Uskrsna utjeha

Humanitarne akcije, donacije, posjeti potrebitim i lijepe riječi o dobroti i nadi samo su varijacije na poznatu uskrsnu temu koja je ove godine ipak dobila dodatak u lajtmotivu skromnosti pa po tome većina hrvatskih građana može biti duhovno mirna jer se materijalno posve približila siromaštvu.
To je uskrsna utjeha koju se može prigrliti ovih dana, sve dok se građani opet ne sudare s problemom nezaposlenosti ili debelog minusa na računu. Naime, razapeti između općeprihvaćenih Papinih poruka o skromnosti, suosjećanju sa siromašnim i pogleda na svoju znatno oskudniju uskrsnu košaricu, većina će zaključiti, kako reče sindikalac Sever, da im je netko ipak „ukrao” Uskrs.
Prethodni su dani bili puni mudrih nastojanja da se građanima pomogne kako bi se izvukli iz dužničke krize pa je nuđen i osobni bankrot kao opcija, ali predsjednik Josipović sa svojim gospodarsko – socijalnim suradnicima nije stigao dalje od zaključka da prava formula za izlazak iz siromaštva i krize nije pronađena, ni ponuđena. A, to već dobro znaju oni koji bezuspješno traže posao ili uz sva nastojanja ne uspijevaju skinuti s vrata bankarsku omču.
Svi prstom upiru u investicije, no dok predsjednik Josipović misli da još uvijek ima previše administrativnih barijera, ministri Maras i Mrsić tvrde kako su ih poskidali pa je pravo čudo kako se priželjkivani investicijski prasak i zapošljavanje nisu dogodili?! Odgovorili su predsjedniku koji je osjetio potrebu kako -tako odreagirati na rastuće siromaštvo, no između redaka mu i poručili kako je to područje u koje se on baš ne razumije, te stoga i ne vidi kako su njihovi ministarski potezi urodili plodom?!
Osim građana teškoće s financijama čekaju i vladajući SDP kojega zbog dvodnevnog kašnjenja izvještaja o financiranju, a po odluci Državnog ureda za reviziju koju treba potvrditi Odbor za Ustav, čeka kazna tromjesečnog uskraćivanja sredstava iz proračuna, odnosno kazana od pet milijuna kuna. Na izvanrednoj konferenciji za novinare utjehu je potražio i premijer Milanović koji se u posljednje vrijeme već naviknuo na ovakav način komuniciranja s javnošću i otkrivanja svega i svačega što mu je na srcu i ne vrh jezika.
Njemu je, naime, utješno to što SDP i kada plati kaznu zna da je to s čistim računima i čiste savjesti, dok, istaknuo je on, „stranke koje imaju protiv sebe optužnice da su opljačkale pola Hrvatske na kraju mogu platiti maksimalnu kaznu upravo od pet do šest milijuna kuna”. U tome je, vješt „stilskim vježbama” i na (ne)pravdu osjetljiv premijer pronašao ironičnu simboliku. No, ako i jeste u pravu, nije se tek sada trebao dosjetiti da je zakon besmislen i protuustavan te ljutito najaviti njegovu izmjenu.
Pred Uskrs se s kamatom od 5,6 posto utješio ministar Linić zaduživši zemlju za novih 1,5 milijardi dolara. No, radi se zapravo o nastavku duge pogubne prakse državnih financa i nemoći pokretanja gospodarstva, a kada je riječ o zaduživanju teško da se može pričati o uspjehu.
Na dug živi država, na dug žive građani i sve je manje onih koji vjeruju da je umijeće zaduživanja uspjeh na duge staze. Stvara se kritična masa ogorčenih jer među političarima ne vide moguće predvodnike zaokreta. Spasonosni novac iz EU fondova neće pasti s neba, boljitak neće donijeti stalno bavljenje političara nekim izborima i prošlim ratovima. Tada je gospodarstvo po strani, a oni misle kako samo moraju biti slatkorječivi i vješti u podmetanju te se dokopati vlasti.
Tu su se prevarili jer su građani tijekom godina naučili prepoznavati predizborne migove, prave i lažne utjehe.