Na Kosovu me cijene, a košarka je u usponu

Neven Plantak „skrasio se” na Kosovu, točnije u Mitrovici. S tamošnjim klubom Trepča, koji je ime dobio po rudniku, 2012. godine je, svega nekoliko mjeseci nakon dolaska, osvojio prvenstvo (prvo nakon 12 godina) i kup Kosova. Ostao je tamo još pola godine, nakon čega je otišao u Slavonski Brod, a u sezoni 2014./15. trenirao je Jazine, da bi ga prošle godine put ponovno odveo u Mitrovicu.
– U travnju 2012., nakon što sam dobio otkaz u Borik Puntamici, nazvali su me ljudi iz Trepče i ponudili mi posao. Naglasili su da su prije toga razgovarali s Markom Žoržom, koji je nekada tamo igrao i rekao im je sve pozitivno o meni. Dogovorili smo se i tako je počela ta priča. Bilo je preostalo četiri-pet kola do kraja lige, završni turnir kupa i doigravanje. Sve smo osvojili – prisjeća se Plantak.
Osvojio srca navijača
Zadarski trener tako je u vrlo kratkom razdoblju osvojio srca temperamentnih navijača.
– Atmosfera je bila nevjerojatna i protiv Peći u polufinalu, a pogotovo protiv Prištine u finalu. Svaku utakmicu smo imali punu dvoranu, koja je kapaciteta oko 2500 gledatelja, a unutra ih se natiskalo barem 1000 više. U finalu je znalo ostati i po 500-1000 ljudi ispred dvorane. Osvojiti naslov u takvom ambijentu bilo je fenomenalno.
Što se dogodilo sezonu nakon toga?
– Počela se renovirati dvorana, a kako je financiranje išlo preko Europske unije, to se odužilo. Zato situacija nije bila baš idealna, nismo imali normalne uvjete za rad i nakon četiri-pet mjeseci, kada je stigao poziv iz Slavonskog Broda, koji je tada igrao Balkansku ligu, odlučio sam otići, misleći da će tamo biti bolje.
Ali ni u Brodu situacija nije bila dobra.
– Tamo sam proveo drugi dio te i prvi dio sljedeće sezone, ali već tada se vidjelo da će se klub ugasiti. Bila je jako teška financijska situacija, jedva smo išli i na putovanja i nakon prvog dijela sam dao otkaz.
Bilo je to u sezoni 2013./14., koju je Plantak završio bez angažmana, a u sljedećoj je uspješno vodio Jazine do prvog mjesta u A-2 ligi jug. Nakon toga ponovno je stigao poziv s Kosova.
– Prvi put smo se rastali u vrlo korektnim odnosima. Imam veliku sreću što je direktor kluba igrao košarku i razumije problematiku, tako da s te strane nije bilo problema. Ostali smo u kontaktu i nakon što sam otišao, ali nisu imali dvoranu i financijsku konstrukciju pa se nismo uspjeli dogovoriti sve do prošle godine. Vuklo me to da vodim prvu ligu, financije su bile zadovoljavajuće i tako sam se vratio.
Premašili ciljeve
Kakva je bila prošla sezona?
– Zadovoljavajuća, iz razloga što smo završili na četvrtom mjestu, a po budžetu i individualnoj kvaliteti smo bili peta momčad lige. U klubu su mi rekli da, ako je moguće, uđemo u doigravanje i to smo uspjeli. Bili smo i na završnom turniru kupa i premašili smo ciljeve koje smo si zadali. Imali smo veliki problem što smo do ožujka domaće utakmice igrali na neutralnom terenu, jer je naša dvorana još bila u fazi renoviranja. Bilo je predviđeno da se otvori u listopadu prošle godine, ali to se, nažalost, nije ostvarilo. U ožujku smo se vratili u nju, ali zbog nedostatka financija nismo imali dovoljno kvalitetnu momčad da se borimo za sam vrh.
Navijači su euforično dočekali otvaranje dvorane.
– Poklopilo se da prvu domaću utakmicu igramo s Prištinom. U prvom dijelu sezone smo s njima igrali egal u gostima, ali tada smo bili kompletni i u punom treningu. Ovaj put smo bili mnogo slabiji i unatoč fenomenalnoj atmosferi, nismo uspjeli izbjeći poraz. Ali navijači su razumjeli situaciju, među njih 3500 nije se čuo nijedan zvižduk.
Početkom prošle sezone u Trepči je bilo i nekoliko zadarskih igrača. Kakva je prva kosovska liga?
– Kod mene su bili Eddi Jurjević, Mario Pešut i Benjamin Bučaj. Igrali su dobro, međutim, zbog problema s financijama su nakon nekoliko mjeseci odustali. Stranci su tamo većinom Amerikanci i Crnogorci. Liga je dosta kvalitetna, pogotovo prvih četiri-pet klubova, a u sljedećoj sezoni će biti još kvalitetnija. Mislim da će se tamo košarka iz godine u godinu dizati, pogotovo nakon priznanja od strane FIBA-e. Natjecanja su sada mnogo ozbiljnija, najbolji klubovi sudjeluju i u Balkanskoj ligi i FIBA Europe kupu, a reprezentacija će biti u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo.
Najveći problem je, kaže Plantak, rad s mladima.
– On je još uvijek na jako niskoj razini. Pokušavam to podići na višu razinu, međutim, to ide jako teško, jer su financijski problemi veliki, a nedostaje i stručnog kadra. Savez podržava rad s mladima, ali zasada je to još na vrlo klimavim nogama.
Kandidat za izbornika
Plantak je zadobio veliko povjerenje ljudi na Kosovu, kako u Trepči, tako i šire pa je čak bio u kombinacijama za izbornika Kosova.
– Bio sam jedan od dva kandidata. Dio Upravnog odbora Saveza je bio na mojoj strani, ali na kraju je izabran domaći trener Arben Krasnići, koji je dugo godina vodio Prištinu. No, pohvala mi je i sama činjenica što sam kao strani trener bio kandidat. Što se kluba tiče, zainteresirani su za suradnju na tri godine, ali znate kakav je ovo posao. Ti ugovori zapravo ne znače ništa, jer kada krenu loši rezultati, dobiješ otkaz. Zato sam dogovorio suradnju godinu za godinu pa ćemo vidjeti.
Kakva su očekivanja od sljedeće sezone?
– Igrat ćemo na dva kolosijeka, jer smo prihvatili pozivnicu Balkanske lige pa će to biti dodatan izazov. Priština, Peć i Baškimi imaju mnogo veći budžet u odnosu na nas, ali nadam se da ćemo biti konkurentni svima.
Kao i svi Zadrani, Plantak redovito prati zbivanja u Košarkaškom klubu Zadar, pogotovo za vrijeme sezone.
– Sve pratim preko interneta i uvijek navijam za svoj klub. Prošle sezone sam pogledao dosta utakmica i mislim da je rezultat bio dobar. Nadam se da će tako biti i sljedeće sezone. Želim im sve najbolje.
Neven Plantak jednoga dana na klupi KK Zadra. Kako to zvuči?
– Normalno da je želja svih zadarskih trenera, kada se počnu baviti ovim poslom, da jednoga dana postanu treneri prve momčadi Zadra. I ja imam tu želju, ali dokle god to ne bude moguće, na meni je da idem tamo gdje me žele i cijene. Trenerski posao je takav da morate uvijek imati torbu spremnu i ako treba ići na kraj svijeta.