuta protiv moćne Cedevite. Jednostavno je bio užitak  svjedočiti još jednoj, možemo  je tako nazvati, epskoj predstavi zelenih kojima je ovog  puta nedostajalo malo iskustva i mudrosti da posrame još  jednog hrvatskog košarkaškog  kapitalca. Cedevita je došla  pripremljena, bez imalo podcjenjivanja sa strašnom ergelom kvalitetnih igrača, a na  kraju su valjda bili sretni kao  mala djeca što su izvukli pobjedu protiv momčadi koja na  tržištu ne vrijedi kao jedan  Baždarić, Žižić ili Wright.  Očekivali su uzavrelu atmosferu i nabrijane Puntamičane  koji su ih kao roj pčela u svih  40 minuta oblijetali tražeći  priliku da ubodu, ali nisu sigurno očekivali da će im unatoč iznimno kvalitetnoj napadačkoj predstavi držati uzde  utakmice do posljednje sekunde. Sigurno su se pitali odakle  Puntamičanima toliko energije, snage i petlje da ih u većini  susreta drže u šaci.
Furiozna druga  četvrtina
 Početne minute su očekivano bile na strani energičnih  Plantakovih igrača, ali nakon  stabilizacije gostiju krajem prve četvrtine koja je završila  početnim rezultatom (22:22)  očekivao se bijeg Petrovićevih  igrača u drugoj dionici. Šuteri  poput Baždarića, Trohe, Wrighta, Rudeža, Drapera su bili  permanentna opasnost da  utakmica ode u realnom smjeru, prema očekivanom vodstvu Cedevite. Trohina trica za  26:29 došla je gostima kao naručena za ostvarenje tog nauma, no tada su zeleni pokazali  nevjerojatan karakter pokrenuvši seriju od 16:0 koja je  donijela pravu ludnicu u Jazinama. Cedevitin brod se  opasno počeo naginjati, nervoza se uvukla u njihove redove te se frustracija očitovala  u tehničkoj greški klupa, pa  raznim grubostima koje su  znale u nekoliko navrata prekidati utakmicu. U tim trenucima je ova visokobudžetna  momčad izgledala kao stado  ovaca bez pastira čemu svjedoči podatak od 11 izgubljenih  lopti do poluvremena. Srećom  po njih, širok izbor kvalitete  iznjedrio je Žižića i Wrighta  koji su uspjeli pred poluvrijeme priskrbiti pristojni zaostatak od tek osam poena  (52:44) što je definitivno usmjerilo i početak drugog poluvremena.
Pritisak Cedevite
Povratak iz svlačionica donio je očekivano podizanje  agresije Cedevite koja je uvidjela da se nadigravanjem neće  moći slomiti Plantakova  momčad. Malo-pomalo to im  je polazilo za rukom, razlika je  padala iako su Puntamičani  novu snagu u tim kritičnim  trenucima pronašli u liku Jure  Ružića. Njegovih 9 poena sredinom treće četvrtine držalo je  zelene još uvijek iznad površine, no Cedevita je visokim  postotkom šuta uspijevala iz  minute u minutu približavati  se egalu. Četiri plusa za posljednjih 10 minuta istopljeno  je jako brzo te se u 32. minuti  situacija naglo pogoršala za  domaće, jer su ih unatoč pritiska gostiju počele ugrožavati  osobne pogreške. Ružićeva  peta, te četiri Čakaruna i Jurjevića nisu bile dobar signal za  trenera Plantaka. Ipak do kraja utakmice su Puntamičani  još dva puta pokazali snagu  volje i karaktera. U režiji Petanija, Čakaruna i Pešuta dolaze pred posljednjih pet minuta na plus pet (82:77). Ponavljaju isto dvije i pol minute  poslije kad ih Petani i Škifić  odvode na 87:82. Činilo se tada da gostima prijeti sudbina  Cibone, no njihova sposobnost u napadu se i ovog puta  pokazala ubojitom, dok se kod  neiskusnih Puntamičana potkralo nekoliko grešaka, ishitrenih poteza te nije dugo trebalo da se Cedevita nađe u  vodstvu. U posljednju minutu  su ušli s minimalnim vodstvom, do 20 sekundi prije kraja imali su i pet viška, ali su na  kraju Puntamičani imali priliku sve odvesti u produžetak.  Namjera je bila u sva tri posljednja napada da lopta ide  na najboljeg šutera u redovima zelenih, Marina Jurjevića. Je li prevelika želja, umor  ili nešto drugo uzdrmalo inače  ubojitu Jurjevićevu ruku teško  je zaključiti, no i sama činjenica da se Cedevita držala u  konopcima svih 40 minuta bila  je dovoljna satisfakcija Puntamičanima. Iako mnoge suze  viđene na njihovim licima nakon završetka nisu sugerirale  dojam da su iz ove utakmice  izašli kao veliki pobjednici.
 

Raznovrsnost Puntamičana

Pokazalo se i u ovoj utakmici protiv jedne snažne Cedevite  da u Borik-Puntamici vlada raznovrsnost tj. vladavina kolektiva. Podatak o čak šestorici dvoznamenkastih dovoljno potvrđuje tu odavno poznato tezu. Čakarunova igra već dugo vremena nije iznenađenje. Možda je protiv Cedevite malo nedostajao njegov skakački doprinos (tek 3 skoka), no za to je imao objektivne razloge. Prvi je nevjerojatno precizan šut gostiju koji nije ostavljao puno prostora za skokove, dok mu u prilog nisu išla dva brza prekršaja u prvoj četvrtini što je primoralo Plantaka da ga sačuva za nastavak. Veliki teret su iznijeli Jurjević, Škifić i Petani. Ova dva potonja imala su i svoja krizna razdoblja u završnici utakmice, kombinirano su izgubili 9 lopti, no zamjeriti im na tome bilo bi uistinu nezahvalno. Svoje velike dionice su imali Ružić, pogotovo u trećoj četvrtini s 9 poena u nizu, Mikulić u prvoj s dvije trice i Šarlija u drugoj sa četiri vezana poena preko Žižića. Također ne treba zaboraviti Pešuta koji je obilježio 35. minutu s asistencijom za Petanija i tricom koje su značile odlazak na 82:77. Jedini koji se može svrstati u kategoriju podbačaja je Petar Marić na kojem se osjetilo izbivanje s parketa 15 dana i što je još gore uspio je tu ozljedu i obnoviti u posljednjoj četvrtini.