Groznica dočeka

Božić sam nekako preživila. Nakon cijelog dana posta, bakalara na bilo i fritula, Božić sam provela ne samo s raspuštenim remenom, nego i raskopčanih hlača. Natukla sam se đanđe ispod peke, kolača i popratnom gastronomskom poputbinom koja uz to ide kad kod rodbine ideš čestitati. Ne da sam se taj dan udebljala, nego sam se i pošteno usvinjila. Toliko da na sam Božić i u subotu nisam mogla izać vani, nego sam umirala na kauču od toga koliko sam se prežderala. I po tko zna koji put u životu sama sebi se zarekla da dogodine nema šanse da postupim isto. Čak sam u tom trenutku podržala premijera i priznala da je bio u pravu.
– E Mare, vrag ti sriću odnija, umisto da si stegnula remen, ti ćeš još morati u šoping po novu garderobu jer u staru ne staneš…, sama sam sebi mrmljala u bradu dok sam se previjala od prežderačkih bolova…
I taman kad sam skužila da sam taj blagdan jedva preživila, počeo mi je jučer zvoniti mobitel. Ekipa zove gdje ćemo za Novu… U igri milijun kombinacija: lokalne diskoteke, fensi dočeci, doček vulgaris na Trgu i domaće zabavljače, skijanje na Kupresu ako snijega bude, iznajmljivanje kućice u Lici… Dakle, sve opcije su otvorene, sve karte na stolu, samo treba izabrati koliko ćemo razdriješiti kesu.
Vrtim sve solucije po glavi. Ako odemo negdje gdje je fensi šmensi đir morat ću turbo pohitati u ponedjeljak nakon posla po neku robicu i cipele, jer to su prilike kad se od srama ne možeš dva puta pojaviti u istome. Mislim, ni jedna žena koja iole drži do sebe, to si ne smije dozvoliti, pa tako ni ja. A di ću na frizuru u zadnji sekund(?!) kad su i najlošije rupe od frizeraja prebukirane. Dakle, ići na Novu s houm mejd frizurom nema nimalo smisla. Jer utegnuti se i zategnuti, a imati lošu frizuru u rangu je ko i imat napumpane cice a nesređene zube… Sve mi se čini da će ta opcija otpasti.
Što se skijanja tiče, nisam neki maher za to. Probala sam sanjkati pa sam glavom opizdila u bor. Završila jedne godine s laganim potresom mozga… Skije i ja se ne ljubimo od prvoga našega susreta jer mi jedna noga, čim se osovim na nju krene na istok, a druga na zapad. Pa nakon nekoliko pokušaja hodam kao da sam bačvu jahala… A da ne kažem kako prepone nakon toga bole kao nakon tri dana seksa bez prestanka. Barem pretpostavljam da tako to izgleda jer ja ne znam više ni kako izgleda onih prosječnih pet do deset minuta, a kamoli nešto više od toga. Enivej, ta skijanje varijanta me ne privlači jer nisam ja tip za hladnoću. Cirkulacija mi još više stane, a noge mogu uvaliti na sam panj koji gori u kaminu i opet bi mi bilo prehladno… Nos mi pocrveni kao da sam cugerica, uši samo što ne otpadnu….
Kućna varijanta mi isto nije nekako napeta jer kad se sjetim da treba nakon toga ribati kuću satima, danima, tjednima… Ono, koliko god nas ima opet se grupiramo u grupice po dvoje-troje. A tako grupisani možemo i na kavu… I na tim kućnim dočecima uvijek se neko toliko narolja da ne možeš do zahoda ni popišat se kad ti pripne od vina jer netko grli školjku i po mogućnosti zaključan tako zaspe. A kad si muško, nije bed zaliti svijeće na balkonu ili pak prolaznike preko balkona, ali ne da mi se baš laditi mandu na buretini ako mi baš pripne…
Čini mi se da ću ipak stegnuti remen i za Novu ostat doma na svom kauču. Ne zato što sam Šukerov i Ivin fan, nego čisto iz sebičnih razloga i vlastitoga komoditeta.
Baš sam prije gledala koji je novogodišnji program. Ništa posebno kao i obično. Ovaj božićni sam preživjela, pogledala po milijunit put Sam u kući i varijacije na temu, a tako će biti i za Novu. Sva sreća da ne moram ni u videoteku nego samo kliknem na daljinski… Pogledat ću brdo filmova, potamaniti do tada sve kolače koliko ih je još ostalo u kući, a onda ću opet cijeli dan krepavati od toga kako sam se i koliko sam se nažderala.
– Mare, jesi ti trudna, gle kolika ti je trbušina, pitao me rođak na obiteljskom ručku.
-Jesam Mario ako se od žderačine može ostati trudan… Što bi značilo da nisam…
Pogledala sam u nebo za svaki slučaj, pa ako je zvijezda repatica, još bi se i zapitala… Ovako, definitivno nisam, a mislim da bi još jedno začeće po Duhu svetome, ako toga uopće ima, proizvelo popriličan kaous u ovom našem ionako poprilično kaotičnom svijetu. Uz recesiju, probleme sa susjedima Slovencima, bankrot-nebankrotom… taman bi nam još i to trebalo!