Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Nesebično je prenosio znanje na druge

28.11.2010. 23:00
Nesebično je prenosio znanje na druge


U Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru održana je komemoracija za Eustahija Brnetića, profesora visoke škole, pročelnika Zavoda za pedagogiju, razrednu nastavu i predškolski odgoj, prodekana Filozofskog fakulteta u Zadru i v. d. dekana Filozofskog fakulteta u Zadru.
– Život je takav da jedni umiru, a drugi ostaju. Nama koji ostajemo dužnost je dati poštovanje, osobito kada je riječ o našim djelatnicima koji su ostavili neizbrisiv trag na istitucijama koje su prethodile Sveučilištu. Uz visoko školstvo našega grada profesor Brnetić vezao se davne 1966. godine i ostao sve do mirovine 1991., međutim i nakon umirovljenja aktivno je sudjelovao u radu rodne Silbe, ali i svraćao na naše institucije kad god je mogao. Želim mu zahvaliti za sve što je napravio za razvoj naše Pedagoške akademije koja je danas, na njegovim temeljima, izrasla u Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, rekao je na samom početku komemoracije rektor Sveučilišta u Zadru dr. sc. Ante Uglešić izrazivši obitelji i prijateljima iskrenu sućut zbog njihova gubitka.
Profesor Eustahije Brnetić rođen je 11. veljače na otoku Silbi, a s učiteljskim radom započeo je davne 1942. godine. U svom neumornom radu učiteljevao je u brojnim osnovnim školama, a osobito je zaslužan za razvoj pučkih i otočkih škola. Bio je ravnatelj njih nekoliko, a neke je i sam otvarao. Na institucijama današnjeg Sveučilišta počeo je raditi 1966. godine gdje je ostao do umirovljenja 1991. godine. Osim samim radom u visokom školstvu profesor Brnetić istaknuo se i u izdavaštvu institucija u kojima je djelovao. O njegovom životu i radu na Sveučilištu govorio je doc. dr. sc. Robert Bacalja, pročelnik Odjela za izobrazbu učitelja i odgajatelja koji ga je naslijedio na Sveučilištu.
– Treba možda najviše istaknuti rad profesora Brnetića na osnivanju učiteljskog studija u Zadru i njegova djelovanja kao pedagoga i metodičara tijekom 70-ih i 80-ih godina. Za to vrijeme sudjelovao je u obrazovanju niza generacija učitelja, ne samo onih koji su popunili zadarske škole i škole zadarskog kraja nego svih krajeva Hrvatske pa čak i Bosne i Hercegovine. Njegov je izniman rad bio najprije kao učitelja, a onda kao čovjeka koji je prenosio čitav niz znanja i vještina iz svojih praktičnih iskustava, ali i nastavnih tehnika, rekao je Bacalja govoreći o važnosti i značaju profesora Brnetića za visoko školstvo u našem gradu.
O njegovoj izvrsnosti i važnosti svjedočili su i Brnetićevi kolege i neki studenti koji su nazočili komemoraciji. Svi bi se oni složili da se radi o čovjeku koji je davao sebe u potpunosti u onom što radi i svoje znanje predavao bez zadrške kako bi odgojio što bolje učitelje čija će zadaća biti da i sami odgajaju.
– Njegov odnos prema studentima uvijek je bio izvrstan i vrlo neposredan. Nakon njegova odlaska u mirovinu preuzeo sam dječju književnost na razrednoj nastavi koju je on predavao, i baš onih dana kad me uvodio u posao uvjerio sam se u njegovo golemo iskustvo. Imao je toliko praktičnog iskustva i želju da svoje znanje prenese na druge da smo satima znali pričati o radu, zaključio je Bacalja prisjećajući se svojih iskustava s profesorom Brnetićem.
Profesor Brnetić svojim je radom i djelom puno učinio za razvoj visokog školstva u Zadru, a osobito za razvoj učiteljskog studija. Njegov trag ostaje ne samo u radu Sveučilišta nego i u radu svih njegovih studenata i kolega koji su imali kontakt s njim. Komemoracija na Sveučilištu bila je mali znak pažnje prema profesoru i njegovoj obitelji, no ono što zauvijek ostaje jest neizbrisiv trag profesora Brnetića kroz rad svih studenata Odjela za izobrazbu učitelja i odgajatelja.