Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

Ne volim isticati kako sam slikarica, samo želim stalno raditi

Autor:

28.09.2009. 22:00
Ne volim isticati kako sam slikarica, samo želim stalno raditi

Foto: Vedran SITNICA



O likovnim udrugama: “Nasreću postoji mogućnost izbora, ali nažalost sve se nalaze u istom gradu. U posljednje vrijeme ne posjećujem nijednu udrugu, pa ni HDLU čiji sam član. Zašto? Jer sam se ja upisala u HDLU kao akademski član, na profesionalan način. S vremenom su u udrugu počeli ulaziti i ljudi koji nisu akademski slikari i mislim da je to jedan od problema. Moraju postojati udruge koje su profesionalne i one amaterske, da tako kažem. Treba postojati jedan red, svaka udruga se treba kategorizirati”
Rina Villani, predsjednica Zajednice Talijana, kroz mjesec srpanj izlagala je u prostoru Zajednice 26 radova posvećenih obljetnici futurizma.
Nakon dugogodišnjeg rada na filmu i u kazalištu počeli ste se intenzivnije baviti slikarstvom. Zašto?
– Zapravo nisam nikad ostavila slikarstvo, uvijek sam radila paralelno. Može biti samo za moju dušu, ali sam ipak radila. Otkako sam došla u Zadar imala sam dvije samostalne izložbe s HDLU i nekoliko skupnih.
Moram priznati da mi je posao u kazalištu prirastao srcu, riječ je o nečem emotivnom. Kad je riječ o filmu, onda je organizacija uvijek bila bolja. Inače, na filmu se radi po nekoliko mjeseci, svakodnevno. U kazalištu je bitna premijera, hoće li uspjeti.
Kroz mjesec srpanj u prostorijama Zajednice izlagali ste slike na temu futurizma. Možete li kazati nešto više o samoj izložbi?
– Izložbu ‘Budućnost’ posvetila sam stogodišnjici Futurističkog pokreta, riječ je o svojevrsnom hommageu futurizmu. Riječ je o mojim posljednjim uratcima, a samu izložbu sam pripremala osam mjeseci. Mogu kazati kako sam se vratila u mladenačke godine, ali s odraslom odgovornošću. Nikad nisam ostavila dekorativno slikarstvo. Osobno radim u stilu futurizma, što znači da želim vidjeti sliku odmah gotovu. Radim brzo, iako se brinem za svaki detalj. Iako, kad sam radila ove slike, a i inače u svom radu, nikad nisam mislila na futurizam. Dakle, ovo je isključivo posveta jednoj obljetnici, 100-godišnjici pokreta.
Kakve su reakcije na izložbu?
– Na samo otvorenje došlo je jako puno ljudi i reakcije su bile jako dobre. Izložba je i u slijedećih mjesec dana, koliko je bila postavljena, pobudila veliko zanimanje. Iako, s druge strane, često su to prijatelji, poznanici, koji su znali da je izložba postavljena.
Ne volim isticati kako sam slikarica, samo želim stalno raditi. Naslikati jednu sliku za mene je trenutak koncentracije, ali isto tako i trenutak opuštanja.
Kako gledate na činjenicu da u Zadru djeluje nekoliko likovnih udruga?
– Nasreću postoji mogućnost izbora, ali nažalost sve se nalaze u istom gradu. U posljednje vrijeme ne posjećujem nijednu udrugu, pa ni HDLU čiji sam član. Zašto? Jer sam se ja upisala u HDLU kao akademski član, na profesionalan način. S vremenom su u udrugu počeli ulaziti i ljudi koji nisu akademski slikari i mislim da je to jedan od problema. Moraju postojati udruge koje su profesionalne i one amaterske, da tako kažem. Treba postojati jedan red, svaka udruga se treba kategorizirati.
Kakav stil rada preferirate?
– U svom radu brižljivo pazim na svaku liniju, jedna prati drugu. Ja slikam jer mi se sviđa stajati pred bijelim platnom i stvarati nešto. Znam samo kad je gotovo, nemam sve u glavi, sve je zapravo u ruci.
U kojoj tehnici se najbolje izražavate?
– Akrilna tempera. Ne radim sfumature. Naprotiv, želim raditi kontraste. Sviđa mi se kontrast crno-bijelo. No, s bojama se još najbolje mogu izraziti.
Kako biste okarakterizirali današnju umjetnost?
– To vam je otprilike kao jedan ljubavnik, obuzme vas potpuno. Ono što se želi prikazati je prostor. I to je ono što probija limite. Osobno mi se to sviđa, kao scenograf sam uvijek arredare prostor. Uvijek sam intervenirala u prostoru, iako je recimo, projekt bio samo na papiru. Jako se osjećam u tome. Naime, nisam imala samo izložbe slika. Radila sam i na skulpturama. Upravo kao intervencije u prostoru. I to bismo mogli nazvati i – instalacijom.
No, nisu li ti radovi pomalo udaljeniji od publike? Za razliku od slika, koje, u kojoj god tehnici radili, su bliže ljudskom oku, a i razumu?
– Naravno. S druge strane, nitko ne može kupiti neku umjetnikovu intervenciju u prostoru.
Umjetnik treba imati jedan put, mora biti akademski potkovan i uvijek raditi. Za umjetnika je važno da je uvijek zauzet. Umjetnik ne može samo improvizirati.
Živite u Zadru, ali jako dobro poznajete situaciju u Italiji. Možete li napraviti jednu usporedbu stanja u umjetnosti?
– Zahvaljujući internetu danas je moguće pratiti situaciju i biti u tijeku. U Zadru ne postoji briga i pažnja za kulturu. Ne postoji tržište, za razliku od Italije u kojoj postoje galeristi, ljudi koji koji su na neki način ‘trgovci’. Za to treba raditi godinama.
Čime se bavite trenutačno, niste aktivni u kazalištu, filmu…?
– Od svoje profesije sam odustala, budući da, u trenutku mog dolaska u Zadar, a tu su godine 1995. i 1996., nije bilo interesa za moju profesiju. Moju kreativnost usmjerila sam na organiziranje raznih kulturnih i društvenih događanja.
Kad možemo očekivati sljedeću izložbu?
– Svakako sljedeće godine. Već radim na tome, ali nek’ bude iznenađenje o čemu se radi. Bit će to pravo iznenađenje.


 O AUTORICI


Rina Villani rođena je 1957. u Rimu. Završila je srednju Umjetničku školu 1977., a diplomirala scenografiju na Accademia di Belle Arti u Rimu 1981. godine u klasi profesora Vergoza. Početkom 80-ih radi kao scenograf i filmski dizajner za kazalište, televiziju i film. Radila je na 15 filmova, osam TV serija, četiri TV programa, 27 propagandnih spotova, 13 kazališnih predstava i četiri lutkarske predstave. Istovremeno se bavi i uređenjem izloga i interijera, grafičkim dizajnom i izradom umjetničkih predmeta.
Od 1995. živi u Zadru s obitelji te aktivno radi na obogaćivanju kulturnog i umjetničkog života ovog grada i to ponajprije kao predsjednice Zajednice Talijana u Zadru, a potom i kao aktivni redovni član HDLU-a Zadar. Do sada je samostalno izložila šest izložbi, a više puta izlagala je i na skupnim izložbama.
U Zajednici Talijana Zadar vodi tečaj konverzacije na talijanskom jeziku i filodramsku skupinu, urednica je časopisa ‘Zadarski Cvrčak’, a organizira i razne simpozije, skupove i predavanja, na kojima često ugošćuje stručnjake, osobito iz Italije.