Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Lekcija na sve strane, a promjena nigdje

Autor: Šime Ćurko

28.04.2010. 22:00
Lekcija na sve strane, a promjena nigdje

Foto: Filip BRALA



Nije pri tome samo riječ o onome što momčad pokazuje na terenu već i o klupskoj operativi koja bira igrače i odlučuje još o mnogočemu


Zadar ništa nije naučio u Zaprešiću. Priznao je to i Dalibor Zebić, trener prvoligaša sa Stanova, čija je momčad ove sezone dvaput uspjela izgubiti utakmicu na gostovanju u kojoj je prethodno imala dva gola viška. Bilo bi dobro da je Zaprešić jedina škola iz koje je Zadar izašao kao “Martin iz Zagreba, Martin u Zagreb”. Niz je zapravo mnogo duži, Zadar je godinama poput učenika kojem lekcije, ma koliko se god ponavljale, ne pomažu. I nije pri tome samo riječ o onome što momčad pokazuje na terenu već i o klupskoj operativi koja bira igrače i odlučuje još o mnogočemu. Najlakše bi bilo igračima i Zebiću nakon Kantride “reći što ih spada”, ali problem onakvog Zadra, koji je ponižen pod riječkim stijenama, nije vezan samo za to kako su se na travnjaku ponašali Surać, Terkeš, Milin i društvo.
Prekasno za rezove
Zadar tako godinama ima praksu uzimanja igrača kojih se onda pokušava riješiti nakon nekoliko mjeseci, najviše godinu dana. Na Stanovima će spremno uzimati mlade igrače Hajduka na posudbu koji onda uredno odlaze iz Zadra i na Poljud se vraćaju kao afirmirani igrači. Hajduk je tako pred nosom Zadru prošle zime uzeo Mateja Jonjića i Gorana Jozinovića s posudbe i usput Marina Ljubičića, koji je nekad bio “tehnološki višak” na Poljudu, nagovorio na povratak.
Zebić i dio igrača u javnosti se spremno “posuo pepelom” nakon riječke sramote, a tko prizna (najmanje) pola mu je oprošteno. Na tu bi se praksu trebalo ugledati i klupsko rukovodstvo koje, ako je zaslužno za šest utakmica bez poraza, onda jednako tako “ima svoje prste” i u tome da je momčad četiri kola nakon toga ostala s ništicom u rubrici bodovi. Galama i lekcije prema bilo kome teško mogu promijeniti situaciju u momčadi. Osim toga, nikakvi rezovi u momčadi tri kola prije kraja nisu mogući jer o izboru igračkog kadra ne može se odlučivati 270 minuta prije završetka sezone. Za odluku o tome s kime će se u borbu za bodove postoji prijelazni rok, a sve što je izvan tog okvira nikad se nije pokazalo sretnim rješenjem. Nema sumnje da Zadar pogađaju svakojaki problemi i krize, na koje klub i ne može uvijek utjecati, ali s obzirom na trenutačnu kvalitetu Prve HNL, u kojoj ni Dinamo ni Hajduk “nisu što su bili”, ne znamo koji će se nogometni zaljubljenik u gradu košarke zadovoljiti sa borbom za ostanak.
Croatia i Međimurje
Zadar u konačnici može ostati u ligi, ali dvojbeno je što će to značajnije promijeniti u (bliskoj) budućnosti. Praksa pokazuje uglavnom ništa i to je možda i veći problem od toga hoće li Zadar igrati u Prvoj ili Drugoj ligi. Stoga je pitanje što Zadru treba za sezonu u kojoj će, primjerice, doći do finala Kupa ili boriti se za plasman u neko europsko natjecanje. Ili, jednostavno, odigrati bezbrižnu sezonu u kojoj će, biti u sredini ljestvice, izvan dometa najugroženijih momčadi.
Od 16 aktualnih prvoligaša samo Zadar, Međimurje i Croatia Sesvete nisu zabilježili značajniji rezultat u Prvoj HNL. Već u debitantskoj sezoni preskočili su ih Lokomotiva i Karlovac koji su blizu pozicija s kojih se ide u Europu, a njihov ostanak u ligi nijednom nije bio upitan. Istra 1961 (sljednik Uljanika) igrala je svojevremeno finale Kupa, baš kao i Šibenik ove godine. Inter se prije pet godina do posljednjeg kola borio s Hajdukom za prvo mjesto, Cibalia je igrala u Intertoto kupu, Rijeka i Osijek osvajali su Kup, Varteks je ostavio zapažen trag u Europi… A Zadar? Uvijek isto, borba za ostanak i ništa više. Istina, dvije sezone Zadrani su igrali Ligu za prvaka, ali kako su odigrali tih deset kola čovjek bi se mogao zapitati kako su uopće završili među šest najboljih momčadi u Hrvatskoj…


 PLUS




Najbolji posao u klubu, kada je riječ o prvoj momčadi, napravljen je povratkom nekadašnjih mladih igrača u zadarski dres. Ta se praksa značajnije počela primjenjivati prošle sezone kada se do prve momčadi, uglavnom zaobilaznim putem, probilo nekoliko mladih igrača, koji su svojevremeno igrali za mlađe klupske uzraste. Danas je tako teško zamisliti momčad Zadra bez Ivana Santinija, Antonija Mršića, Ivana Ćurjurića, Igora Banovića…


 MINUS


Publika. Nekad su Stanovi bili “vruće gostovanje”, ali danas je Zadar daleko od toga. Pohvalno je da je atmosfera na domaćim utakmicama Zadra vrlo korektna, incidenata nije bilo godinama, sve to nedavnog bliskog susreta Nade Kovačevića i Tomislava Boseca. Teško je, međutim, stvoriti atmosferu kad publike jednostavno – nema. Zadrani su se udaljili od Stanova i u klubu trebaju pronaći način kako ih vratiti. Jer ako nema publike za koga se uopće igraju utakmice.