Mičić: Potrebna nam je smjena generacija

U Zadru kao velikom rasadniku talenata ima dovoljno mladih igrača koji trebaju dobiti svoju priliku. Borik-Puntamika, dakako, računa da će i sljedeće godine igrati bitnu ulogu u hrvatskoj košarci – kaže Mičić
Završetak sezone je pravo vrijeme da se napravi inventura ili kartaškim riječnikom rečeno “na kraju zbrojiti punte”, a u Borik-Puntamici se igralo i strahovalo ove sezone do zadnjeg kola ili do ultime. Na kraju mogu biti zadovoljni, jer se u konačnici uspjelo “peškati asa” koji je dogurao “zelene” do tog 61. punta zvanog ostanak u A-1 ligi. Kako i zašto su se karte tako promiješale i koliko je sezona bila uspješna, najbolji odgovor može dati predsjednik Borik-Puntamike, Zdenko Mičić, koji već deset godina uspješno brodi sa svim uspjesima i neuspjesima mlađeg zadarskog prvoligaša.
– Sezona je bila teška u svakom smislu, od stvaranja momčadi do zatvaranja financijske konstrukcije i konačno realizacije naših planova. Cilj je bio osigurati ostanak u ligi, ali ne preko Lige za ostanak, nego preko Lige za prvaka. Takav način je puno prihvatljiviji, jer se rješavate deset vrlo stresnih i neizvjesnih utakmica, a na drugu stranu dobili bi 14 utakmica u najjačem rangu u kojem smo mogli igrati potpuno rasterećeno i istovremeno pružiti priliku mlađim igračima da se pokušaju afirmirati.
Plantak ostaje
Ipak ste na kraju završili u manje željenoj Ligi za ostanak.
– Ne treba zaboraviti da su ove godine, prije i tijekom sezone, većina momčadi pojačale kao Cedevita, Dubrovnik, Zabok, Alkar, Kvarner i praktički nije bilo nijedne momčadi kao prijašnjih sezona koja je slovila kao potpuni autsajder. Bili smo svjesni da će biti teško, što se na kraju i potvrdilo. Za malo smo promašili Ligu za prvaka i ušli smo u Ligu za ostanak koja je na kraju za nas ipak sretno završila. Ove godine smo uspjeli sačuvati status prvoligaša, što će reći da već osam godina napredujemo.
Taj se dojam o napretku nije stekao u posljednje dvije sezone, jer ste nakon dvije godine u Ligi za prvaka dvaput završili u Ligi za ostanak.
– Ne može se svake godine očekivati onakav napredak kao što smo radili u početku, iz B-1 lige, preko A-2 lige do A-1 lige u dvije godine. U ovom gradu se priznaju samo pothvati, ali normalno je da s ovakvim momčadima ne možete pobjeđivati momčadi koje imaju u svojim sastavima “Andersone” ili “Marshalle”. Sljedeće sezone ulazimo u petu uzastopnu sezonu u A-1 ligi i to je samo po sebi uspjeh. Naime, treba uzeti u obzir da smo jedini klub na toj razini koji je na poluamaterskoj bazi, a pola momčadi radi svaki dan do 16 sati da bi došli u 17 sati na trening. Zato tim momcima treba odati priznanje.
Angažiranje Nevena Plantaka usred Lige za ostanak, nakon odlaska Tihomira Bujana, u konačnici se pokazalo dobrim potezom. Hoće li Plantak dobiti povjerenje i za sljedeću sezonu?
– Nemamo razloga tražiti drugo rješenje, pogotovo uzimajući u obzir financijske mogućnosti kluba. Plantak je u klubu niz godina i odlično poznaje situaciju kao trener mlađih dobnih kategorija. Ima veliko iskustvo i entuzijazam, a preuzeo je veliku odgovornost nakon iznenadnog odlaska Tihomira Bujana u Zadar. Opravdao je povjerenje i Uprave i prema igračima i vrlo blizu smo dogovora da i sljedeće sezone nastavi vođiti prvu momčadi. Plantak je već javno rekao da želi s Upravom dogovor oko četverogodišnjeg ciklusa rada. Na taj bi način Borik-Puntamika kroz cijeli svoj sustav, od Škole košarke preko predkadeta, kadeta, juniora do seniora imala jednu jedinstvenu crtu rada i u tom bi se dijelu određene stvari trebale pomaknuti korak naprijed.
Veliki brat
U javnosti je stvoren dojam da suradnja s “velikim bratom”, KK Zadrom nije na pravoj razini.
– Ove sezone smo očekivali bolju suradnju sa Zadrom. Bili smo spremni prihvatiti još ponekog njihovog mladog igrača od onih koji su ili sjedili na klupi ili igrali puno manje kvalitetnu A-2 ligu. Ovako mladi potencijali ili sjede na klupi i dobijaju po koju minutu na plus četrdeset razlike ili igraju u nezanimljivoj i ispodprosječnoj A-2 ligi. Gradu Zadru pored snažnog KK Zadar nužna je i Borik-Puntamika, kao klub koji igra A-1 ligu i koji bi mogao pružiti priliku ponajboljim mladim zadarskim igračima koji bi igrajući za naš klub igrali prvoligašku košarku i sakupljali dragocjeno iskustvo.
Kao recimo, Rok Stipčević?
– Upravo tako. Rok je prve sezone kod nas prolazio kroz adaptaciju da bi druge sezone postao glavni igrač koji nam je donosio prevagu na terenu. Nakon toga je došao kao gotov igrač u Zadar.
Kako onda privući interes KK Zadra da se poboljša suradnja?
– Nama je interes da se Zadar što prije konsolidira i da se financijski problemi kod njih riješe kako bismo mi u Borik-Puntamici imali s kim tamo razgovarati. Suradnja sa Zadrom se nameće sama po sebi i prirodno je da imamo obostrane koristi, a ne da se stvaraju umjetni rivaliteti koji nikada nisu ni postojali. Kao klub uvijek smo bili afirmativni i na usluzi KK Zadru, razvijali smo njihove igrače i želimo to raditi i dalje, ali dok se kod njih ne sredi situacija i mi smo na čekanju.
Hrabri treneri forsiraju mlade
Jednog igrača je Zadar na kraju ipak posudio Boriku, Marina Šarliju.
– Uspjeli smo samo dobiti Šarliju i to na naše inzistiranje, što je za Šarliju bio dobar potez. Tako smo “de facto” bili prisiljeni čekati do 15. rujna da bismo zatvorili roster za sezonu koja je počinjala polovicom listopada. Uspjeli smo na kraju dovesti uz Šarliju i Grgurevića, Petanija i Đuguma i moram priznati da se očekivalo više od tih prinova. Iako su svi oni imali opravdane razloge za svoj učinak a tu mislim na ozljede i nedostatak iskustva. Tako se ispostavilo da je sezonu praktički ponovno na svojim leđima iznijela jezgra starosjedioca u momčadi poput Dundova, Žorža, Mrve, Devića, Pavića, Jurjevića i Čiklića.
Kako pronaći izlaz iz takve situacije. Neće ni ti starosjedioci moći vječno igrati na takvoj razini.
– Treba nam smjena generacija i to postupna, kroz nekoliko godina. U Zadru kao velikom rasadniku talenata ima dovoljno mladih igrača koji trebaju dobiti svoju priliku. Borik-Puntamika, dakako, računa i da će i sljedeće godine igrati bitnu ulogu u hrvatskoj košarci. Već četiri godine smo među deset najboljih klubova u Hrvatskoj što potvrđuje našu kvalitetu i trajanje. Shodno tome Šarlija se ove sezone, pogotovo u zadnjem dijelu, uspio iskazati kao igrač koji bi mogao za koju godinu i biti prvotimac Zadra, ako nastavi s pravilnim razvojem. Imamo primjer u Anti Tomiću kojeg se čekalo u Zagrebu šest godina da krene kako treba, a sada ga traži pola Europe.
Tu se uvijek javlja problem stranaca u hrvatskoj ligi u kojoj ih je sve više.
– Sigurno da su problem velik broj stranaca koji su velika smetnja hrvatskoj košarci, jer je to na kraju čisto mazanje očiju. Primjerice, Split se pojačava s tri Amerikanca da bi osigurao status u NLB ligi, a istovremeno zanemaruju Marija Delaša koji je među boljim juniorima Europe. Isti slučaj je i u Zadru s Tonijem Prostranom. Najlakše je uvijek stavljati u petorke sve najiskusnije i prebacivati odgovornost na igrače. Treneri često znaju prebacivati lopticu odgovornosti sa sebe i s time unaprijed raditi alibije za neuspjehe. Samo hrabri treneri će pod svaku cijenu forsirati mladog igrača.
Smanjiti troškove
Kakva je situacija u Borik-Puntamici kada je riječ o omladinskom pogonu. Naziru li se već neki potencijalni prvotimci?
– Što se tiče našeg omladinskog pogona planiramo i oslanjanje i na njih. Pojavila se darovita generacija juniora koja je došla nadomak polufinala Prvenstva Hrvatske. Kad uzmemo u obzir da su naši juniori u proteklih šest, sedam godina od juniora Zadra gubili redovito preko 50 razlike, a danas igraju s njima u egalu, onda se tu primijeti rad i napredak koji imamo u klubu. U tom smislu nastojat ćemo našim juniorima i onima s netom završenim juniorskim stažom pružiti priliku da igranjem u B-1 ligi dobiju veći broj utakmica, a one malo istaknutije poput Ceranje, Mrkića, Marina i Baždarića ćemo kroz ljetne mjesece priključiti blizu prvog sastava.
Kakvi su planovi za sljedeću sezonu? Naravno, glavno pitanje je zatvaranje financijske konstrukcije.
– Problem bi nam mogla predstavljati trenutačna ekonomska situacija i kriza bi mogla poremetiti sve veće planove što se tiče zatvaranja financijske konstrukcije. Svugdje se režu sredstva i bit će jako teško financijski odraditi sljedeću sezonu. Mi smo ovu godinu što se tiče toga uspjeli odraditi. Klub je financijski stabilan, nismo ostali dužni nikome ništa za razliku od drugih klubova gdje igrači po pola godine nisu dobili ni kune. Kod nas su svi dogovori koje je klub dogovorio na kraju ispoštovani i mirno možemo ući u pripremu sljedeće sezone. Bez obzira na to kao predsjednik i odgovorna osoba moram upozoriti da ćemo jako teško uspjeti dostići ovaj dosadašnji iznos honorara, odnosno lancun će biti izgleda malo kraći, nego minule sezone. Situacija je takva da sponzori odustaju i režu se sva davanja koja nisu ekonomski opravdana.
Sigurno bi i rezanje troškova organizacija utakmica bili dobar potez u ovakvom dobu recesije.
– Tu očekujemo da će i HKS shvatiti da klubovi koji su i do sada teško preživljavali, teško mogu plaćati iste iznose svih troškova organizacije utakmica i da nas na tom planu pokušaju rasteretiti. Košarka se ne igra zbog sudaca i delegata, nego zbog aktera na terenu i navijača pa bi se snižavanjem kotizacija i sudačkih honorara moglo puno uštedjeti.

 NLB LIGA I OSTALI

U Ligi za prvaka smo svjedoci zadnjih godina da NLB ligaši nemaju pravi otpor u nacionalnim prvenstvima od klubova pristiglih iz gornjeg doma A-1 lige.
– Liga za prvaka u kojoj se NLB ligaši poigravaju s četiri kluba koja su došla iz A-1 lige nema previše smisla i taj jaz se svake godine produbljuje sve više. Kada smo mi prije četiri i tri godine igrali Ligu za prvaka uspjeli smo pobijediti i Zadar i Zagreb i Split, dok smo sa Cibonom znali odigrati egal utakmicu. Pokušaji s limitiranjem na dva stranca u petorci su pokušaj da se dovede do zanimljivosti lige, ali ipak premali korak da se situacija popravi. Razlozi za takvu situaciju su puno dublji i tu će se trebati naći neki model koji će pokušati premostiti taj jaz. Neki dan sam čuo izjavu Romana Lisca koji je najavio osnivanje druge NLB lige u koju bi ušli ovi klubovi kao Borik-Puntamika s drugim nižerangiranim klubovima u regiji. Takve ideje su možda pravi put kojim treba krenuti kako bi se popularizirala košarka i poboljšala kvaliteta te proširile baze koašrkaških klubova u nas i u susjednim zemljama. No, to nije još realno i ako se gospodarska situacija promijeni to bi bi bilo moguće u bližoj budućnosti.

 PRERANI ZAVRŠETAK JUNIORSKOG STAŽA

Malo juniora se u današnje vrijeme uspijeva dočepati ozbiljnijih minuta u prvom sastavima naših klubova.
– Prelazak iz juniorskog staža u seniorski, taj kroničan problem hrvatske košarke. U nekoliko navrata razgovarajući s Dankom Radićem, predsjednikom Hrvatskog košarkaškog saveza, upozoravao sam na hitno rješenje tog problema. Neprirodno je da se kod nas završava s juniorskim stažom s 18 godina, dok su još ti igrači u srednjoj školi. Prisiljava ih se da, ako ne potpišu ugovor s matičnim klubom, a oni te ugovore rijetko potpisuju, odlaze od kuće doslovno trbuhom za kruhom. U toj novoj sredini u koju dođu moraju uvijek biti dvostruko bolji od domaćih igrača, a to nikome nije lako. U tom procesu za razvoj nedostaje upravo ta jedna godina i trebale bi se korigirati dobne granice. Uostalom, u većini europskih zemalja proces završetka juniorskog staža dolazi u kasnijoj dobi nego kod nas.

 MILIJUN I POL KUNA OD GRADA ZADRA

Po izdacima iz gradskog proračuna za sport 2009. godine, Borik-Puntamika je poslije košarkaša i nogometaša Zadra na trećem mjestu s 1.500.000 kuna, koliko je osigurano i za Veslački klub Jadran. Tako je Borik u odnosu na 2008. dobio pola milijuna kuna više.
– Tih pola milijuna kuna više u odnosu na lani dobili smo zbog prebacivanja kompletnog pogona na Višnjik. S time smo uspjeli pokriti sve troškove koji imamo za korištenje dvorana na Višnjiku i ta razlika na kraju vraća Gradu Zadru koji je i vlasnik ŠC Višnjik. Tako da nam je proračun na papiru veći, ali se ništa nismo uspjeli okoristiti time, osim što su uvjeti puno bolji od kojih smo imali trenirajući po dvoranicama u Sukošanu, Bibinjama ili Ekonomskoj školi. Dakle, ti novci nisu išli ni na pripreme ni na plaće igrača. Milijun i pol kuna su nam dovoljni za sve troškove sezone u koje spadaju plaćanje dvorana, kotizacije, suci, delegati, troškovi gostovanja te tzv. hladni pogon. Plaće igrača i trenera uspijevamo kako-tako pokrpati od sponzora, ali se možemo pohvaliti da nismo nikome ostali dužni i to je sigurno u vremenu u kojem živimo itekako pozitivna stvar.

 SLAB INTERES NAVIJAČA

Kad se sve zbroji nije sve bilo kao što je znalo biti prijašnjih sezona u i oko Borik-Puntamike. Pogotovo što se izgubio interes ljudi za dolazak na utakmice Puntmičana.
– Činjenica da Zadar ovisi o košarci i prvenstveno o KK Zadru, jer je taj klub naš zaštitni znak i ono po čemu se nas Zadrane najlakše raspoznaje. Tako je euforija u gradu ako Zadru ide, ali nažalost bude obrnuto ako Zadru ne ide. Na početku sezone otvaranjem dvorane na Višnjiku i stvaranjem odlične momčadi u Zadru, činilo se da bi košarkaška euforija mogla potrajati. No, ubrzo je sve otišlo u krivom smjeru, što se reflektiralo i na naš klub. Sigurno bi interes i za utakmicame Borik-Puntmike bio veći da je u Zadru bilo prave i pozitivne košarkaške atmosfere.