Kad je ljubav slijepa

U petak sam skoro zakasnila na posao jer sam srela susjeda Stipu s otoka. A Stipe ne da je u gradu izgubljen, nego je turbo izgubljen. Da čovjek ne zna ništa o njemu nego samo epizodu da je u grad došao s autom jer je imao obaviti mali milijun stvari, a vratio se bez auta na otok – sve bi mu bilo jasno…
Krenuo Stipe Elektra, jer tako ga zovu na otoku, u ono doba dok su se mali Hrvati krstili kao mali u grad s varburgom. Obavio socijalno, likara, usput pošao vidjeti za pločice i malo van grada do rasadnika za sadnice pred ljeto. Sreo ekipu, popio u stare Dalmacije jednu pivu, drugu… i vratio se zadnjim trajektom doma. Ujutro ide na posao, a auta nigdje.
– Vesna, boga ti, a di mi je auto?, pita ženu.
– Nije u garaži?, pita ona.
– Nije. Ukrali nam auto!!!, već je Stipu ulovila panika.
– A di si ga parkira kad si se vratio s trajekta?, pita Vesna
– Oli sam u grad iša autom?, pita Stipe. I umjesto na posao, u grad po auto. E, ali je Stipe zaboravio gdje je parkirao i potraga za varburgom je trajala cijeli dan.
Drugi put je Stipe Elektra u grad vodio najmlađeg sina Ivića. Zapričao se s ekipom na trajektu, obavio u gradu što ima i vratio se predvečer doma.
– Stipe, a di ti je mali?, pita ga Vesna.
– Koji?
– Pa Ivić?
– Oli ni s dicon isprid crkve? A ča mene pitaš kad sam se sad vrni iz grada?
I cilo selo se dalo u potragu za Ivićem. A Ivić, jadan, se cijeli dan vozio trajektom na relaciji otok-grad čekajući oca. Srećom, posada ga je najela, malo je u salonu i odspavao, a kad je vidio izbezumljenu mater, obostranoj sreći nije bilo kraja.
Od onda je Vesna Stipu Elektru tjerala da kemijskom na ruku zapiše s kim i čime je išao u grad. A kad su došli mobiteli, kontrola leta je radila sto na sat.
Tako je i u petak Vesna zvala Stipu je li se iskrcao iz trajekta i uputila ga što da joj obavi. Stipe se ljutio, što ga ometa dok pije prvu jutarnju gradsku kavu.
– Viš ti moja Mare, nije ti meni lako. Od kada su mobiteli u điru, ne da ne živim, nego se prema meni ponašaju ka da san inberlan. Zato ti je, da bi brak uspio, najbolje da žena ništa ne vidi, a muški ne čuje. Ako ni tako, najeba si ne ka žuti, nego ka onaj u sto koluri.
Da bih bila sigurna da će Stipe na trajekt kad je rekao, kupila sam svijeće da baba Marija može otići na groblje i poslije posla dočekala Stipu pred trajektom. Ukrcala ga na trajekt, i nazvala Vesnu:
– Sve pod kontrolom, krenuo je. Neka ga Ivić dočeka da se ne ukrca na bus i ne krene na drugi dio otoka.
Unatoč svemu, Stipe i Vesna su jedan od najskladnijih parova koje ja poznajem. Je da Vesna ima pepeljarke od kad znam za nju, a Stipi se stvarno oduvijek treba malo glasnije pričati, ali možda poanta i je u tome. Jer iako su djeca nagovarala Vesnu da ode laserom skinuti dioptriju, i ona i Stipe Elektra su bili protiv toga. Tko zna što bi joj, uvijek govori, bistrog vida sve smetalo, a možda joj i Stipe ne bi bio zgodan kao sada. Pa neka ostane tako, ljubav je ionako slijepa.
Mare ([email protected])