Biogradskim mrežama lovit će crnogorski ribari

Koliko je to zanimljivo tržište pokazat će vrijeme. Naši ribari su skeptični zbog jakog vjetra i otvorenog mora. Međutim, treba probati. O prvim rezultatima ovisit će i uspjeh našeg posla. Imamo interes i za područje Albanije, ali tamo još nismo našli prave osobe s kojima bismo surađivali pri ulasku na tržište, kaže voditelj u Tvornici mreža i ambalaže Ivan Eškinja

Biogradska Tvornica mreža i ambalaže, tvrtka koja raste skupa s ribarima i težacima, i u kriznom razdoblju bilježi odlične poslovne rezultate. U svom proizvodnom asortimanu proizvode mreže za ribare, uzgajivače riba, tuna te vreće za pakiranje. Većinu proizvedenoga izvoze na strana tržišta, a pritom ne zaboravljaju domaće kupce s kojim održavaju partnerski odnos koji stalno ojačavaju širenjem asortimana kvalitetnih usluga. Posebice se to odnose na ribare koji u Biogradu mogu ispuniti većinu svojih potreba što se tiče mrežnog djela posla. Osim što se prodaju nove mreže, krpaju se stare, a u budućnosti će se moći i iznajmiti mreže.
Porast proizvodnje i prihoda
– Gospodarska kriza nije utjecala na naše poslovanje. Dapače, najveću proizvodnju i porast prihoda bilježimo u zadnje dvije godine. Razlog tome jest što smo poboljšali kvalitetu našeg proizvoda što je tržište prepoznalo. Naši kupci su upravo naša najbolja reklama. Također naši domaći partneri znaju da od nas mogu očekivati fleksibilan pristup, a i naša roba im je jeftinija od uvozne, kaže voditelj u Tvornici mreža i ambalaže Ivan Eškinja i nastavlja:
– Kupili smo novi stroj za izradu mreža na kojem se radi u tri smjene, dvadeset i četiri sata dnevno. Sve to potrebno je kako bismo stigli napraviti cijeli posao koji stalno lovimo. Ne gomilamo zalihe, došli smo čak u situaciju da ne možemo napraviti onoliko koliko se traži od nas na domaćem i stranom tržištu. Što se tiče akvakulture pokrivamo 90 posto domaćeg tržišta, programa za plivarice 60-70 posto. Kod poljoprivrednog dijela kada su u pitanje automatske vreće pokrivamo 90 posto domaćeg tržišta. Slabiji smo u pojedinačnim vrećama gdje pokrivamo samo dvadeset posto. Na tom području uvoze se velike količine iz Kine. Riječ je o lošem proizvodu, bez potrebnih atesta, ali to kod nas još uvijek prolazi.
Krpanje i zamjenske mreže
Iz biogradske tvornice izišla je jedna od najvećih ribarskih mreža u Hrvatskoj – 700 metara dužine i visine 220 metara. Planira se i proboj na strano tržište, trenutačno su ostvareni kontakti s crnogorskim ribarima za koje se upravo radi jedna mreža. U pitanju je posao koji su biograđani dobili prodajom paketa. Novim poslovnim partnerima pomogli su svojim savjetima i ribarskim kontaktima koji su crnogorskim ribarima olakšali razvoj posla.
– Koliko je to zanimljivo tržište pokazat će vrijeme. Naši ribari su skeptični zbog jakog vjetra i otvorenog mora. Međutim, treba probati. O prvim rezultatima ovisit će i uspjeh našeg posla. Imamo interes i za područje Albanije, ali tamo još uvijek nismo našli prave osobe s kojima bismo surađivali pri ulasku na tržište.
Eškinja posebno ističe program krpanja ribarski mreža, što je za same ribare izuzetno težak i zahtjevan posao, osobito tijekom hladnijeg razdoblja godine.
– Mi ljudima uzmemo mreže, dovedemo ih ovdje u tvornicu i krpamo ih. Naša ekipa je uigrana i brzo obavlja posao. Mislim da se ribarima puno više isplati krpati mreže kod nas nego sami. Osim što mi cijeli posao brže obavimo, pa se alat može ponovno koristiti za ribolov, garantiramo kvalitetu obavljenog posla i stojimo iza njega. Naš plan je imati nekoliko zamjenskih mreža. Dok jednu krpamo, ribarima odmah možemo dati drugu kako oni ne bi imali zastoja u poslu.
Izvoze 90 posto proizvodnje
U poljoprivrednom programu proizvodnje vreća za pakiranje devedeset posto proizvedenih količina se izvozi na strana tržišta.
– Mi našim kapacitetima u petnaest do dvadeset dana proizvedemo koliko na hrvatskom tržištu prodamo u godinu dana. Sve ostalo izvezemo. Najviše izvozimo u Njemačku, Italiju, Mađarsku, Austriju, Sloveniju, zemlje Beneluksa, Poljska, Španjolska. Više smo orijentirani na zapadno tržište, a što se tiče istočnog u kontaktu smo s Izraelcima, kaže za kraj Eškinja.

50 godina s ribarima i težacima

Uskoro će se navršiti 50 godina otkako je sada već davne 1962. legendarni direktor Drago Labar iz Zadra u Biograd prebacio proizvodnju ribarskih mreža i poljoprivrednih vreća. Pod nazivom Tvornica mreža Biograd nastavlja poslovanje sve do 2004. godine, s tim da je 90-ih tvrtka privatizirana. Godine 2004. tvrtku kupuje firma Bure Commerce koja je u vlasništvu obitelji Darka Eškinje.
– Stanje Tvornice tada je bilo jako loše i tehnolški je jako zastarjela jer se dugo nije investiralo, podsjeća Ivan Eškinja.
 Očekivalo se da će njegov otac Darko, poput mnogih ugasiti proizvodnju i iskoristiti nekretninu. No, to se u ovom primjeru nije dogodilo.
 Štoviše, obitelj Darka Eškinje se tada odlučuje na hrabar potez.
 – Zbog rodbinske povezanosti s Dragom Labarom i ostalim djelatnicima i zbog zaposlenika stare tvornice započinjemo investicije u novi pogon i nove strojeve, kaže Ivan, otkrivajući da je glasoviti direktor Labar stric majke njegova oca Darka.
Tvrtka mijenja ime u Tvornica mreža i ambalaže i započinje poslovanje na novoj lokaciji, u biogradskoj insdustrijskoj zoni Kosa. Od 2004. do danas u tvrtku je uloženo blizu 60 milijuna kuna. Tehnološki park je kompletno obnovljen s najvišim stupnjem tehnologije. Puno smo uložili i u edukaciju mlade radne snage, kaže mladi voditelj Ivan Eškinja. On ističe da danas u Tvornici mreža i ambalaže radi oko 80 djelatnika koji pripomažu i ulažu svoje znanje kako bi tvrtka napredovala.

Proizvodni proces nadgledaju računala

U Tvornici ambalaža i mreža Biograd na Moru trenutačno radi sedamdeset radnika.
– U tvornici sam već osam godina i jako sam zadovoljan ovdje. Počeo sam kao obični radnik i napredovao sam do pomoćnika voditelja pogona. Radimo maksimalno profesionalno, cijeli proces proizvodnje se nadzire kompjutorski tako da je vjerojatnost izlaska lošeg proizvoda iz tvornice svedena na minimum, kaže pomoćnik voditelja pogona Mirko Budanović. On ističe dobre radne uvjete, među zaposlenicima je pozitivna kemija. – Svi smo kao jedna klapa, govori Budanović.
Plaće su redovite, a kako smo doznali u upravi, bile bi i veće da nisu opterećene prevelikim davanjima. Troškove proizvodnje opterećuju i sve veće cijene energeneta. Tako je, primjerice, električna struja za 30 posto skuplja nego u susjednim državama.