Utorak, 16. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Nije knjižnica, nije muzej…

Autor: Mario Padelin

28.03.2013. 23:00


NOVA GLUPA REKLAMA
Dugo nisam pisao o reklamama jer mi je zabrinuta psihijatrica zabranila nerviranje, ali ova zaista zaslužuje moju cijenjenu pažnju. Reklama je puna raznih nevolja koje se mogu dogoditi ljudima: prometne nesreće, lomovi… I svi su zabrinuti, ali u svoj toj svojoj nesreći oni su, ipak utješeni i zbrinuti, jer se mogu osloniti na nekog Vedrana. Taj bi po svemu prikazanom, trebao biti neka vrsta anđela čuvara koji bdije nad svim ranjenima i izgubljenima, nad unesrećenima i pogorjelcima.
Sve je to, doista nevjerojatno glupo, ali ipak vrhunac svega je scena sa zapaljenom kućom. Kuća gori u plamenoj buktinji, u njoj bakin nakit, pisma i uspomene, obiteljske fotografije i životna ušteđevina skrivena iza slike jednoga našeg predsjednika, a obitelj se trese u dvorištu sablasno osvijetljena plamenim jezicima. Misle bi li plakali ili se ubili, ali se onda sjete tog Vedrana, koji je njihov osiguravajući agent, i odmah im je lakše. E pa blago njima.
MLADA REPREZENTACIJA JE BILA NA SVETOJ MISI
Uvijek me nerviralo kada se nečiji odlazak na misu mora naglašavati u medijima, jer bi to trebala biti intimna i privatna stvar pojedinca, a ne nešto čime bi se trebalo busati u prsa. A bilo je toga jako puno zadnjih dvadesetak godina. Pjevač koji misli da je važno napomenuti kod kojeg svećenika ide na duhovne vježbe (inače, zanimljivog porijekla), glumica koja nam svima svečano naglašava kako ona petkom u korizmi ne jede meso, ili, što je bilo najsvečanije, kada jedan hrvatski “poduzetnik”, čije ime zbog teških prijetnji više ne smijem spominjati, odlazi na misu s maljoljetnom kćeri, sinom i tadašnjom suprugom, inače poznatom “facom” od koje se poslije rastavio. Moramo tako slušati svaki put kada nogometaši Dinama otiđu u Mariju Bistricu, kao da će samo njih zbog toga Bog pomoći, a ove druge komunjare i jugonostalgičare iz ostalih klubova kazniti.
A što sam ono htio reći? Ah, da… Odlazak na misu. Najnoviji epohalni događaj, tek nešto manje važan od izbora novog Pape, je taj da su mladi nogometni reprezentativci bili na misi i da su se tamo pomolili. Sve je to lijepo i boguugodno, i svakako je bolje da su bili na misi nego u nekom narodnjačkom klubu, gdje neki naši sportaši uživaju uz srpsko narodnjačko smeće, ali se postavlja pitanje: što takva vijest traži u središnjem dnevniku? Objašnjeno nam je da su se “pomolili u crkvi Gospe od Zdravlja”. To je lijepo, ali mi opet nije jasno zašto oni to nama govore. Ipak, ima jedna korist od ovog priloga. U pozadini su prikazali tu crkvu kraj koje sam godinama prolazio i mislio da se radi o knjižnici ili nekom muzeju. Ipak nije uzaludan prilog.
SAMOUBOJSTVO ČOVJEKA KOJI IMA SVE
Opet jedna važna vijest u svim informativnim emisijama. Ubio se Boris Berezovsky, poznati ruski bogataš koji je živio na Zapadu, jer se nešto zamjerio Putinu. Policija sumnja u zavjeru. Da, treba biti jako pametan za to zaključiti. Tip je nedavno samo advokatima dao 100 milijuna funta, pa mu je bivša ženica odnijela još toliko, tako da je jadan morao prodavati svoje Rolls-Royceove da se nekako izvuče iz minusa. A tko je taj čovjek i zašto nam može biti blizak? Zato što je lovu zaradio u privatizaciji (doduše, ruskoj ne hrvatskoj, ali…), kada je bio intimni prijatelj, prvo jednog, pa onda i drugog predsjednika. Zanimljiva priča. I sada se taj čovjek, koji je imao sve, odjednom odluči ubiti. Mo’š misliti. Grižnja savjesti zbog privatizacije? He, he, he…
SUMO-DJEČAK NA LIJEČNIČKOM PREGLEDU
U emisiji “RTL danas” imali smo prilike vidjeti zanimljiv prilog o liječničkim pregledima mladih sportaša, tj. djece koja se bave sportom. Ispostavilo se da djecu sportaše kontrolira malo pa i nikako, a mislim da ih ozbiljno pregledavaju onda kada postanu izgledniji za neku jaču karijeru, ili bolje rečeno, kada se na njima može nešto ušićariti. U ovom lijepom prilogu govorili su o djeci i u pozadini puštali videosnimke djeteta koji je upravo na pregledu u ambulanti, a ono što je posebno zanimljivo je izgled dotičnog dječaka. On je, naime, toliko debeo da se postavlja pitanje – kojim se to sportom on bavi? Što to on trenira? Hrvanje? Sumo? Trebalo bi ipak, kada se rade ovakvi prilozi, obratiti pažnju i na ove stvari, jer inače sve to djeluje neozbiljno i amaterski.
[email protected]