Vežu ih otoci i struka, ali njihove priče posve su različite

Andrinina glavna preokupacija, moglo bi se reći, je čovjek i život tog čovjeka, dok Adamovo oko privlači more te detalji grada i otoka kojima svakodnevno prolazi
“Novinarske i neke druge priče” Andrine Luić i Adama Vidasa  otvorile su izložbenu sezonu Pučkog otvorenog učilišta Doma na žalu u  Preku. Ujedno, početak je to jedne nove priče, zaslužene afirmacije  otočnih fotografa koji su svoju kvalitetu pokazali već na samom otvorenju izložbe napunivši galerijski prostor slikama i ljudima.
Kako je rekla ravnateljica Doma na žalu Mladenka Mašina,  prva je to  zajednička izložba Andrine i Adama te prva ovogodišnja izložba, od  osam planiranih, u ovom prostoru. Ujedno, događaj je bio tim važniji  jer se radi o jubilarnoj šezdesetoj izložbi u tom prostoru od 2007. od  kad je osnovano POU.
Dvoje otočkih fotografa predstavilo se s po 23 fotografije svatko, a uži  izbor iz njihova izuzetno bogatog opusa napravio je poznati otočki fotograf Senko Sorić. Osim otoka kao mjesta prebivališta, fotografe veže i  struka. Novinarka Andrina Luić fotografijom se bavi amaterski, iz ljubavi, ali zbog prirode svog posla vrlo često nađe se i u ulozi fotoreportera.  Štoviše, moglo bi se reći da je fotografija za nju usud kojim ju je zarazio  otac koji je bio fotograf i novinar. Andrina trenutačno kao novinar freelancer radi za Državnu novinsku agenciju Hina, Zadarski list i portal  Naši školji, a tijekom svoje karijere objavljivala je u gotovo svim hrvatskim tiskanim medijima, od Globusa, Jutarnjeg lista, Večernjeg lista,  Novog lista, Zadarskog lista i drugih. Ova izložba prvi je put da se fotografijama predstavlja javnosti, nakon pauze duže od dvadeset godina,  kada je posljednji put, još za vrijeme rata, izlagala kao ratni reporter,  gdje je bila zastupljena na dvije izložbe ratne tematike.
Na granici amaterizma
– Ona za sebe kaže da je novinarka, a da se fotografijom bavi amaterski. Taj njezin amaterizam tu je negdje na granici, ona je toliko suptilna, jednostavna i ima izoštreno fotografsko oko, što je svakako najpoželjnije. Da, to je ženska ruka, to je žensko oko, rekao je Senko Sorić  čiji je zadatak bio da na otvorenju izložbe brojnim okupljenjima pobliže predstavi rad Andrine i Adama.
Adam Vidas svoju je karijeru u medijima započeo u izdavačkom poduzeću Narodni list, a prvu priliku da radi kao novinski fotograf dobio  je 1998. godine u tadašnjem tjedniku Narodni list. Nakon kraćeg prekida, fotografiji se vraća 2004. godine na poziv urednika fotografije Zadarskog lista Zvonka Kucelina, gdje je kao dugogodišnji fotograf toga  dnevnika svojim fotografijama stvarao i pričao priče ljudi cijele Zadarske županije. Trenutačno je zaposlen na portalu 057 info, na kojem često objavljuje fotogalerije iz “đira gradom”. Upravo ta njegova lutanja  gradom s fotoaparatom vidljiva su i na njegovim fotografijama, gdje u  moru detalja on izdvaja baš onaj jedan koji zaslužuje da ga se ovjekovječi fotoaparatom.
Privlače ga valovi
– Adam je profesionalni fotograf i odmah se vidi ono što ga zanima.  On je fotograf lutalica koji traži motive, a one koji ga privuku zabilježi,  rekao je Sorić, koji je kod Vidasa posebno istaknuo motiv valova.
Izložbu je otvorio urednik fotografije u Zadarskom listu i majstor fotografije Zvonko Kucelin, koji je izrazio nadu kako će Andrina i Adam  ovaj zajednički put nastaviti i odvojeno, samostalnim izložbama, jer,  kako je rekao, imaju što pokazati.
– Drago mi je da su kolege napravili ovu izložbu. Svakodnevno radimo novinsku fotografiju koja je povremeno i surova, često ne ostavlja  puno prostora za kreativnost. Osim novinske fotografije, vi ste ovdje  napravili, ne izlet, nego nešto drugo, nešto drugačije, ono što je po meni vrijedno pažnje, ispričali ste priču, zaključio je Kucelin.
Tijekom otvorenja izložbe nastupile su i članice udruge žena Luzor  koje su izvele nekoliko pučkih pjesama.

Trenutak kad se sve posloži

I dok dvoje fotografa vežu otok i struka, motivi koji ih privlače na fotografijama su  veoma različiti. Andrinina glavna preokupacija, moglo bi se reći, je čovjek i život tog  čovjeka, dok Adamovo oko privlači more, valovi, detalji grada i otoka kojima svakodnevno prolazi.
– Da se mene pitalo, ova izložba zvala bi se slučajne  priče, jer su sve ove fotografije  uistinu slučajne. To je onaj tren koji se poklopi i onda se dobije “to”, kaže Andrina.  Međutim, upravo zbog različitosti njihovih opusa, koje je trebalo približiti za ovu  izložbu, ona je dobila ovaj neutralan naslov.
Njezine fotografije su recentne, nastajale u posljednjih 12 mjeseci, dok su Adamove nastajale u posljednjih pet godina, a zanimljivo je da ni Andrinine, ni Adamove  izložene fotografije većinom nisu nastale za novinsku fotografiju.
– Ove fotografije predstavljaju ono što mi je u moru detalja uhvatilo oko, to su zaista trenuci inspiracije, zaključio je Vidas.