STIL ŽIVOTA Kad čovjek postigne tu unutarnju tišinu barem na trenutak, onda se događaju divne stvari

Sonja Jakšić zadnjih trideset godina podučava jogu, a kako se čini ne planira uskoro prestati. Naime, kako sama kaže, joga je puno više od tjelesnih vježbi, joga je način i stil života.
U povodu obilježavanja njene dugogodišnje karijere imali smo priliku razgovarati s gospođom Sonjom koja se osvrnula na život i iskustva iza sebe, ali i na sve ono što je tek pred njom. Danas 68-godišnjakinja u mirovini konačno se može potpuno posvetiti jogi koja je obilježila cijeli njen život i za koju kaže da joj je smisao života. Tijekom svog radnog vijeka radila je u školi, u turizmu, u kazalištu lutaka, te kao profesorica na Sveučilištu u Zadru. Mijenjala je poslove, ali joga ju je uvijek pratila. Pored svih ovih poslova tijekom ljetnih mjeseci zadnjih 20 godina vodi jogu i meditaciju na Ižu u vegetarijanskom hotelu.

«Kako ova stara žena to sve može?!«
– S jogom sam se prvi put susrela za vrijeme studija. Onda nije bilo joge u Zadru niti se o tome znalo mnogo ovdje. Okidač je bio kad sam u tadašnjem časopisu Studio naišla na fotografiju starije žene u nekoj neobičnoj pozi. To mi je privuklo pažnju te sam počela čitati članak i saznala da je riječ o Jasmini Puljo, beogradskoj balerini koja je otkrila jogu i počela vježbti. Pažnju su mi privukle fotografije Jasmine Puljo koja je tada imala 58 godina, a mogla je napraviti neke jako teške poze. Sutradan sam šetajući po gradu u izlogu knjižare vidjela knjigu Jasmine Puljo »Joga« i odmah sam ju kupila. Čim sam došla doma počela sam ju listati i čitati, gledala sam te slike i morala sam to sve probati. Ja sam tada išla na balet i bila sam gipka, ali nisam mogla pola od onoga što je bilo u knjizi te sam pomislila: »Kako ova stara žena to sve može?!«, ispričala nam je Sonja kako je počela cjeloživotna ljubav prema jogi koja se s godinama pojačava.
Dodala je kako je u knjizi pored opisa poza pisalo i o filozofiji joge, o disanju, o meditaciji, o načinu prehrane i slično te je ona to počela proučavati i vježbati. Budući da je studirala francuski jezik često je putovala u Francusku te je imala priliku sudjelovati na brojnim satovima i seminarima iz joge koji su tamo bili vrlo zastupljeni.
– Kad sam se vratila u Hrvatsku, odnosno tadašnju Jugoslaviju još uvijek nije bilo ništa organizirano kod nas te sam vježbala doma sama. Godine 1988. prisustvovala sam jednom seminaru joge u Budvi, na kojem me je voditeljica zapazila i sugerirala mi da započnem s održavanjem satova joge u Zadru. Kako sam u to doba već par godina vodila satove aerobika u tadašnjem Domu hrvatske mladeži, odmah sam počela polaznicama pričati o jogi polaznicama, a i šire. Na prvi sat je došlo 40 žena, bila je to prava navala, priča nam o svojim počecima Sonja Jakšić. Dodaje kako je sve počelo iz inspiracije, a poslije je prošla brojne seminare i škole te ima internacionalnu diplomu za joga instruktora.

Umiriti buku misli
– Dugo sam bila jedina u Zadru koja je podučavala jogu, a u međuvremenu su neke od djevojaka koje su vježbale kod mene također završile za instruktore i otvorile svoja studija, a pojavile su se i neke nove voditeljice, tako da sada Zadrani imaju mogućnost vježbanja joge na desetak mjesta, što je po meni odlično jer svatko može naći učitelja koji mu najbolje odgovara, govori nam Sonja. Dodaje kako je ona cijelo ovo vrijeme učila i rasla i kako je shvatila da uopće nije presudno može li netko napraviti neku tešku pozu ili ne. Ono što je bitno, ističe ona, to je specifičan pristup jer se u njoj radi sporo, pažljivo, bez forsiranja i mora se paziti na usklađenost pokreta i daha.
– Kad mi netko dođe na prvi sat ja stalno govorim da uspori. Onda ljudi misle da na taj način neće ništa postići, ali nakon mjesec ili dva vide se rezultati. Dođu mi žene od 60 godina i pitaju imali smisla da počnu vježbati jogu. Ja im na to odgovorim žele li se sa 70 godina osjećati bolje nego sad, neka krenu. U početničkoj grupi imam nekoliko starijih žena koje već 20 godina idu na jogu pa kad dođu mlađe djevojke čude se što sve te žene mogu, ali to je rezultat postojanosti i stalnog vježbanja, govori nam Sonja. Dodaje kako je joga puno više od rada na tijelu. Bit joge je opustiti se i usredotočiti te umiriti buku misli.
– Ja ljudima pružam ono što im treba – da se razgibaju i opuste. Neki ljudi misle da je joga dosadna, neki misle da je preteška. Međutim, joga je specifična. Vježbe su jednostvne i prirodne, ali moćne. Kad se polaznici usredotoče na pokret i disanje te isprazne misli, mogu napredovati jer postanu opušteniji, kreativniji, otporniji na bolesti te mijenjaju stav prema životu. Poneki dođu s kompleksima, ali ja im govorim da nikoga ne gledaju, da se s nikim ne uspoređuju, već da se skoncentriraju isključivo na sebe, svoje tijelo i dah. Kad čovjek postigne tu unutrašnju tišinu barem na trenutak onda se događaju divne stvari i onda uspijeva čuti onaj unutarnji glas, rekla nam je Sonja dodavši kako će raditi jogu dok god bude mogla.

Joga ne isključuje »svog« boga
U razgovoru smo se dotaknuli predrasuda prema jogi prema kojima neki smatraju da se ova disciplina kosi s kršćanskom vjerom.
– Od samog početka je ovo prisutno, prije više, ali i sad me iznenadi koliko je to prisutno iako danas i liječnici preporučuju jogu, a opet susrećemo ljude koji su skeptični, ali ja bih rekla da su neinformirani. Joga je duhovna disciplina i potječe iz Indije gdje postoje druge religije, ali to ne znači da ću se ja klanjati Budi. Na naprednoj grupi ponekad upotrebljavamo mantre na sanskrtu koji je drevni jezik joge i koji je izbalansiran i djeluje podjednako na obe hemisfere mozga, ali ne zazivamo neke druge bogove, govori nam Sonja i ističe kako ljudi koji govore protiv joge jednostavno nisu informirani i ne znaju o čemu se tu radi.Također dodaje kako ima i polaznike koji su vjernici i idu u crkvu, ali i na jogu. Jedno ne isključuje drugo. Dodaje kako joga također potiče čovjeka da voli sebe, da radi na svom rastu, da kreira svoj život i dodaje, kad netko voli sebe i siguran je u sebe, onda nije pokoran, a što možda nekome ne odgovara.
– Najvažnije je da čovjek može sam odabrati ono što mu odgovara. Ne bojim se za jogu jer kad smo opstali prije trideset godina, opstat ćemo i sada. Sada svaki liječnik preporučuje jogu, tako da vjerujem da će se ova disciplina koja postoji tisućama godina i dalje nastaviti razvijati i da će ju ljudi i dalje prakticirati, zaključuje Sonja.