Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

Najstariji Dalmatinac još uvijek nema ime

28.11.2011. 23:00
Najstariji Dalmatinac još uvijek nema ime


Prijedloga je bilo, ali sve je ostalo na oznaci br. 1. Kostur je trenutno smješten na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Iz Vlakna je dopremljen po suvremenim standardima istraživanja, u potpunosti zaštićen kako ne bi došlo do oštećenja, a daljnje analize, u suradnji s drugim znanstvenicima, obavljat će se prvenstveno u Zagrebu, a nakon toga i u drugim svjetskim institucijama
Najstariji Dalmatinac, kostur star 11 000 godina, pronađen je nedavno u pećini Vlakno na Dugom otoku, u blizini mjesta Savar.
Rani je mezolitik, ledeno doba završava, a sa zatopljenjem podiže se i razina mora. Tipična mezolitička zajednica lovaca-sakupljača pronašla je utočište u pećini Vlakno na Dugom otoku. Blizina mora osigurava mnoštvo morske hrane, a pećina krov nad glavom i zaštitu. Navečer, prije spavanja, zajednica se okuplja u zajedničkom druženju oko vatre, muškarci u razgovoru, žene izrađujući nakit od kućica morskih puževa i školjki. Na spavanje se ide rano, s prvim mrakom. Jednoga jutra jedan član zajednice nije se probudio. Ostali, nakon što shvate da je preminuo pokapaju njegovo tijelo u blizini vatre i nastavljaju dalje u potrazi za hranom i utočištem.
Službeno najstariji Dalmatinac
Ovo je samo jedan od mogućih scenarija kakav se odvijao u pećini Vlakno na Dugom otoku prije čak 11 tisuća godina gdje su prošlog tjedna arheolozi Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru došli do senzacionalnog otkrića. Na dubini od jednog metra, u slojevima ranog mezolitika arheolozi su pronašli cjelovit kostur sada službeno najstarijeg Dalmatinca. Kostur je bio prekriven s tek nešto zemlje i kamenja, dovoljno da bude pošteđen od divljih životinja. Znanstvena vrijednost nalaza ogromna je, jer u Dalmaciji gotovo da i nema nalaza iz tog razdoblja. U Kopačini na otoku Braču nađeni su razbacani fragmenti kostura, a najbogatiji takvom vrstom nalaza su slojevi Vele spile na otoku Korčuli gdje je pronađeno pet ljudskih kostura iz razdoblja mezolitika, no dvije do tri tisuće godina mlađih od kostura iz Vlakna.
Od čega je najstariji Dalmatinac umro, čime se hranio, kako je otprilike izgledao i kakve bolesti je prebolio utvrdit će se istraživanjima DNA i antropološkim analizama koje tek slijede. Nešto više o jednom od najznačajnijih pronalazaka u Dalmaciji rekao nam je jedan od voditelja istraživanja dr. sc. Darijo Vujević s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
– Riječ je o istraživanjima koja traju, s prekidima, od 2004. godine i svake godine donose jedan skup vrlo vrijednih znanstvenih podataka. Ovo je samo jedno otkriće u nizu tih vrijednih otkrića koje je izazvalo senzaciju i veselje ekipe, a čini se i zanimanje šire javnosti, samom činjenicom da je riječ o vrlo starom i očuvanom nalazu. Kostur je iz razdoblja mezolitika, koji je nama, na ovom području, jako slabo poznat upravo zbog malog broja nalaza i svaki nalaz doprinosi našoj spoznaji o tom razdoblju, rekao je prof. Vujević.
Niz pozicija na Dugom otoku
Paleolitik i mezolitik su razdoblja kad europskim i svjetskim prostorima hodaju manje zajednice pokretnih lovaca-sakupljača. Glavni načini preživljavanja zajednica iz ovog razdoblja su, kako i sam naziv kaže, lov i sakupljanje morskih i prirodnih plodova. Jedna takva zajednica u mezolitiku živjela je i na području Dugog otoka, te su u svom kretanju neko vrijeme boravili u pećini Vlakno. Prof. Vujević ističe kako na Dugom otoku postoji čitav niz pozicija na kojima arheolozi pronalaze njihove tragove. Pećine, poput Vlakna, u to doba za nomadske zajednice imale su funkciju staništa u kojima su živjeli jednu, ili nekoliko sezona.
– U pećinu su se vjerojatno vraćali sezonski, ili kroz neki duži period. U jednom trenutku dogodilo se da je jedan od pripadnika te zajednice preminuo i nakon toga oni ga pokapaju u samu pećinu, izvode nekakav svoj ritual, napuštaju pećinu i odlaze dalje. Kasnije su se ponovno vratili u pećinu, to možemo zaključiti po nešto mlađim slojevima koje smo pronašli, ali to je moglo biti i deset do petnaest godina nakon smrti člana, kaže prof. Vujević.
Starost nalaza sama je po sebi dovoljna kako bi ovo otkriće bilo jedno od senzacionalnih, no nalaz ima posebnu važnost i zbog toga jer ukazuje na promjene koje su se događale pri prijelazu u neolitik, tj. prije pojave poljoprivrede. Upravo najstariji Dalmatinac donijet će znanstvenicima važne podatke o životu i smrti pojedinca u razdoblju u kojem je živio, a ta saznanja vrlo lako mogu se prenijeti i na ostale članove njegove zajednice. U suradnji s drugim znanstvenicima, genetičarima i antropolozima, zadarski arheolozi dobit će podatke o tome što su jeli, koliko su živjeli, od čega su tijekom života bolovali, na kojem teritoriju se kretali članovi zajednice, pa i od čega je umro jedan od njih. Nakon što dobivene podatke o zajednici i pronađenom kosturu iz razdoblja mezolitika arheolozi usporede s onima koji dolaze u neolitiku moći će utvrditi radi li se u neolitiku o istim tim autohtonim zajednicima iz mezolitika ili je došlo do naseljavanja novih populacija kao što već sada neki znanstvenici tvrde.
Tajne pećine Vlakno
Za sada najstariji Dalmatinac još uvijek nema ime. Prijedloga je bilo, ali sve je ostalo na oznaci br. 1. Kostur je trenutno smješten na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Iz Vlakna je dopremljen po suvremenim standardima istraživanja, u potpunosti zaštićen kako ne bi došlo do oštećenja, a daljnje analize, u suradnji s drugim znanstvenicima, obavljat će se prvenstveno u Zagrebu, a nakon toga i u drugim svjetskim institucijama. Nakon svih analiza najstariji Dalmatinac vratit će se kući.
– Mi, kao ekipa koja istražuje Vlakno, pobrinut ćemo se da u stručnim časopisima svi nalazi budu obrađeni i zastupljeni, a zatim prepuštamo onima koji se time bave, a to su dakle muzealci, da trajno smjeste i prezentiraju nalaze i sam kostur. Prvenstveno ćemo se zalagati da to bude na Dugom otoku te da samo mjesto ima koristi od nalaza, ali ako ne bude mogućnosti, a prije svega tu mislim na uvjete koje takvo izlaganje zahtjeva, onda će se nalazi vjerojatno odnijeti u Arheološki muzej u Zadru, otkriva Vujević.
Ovaj izuzetni nalaz pronađen je u drugoj fazi istraživanja Vlakna u slojevima ranog mezolitika, a kako su istraživanja druge faze tek u svojim početcima velika je nepoznanica kakve tajne i iznenađenja pećina još skriva. Prof. Vujević istaknuo je kako je teško točno procijeniti koliko dugo će istraživati, zbog delikatnosti posla, ali i novčanih sredstava, no procjenjuje da bi istraživanja same pećine mogla potrajati slijedećih 10 do 15 godina. A s financijama bi zadarskim arheolozima mogao pomoći i kostur kojeg su pronašli. Naime, ovaj nalaz privukao je pažnju i nekih stranih institucija koje su izrazile želju za suradnju te nude pomoć pri istraživanja.
– Potrudit ćemo se da se analize prvo obave u Hrvatskoj u našim institucijama koje su dovoljno spretne da obave jedan dio daljnjih istraživanja, a ono što ne budemo mogli obaviti u Hrvatskoj obavit će se u suradnji sa stranim institucijama. Smatramo da je uredu da prvo pokušamo ostvariti suradnju s hrvatskim znanstvenicima, a onda tu suradnju proširimo na europskoj i svjetskoj razini, zaključio je Vujević.
Kroz pet kampanja koje su do sada rađene na Dugom otoku prošao je niz studenata te diplomiranih arheologa, a istraživanje u pećini Vlakno započeo je prof. dr. sc. Zdenko Brusić, nositelj finnciranja jednog djela projekta te voditelj prve dvije kampanje. Projekt sada zajednički vode prof. Vujević te znanstveni novak Mate Parica, djelatnici Odjela, a u istraživanju su sudjelovali diplomirani arheolozi Marijo Radaljac, Marijo Bodružić, Lujana Paraman i Marko Meštrov. Zbog uskog prostora pećine ekipa se sastoji od tek nekolicine iskusnih arheologa, no istraživanja se pri analizama dotiču i velikog broja ostalih stručnjaka, pa i studenata.
Istraživanja Vlakna do sada su prvenstveno financirana iz projekata Odjela za arheologiju Ministarstva znanosti i obrazovanja te Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a od ove godine uključila se i općina Sali. Arheolozi se nadaju kako će im upravo ovi vrijedni nalazi omogućiti još koji izvor financiranja.