Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Između roditeljskih ambicija i stvarne kognitivne, tjelesne i emocionalne zrelosti za školu

28.10.2013. 23:00
Između roditeljskih ambicija i stvarne kognitivne, tjelesne i emocionalne zrelosti za školu


Djeca usvajaju neka nova znanja vezana uz informatizaciju, ali ona bazična znanja i vještine – izostaju. Naravno da nas pojedinci demantiraju, ali govoreći uopćeno, djeca su manje motorički aktivna, pasivnija su. Roditelji im manje čitaju i, usudila bih se reći, manje i komuniciraju s njima. A ambicije roditelja sve su veće, kaže prof. Puharić-Burčul


Još je samo nekoliko dana ostalo za javnu raspravu o prijedlogu Pravilnika psihofizičkoga stanja djeteta, učenika, te sastavu stručnih povjerenstava Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta prema kojemu se ukida dobna granica za prijevremeni upis u prvi razred osnovne škole. Usvoji li se prijedlog, koji je podijelio stavove javnosti i struke, u uredima državne uprave od sljedeće će godine morati razmatrati sve zahtjeve roditelja, bez obzira na to o kojoj se dobi djeteta radi, a to znači da bi za godinu dana u školskim klupama mogli sjediti petogodišnjaci ili, još gore, kao što upozoravaju stručnjaci, četverogodišnjaci.
Prema riječima profesorice Antonele Puharić Burčul, defektologinje-logopedice, predsjednice Povjerenstva za upis učenika u prvi razred i Povjerenstva za utvrđivanje primjerenih oblika daljnjeg školovanja djece s teškoćama u razvoju, koja već 25 godina radi u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje, testiranjem djece kod upisa u prvi razred (šestogodišnjaka i mlađih – po zahtjevu roditelja) primjećuje se sve lošija grafomotorika, sve slabiji vokabular i nezrelost po pitanju glasovne osjetljivosti (auditivna analiza – sinteza glasova u riječi) koja je važna kao podloga za usvajanje čitanja i pisanja.
– Djeca usvajaju neka nova znanja vezana uz informatizaciju, ali ona bazična znanja i vještine – izostaju. Naravno da nas pojedinci demantiraju, ali govoreći uopćeno, djeca su manje motorički aktivna, pasivnija su. Roditelji im manje čitaju i, usudila bih se reći, manje i komuniciraju s njima. A ambicije roditelja sve su veće. Mi kao Povjerenstvo nastojimo uvjeriti roditelja da ne inzistira na prijevremenom upisu djeteta, pogotovo ako uočimo da dijete zakazuje na ispitivanim područjima, kaže prof. Puharić-Burčul i dodaje da zahvaljujući dobroj suradnji dosad nisu imali neugodnih sukobljavanja, iako bi ponekad i popustili roditelju koji je izrazito uporan.
– Ne slažem se s idejama da se granica upisa pomakne prema nižim uzrastima, barem ne dok je ovakav obrazovni sustav, jer me iskustvo rada s djecom ne demantira. Nekad vježbom ne možemo potaknuti zrelost koja je razvojno uvjetovana, a tako je nužna za proces učenja i mogućnost nošenja s odgovornostima i obvezama koje nameće školski sustav, objašnjava.