Rast cijena hrane produbit će krizu

Slika korisnika admin
Zvonko KUCELIN

Suočeni smo sa sušom, ne  tek ovdje već diljem svijeta,  što je dovelo do pada prinosa  temeljnih kultura od SAD-a,  Rusije, Kine do Australije.  Zbog toga će cijene hrane na  jesen rasti nekih namirnica i  15 posto. Izostanak uroda  pšenice, odnosno žitarica, kukuruza i soje gotovo automatski povlači poskupljenje i  svih ostalih namirnica - mesa,  mlijeka, sira..., jer su ratarske  krušarice, odnosno krmne biljke input svega ostalog u poljodjelstvu. Tako ćemo na krizu dobiti i daljnji udarac.

To da će cijene hrane rasti i  bez incidentnih klimatskih  zbivanja jasno je i malom djetetu, jer stanovnika je  na zemlji sve više,  odnosno govorimo o 7,5 milijardi ljudi  koje treba  nahraniti.  Uz to potrošnja će  rasti i jer sve  veći dijelovi  svijeta izlaze iz  siromaštva. Događat će se i dodatni  poremećaji, ne tek klimatski, već i, recimo, težnja  dijela urodima uljarica i drugih biljaka bogatih zemalja  da uz lude cijene nafte proizvode biogorivo. Pa će dio hrane završavati u automobilima.

Dok Hrvatska mašta o  investicijama i proizvodnji

Hrvatska je katastrofa da  nema investicija i ne zna u što  investirati, da nema proizvodnje i da je uvozno ovisna  zemlja u gotovo svemu. Istovremeno živimo u zemlji koja na površinama i uz klimu  koja ima može hraniti najmanje deset milijuna ljudi. A daleko više hrane uvozimo nego  izvozimo. Istovremeno  maštamo o tome što bi smo  mogli proizvoditi i molimo boga da nam stranci dođu i donesu proizvodnju. Hranu, odnosno poljoprivredu možemo  odraditi sami jer za to imamo i  zemlju, i ljude, i znanje. Nemamo sve ostalo, od strategije  do organizacije i legislative.

Najbanalnija hrvatska razvojna priča je, dakle, poljoprivreda. No, od nje vjerojatno ništa. Naime, Hrvatska  ima neobrađene zemlje kao  malo tko ili možda nitko u  Europi. Ima stanovništvo koje troši hranu, većinom iz  uvoza i nerijetko nekvalitetniju od one koju smo u stanju  sami proizvesti. Čak i ako  učinimo upitnim našu sposobnost da proizvodimo jednako jeftinu hranu kao drugi, da bismo je mogli izvoziti - imamo turizam velikog intenziteta, s obzirom na broj  stanovnika,  koji je enormni potrošač hrane  i pića. U njemu je plasmanom hrane moguće, uz dodatnu  vrijednost, postići i  veće cijene i veće učinke.

I, naravno, ostaje mogućnost i izvoza barem nekih  vrsta hrane koje zemlje s kojima uobičajeno surađujemo  nemaju, pa i izvoza prema  dalekim zemljama - uzmimo  primjer tuna i Japana ili sadašnje strastvene borbe hrvatskih vinara da se plasiraju  u Kinu.

No od toga već desetljećima ništa.

Ulaganja i sredstva

Najviše se paradoksalno  učinilo u sadnji višegodišnjih  nasada, vinograda, maslinika  i voćnjaka. Zašto paradoksalno? Jer to traži najveća  ulaganja i najduži rok povrata jer tek na četvrtu-petu  godinu možemo govoriti o  ozbiljnom urodu. I kada to  već imaš - gdje ćeš prodati.  Najviše smo se pomaknuli s  vinom, a imamo cjelogodišnju proizvodnju neprodanu u podrumima od lani.

Kod povrća je obrt - nekoliko mjeseci, i više berbi  godišnje.

Naravno, na putu nam je  prepreka i navika, odnosno  bijeg od sela duboko urezan u  sadašnje generacije. Potom i  temeljni problem koji niti jedna državna tvorevina i samo  stanovništvo nije riješilo -  najveći broj vlasnika obradive zemlje (neobrađene)  vjerojatno na svijetu (u srazmjeru broja stanovnika) prosječna veličina posjeda ispod  kriterije isplativosti, prosječna razbijenost posjeda na  gomilu parcela i sve to kao  nepodobnost za istinsku suvremenu poljoprivredu.

Naše znanstvene i analitičke studije pokazuju da  unatoč golemim ulaganjima  u poticaje u poljoprivredi dobivamo manje proizvoda nego bez njih?

Ulaskom u EU Hrvatskoj  će biti na raspolaganju više  od 300 milijuna eura bespovratnih sredstava godišnje  iz Europskog fonda za poljoprivredu i ruralni razvoj,  istaknuto je na mnogo mjesta pa i na skupu u organizaciji Hrvatske gospodarske komore (HGK) s predstavnicima banaka i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom  razvoju.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika monika
Kada sam prvi put do Hrvatske ja sam platila kruh 2 kune. a sada... I u Zadru bila samo Bila; a sada... moj muz sada rece sto bi ja sam jela puuuuuno mortadele i lepinje (jako ja jej volim) zbog tega kad Hrvatska dode u evropsku uniju sve se promjeni, recptura ne bude sama ista sto sada...znate, unija ima NORME; na sve