Javno mnijenje kao subjektivna značajka krizne situacije

Povjerenstvo za ocjenu i obranu doktorske disertacije pod naslovom ‘Javno mnijenje kao subjektivna značajka krizne situacije – Utjecaj medija i službi za odnose s javnošću na javno mnijenje’ bilo je u sastavu: Prof. dr. sc. Damir Boras, predsjednik, te prof. dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar i prof. dr. sc. Stjepan Malović, članovi povjerenstva
Iako je prije tri godine Jadran Perinić obranio magistarski rad na Sveučilištu u Zadru, tom prilikom s njim nismo radili razgovor. Izravan povod da to ispravimo te nastavimo s uobičajenom praksom je obrana njegove doktorske disertacije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo za ocjenu i obranu doktorske disertacije pod naslovom ‘Javno mnijenje kao subjektivna značajka krizne situacije – Utjecaj medija i službi za odnose s javnošću na javno mnijenje’ bilo je u sastavu: Prof. dr. sc. Damir Boras, predsjednik, te prof. dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar i prof. dr. sc. Stjepan Malović, članovi povjerenstva.
Kako ste došli do odabira ove teme?
– Dva su pristupa ovom radu, profesionalni i znanstveni. S profesionalnog stanovišta događaj me je zanimao kao dugogodišnjeg profesionalnog zaposlenika na poslovima zaštite od požara. To je s jedne strane bila prednost u pristupu istraživanju, a s druge i otežavajuća okolnost jer se svakako u radu nisam namjeravao baviti poslovima istražnih organa. S druge, znastvene strane, pak, kao istraživač u polju društvenih znaosti, grana komunikologija, našao sam za potrebno da se temeljitije pozabavim događajem. Naime, upravo tih dana, a ponajviše u prvih nekoliko dana nakon tragedije, u medijima je bilo dosta toga krivo objavljeninformacija, zadiralo se u privatnost, fotofrafije nisu bile primjerene… što je sve zajedno, prema nekim mojim sumnjama moglo značajno utjecati na javno mnijenje.
O čemu je, dakle, riječ u disertaciji?
– U radu se s teorijskog i empirijskog stajališta sustavno sistematiziraju i analiziraju relevantni znanstveni uvidi u području javnog djelovanja medija i odnosa s javnošcu u kriznim situacijama. Upravo se pred medije i službe za odnose s javnošću u krizama postavljaju osobito složeni i odgovorni zadaci. Svaka pogrešna i nevjerodostojna informacija može uzrokovati višestruke i dalekosežne posljedice po javno mnijenje.
Pionirski pokušaj
To je zbog toga jer javnost informacije uglavnom dobiva putem medija, a i kad stižu od drugih ljudi, one opet uglavnom potiču iz medija. Temeljem tih informacija javnost stvara mišljenje (javno mnijenje) o dogadajima i njihovim akterima. Na tim znanstvenim i stručnim spoznajama u radu se, pored teorijske rasprave, provodi empirijsko istraživanje medijskih objava na primjeru stradanja vatrogasaca na otoku Kornat krajem kolovoza 2007. Istraživanje je većim dijelom potvrdilo postavljene hipoteze, prema kojima mediji mogu svojim objavama značajno utjecati na javno mnijenje. Ne toliko da javnosti „kažu što će misliti”, već više usmjeravanjem pažnje na teme o kojima ta ista javnost „treba misliti”. Iza takvih objava, koje ponekad teško optužuju ili eventualno otkrivaju neke „nove” činjenice važne za daljnji rasplet događaja, često stoji loša praksa nedovoljnog korištenja imenovanih službenih izvora informiranja, pozivanje na neimenovane izvore, netransparentno autorstvo i sl. Osim toga, vodeći se senzacionalizmom pokazuju sklonost objavljivanju neprovjerenih informacija, čime se ne samo obmanjuje javnost već i narušavaju bitni profesionalni novinarski standardi, ali i odredbe profesionalnog novinarskog kodeksa kad je riječ o etici novinarskog izvještavanja. Na taj se način javnost, namjerno ili nenamjerno, manipulirana, javlja kao subjektivna značajka krizne situacije. U istraživanom slučaju, tome je svakao doprinjela činjenica da su izostali službeni kanali komunikacije s javnostima i to u jednakoj mjeri sa strane vatrogasne organizacije, kao i Vlade RH, odnosno svih onih koji su neposredno bili involvirani u događaj.
Koji bi bio sam doprinos znanosti ovog rada?
– Rad na teorijskoj razini predstavlja pionirski pokušaj u boljem razumijevanju javne komunikacije u izvanrednim i kriznim situacijama.
Sveprisutni mediji
Rezultati istraživanja polazna su osnova za pripremu monografije/udžbenika, kao i osmišljavanje kolegija za obrazovanje novinara i stručnjaka za odnose s javnošcu. Praktičan doprinos istraživanja očituje se u unapređenju prakse medijskih kuća koje ce se susretati s problemom izvještavanja s izvanrednih i kriznih dogadaja, kao i službi za odnose s javnošću kako u gospodarstvu, tako i u državnim ili javnim ustanovama i službama.
Kornatska tragedija je jedna od najvećih, ali ne i jedina kriza?
– Svakako. Po broju žrtava i situaciji je bez iznimke, ali postoji cijeli niz kriznih situacija. Imate i krizu sustava, bila je tu kriza sa svinjskom gripom… Takve i slične situacije imate ćete sve više i više.
Kad je riječ o medijima tko sve igra bitnu ulogu u kriznim situacijama?
– Mediji su danas sveprisutni i žele sazati što više. Jako je važan ovaj odnos medija i javnosti. Veliki značaj u kriznim situacijama imaju kolumne. Za sam istraživački rad oko neke krize potrebni su mjeseci rada, tako da je važan dobar novinar istraživač.
Nastavljate li s obradom ove tematike, što je dalje u planu?
– Na dio ovog materijala i izlaganja radim knjigu radnog naslova ‘Kriza, mediji i odnosi s javnošću.
Ostale aktvnosti?
– Pa što se tiče konkretnih aktivnosti riječ je o mom području bavljenja, pa ću u skladu s time gostovati na nekoliko skupova.

 ŽIVOTOPIS

Jadran Perinić rođen je 22. travnja 1959. godine u Zadru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru i stekao stručno zvanje: Diplomirani turistički komunikolog. Na sveučilištu u Zadru pohađao je Poslijediplomski studiji iz informacijskih znanosti. Obranom teme magistarskog rada 2007., pod naslovom: Interno poslovno komuniciranje na primjeru „Sojara” d.d. Zadar, stekao je znanstveni stupanj: Magistar društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana komunikologija. Temu doktorske disertacije prijavljuje 2008. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Sveučilište Zagreb) pod naslovom: Javno mnijenje kao subjektivna značajka krizne situacije – Utjecaj medija i službi za odnose s javnošću na javno mnijenje. Uspješnom obranom u lipnju 2010. postaje doktorom društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana komunikologija.
Od 2008. vanjski je suradnik Sveučilišta u Dubrovniku na Odjelu za komunikologiju u izvođenju nastave na diplomskom studiju odnosa s javnošću, kolegij „Poslovno komuniciranje”. Stalno je zaposlen u Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada Zadra od 1981.
Od 2007. uže područje bavljenja su mu teorija medija, odnosi s javnošći, i općenito javna komunikacija tijekom izvanrednih događaja i u kriznim situacijama. Na tu temu povremeno održava gostujuća i pozivna predavanja na studijima novinarstva i odnosa s javnošću u Zagrebu i Novom Sadu. Osim toga aktivno sudjeluju u radu znastvenih i stručnih skupova te objavljuje znastvene i stručne radove u relevantnim časopisima uglavnom s međunarodnom recenzijom.