Doklen smo došli…

Počelo je počelo. Šef mi je najavio smanjenje plaće, a ne bih se čudila da mi jednog dana, pod izlikom recesije, ofkors, udijeli i pismenu odjebnicu. U stilu nema se, recesija, nitko ne kupuje… a nama promet isti. I dalje se kupuju skupe torbe, cipele, hlače i suknje, toliko da na primjeru dobre prakse nikako ne možeš skužiti koga ovi po novinama farbaju…
No dobro, što je – tu je. I noga u guzicu je korak naprijed. Korak naprijed, nazad dva, Evropa mi najmilija… Iskreno, zaboli me za Evropu i ceo svet. Pogledaj što rade njihovi građani: siluju vlastitu djecu kojoj rade djecu i drže je po podrumima zatočenu uz podršku svojih žena. Krenulo je sve u susjednoj nam EU Austriji s gospodinom Fritzlom, pa je ispalo da EU Italija ima svog, sad i Kolumbija svog Fritzla… Očito je postalo in otkrivati sve mračne obiteljske desetljećima čuvane tajne pa se sad javljaju sa svih strana… Raznorazni bolesnici željni medijske slave…. A kako se mi svim silama trudimo (bezuspješno?!) ući u tu faking Evropu i uvuć se u šupak Svijetu, sad samo očekujem da s proljetnim suncem iz svojih rupa počnu migoljiti domaći fritzlovi. Iz grada, zaleđa i otoka. Ma sigurno ima barem komada jedan. Samo što su kod nas policija i pravosuđe takvi da više zatvora dobije netko tko je uhvaćen s jointom u ruci a truje sam sebe, nego zlostavljači i silovatelji. Jer opalit ženu i razbit joj zube je još uvijek stvar folklora – tražila je sama, pa eto… Psihičko maltretiranje je isto ok – bolje da joj ja kažem da je kurva prije nego što to postane… Bolje da ja naučim svoje dijete što je seks jer tko zna na kakvog će debila u životu naletjeti, pa nek zna što je/ga čeka… A kad se i otkriju takve stvari, svi ih, osim žrtve najčešće, nastoje zataškati. Obitelj svoju sramotu, pravosudni organi minimalnim kaznama… ne bi li previše, ne daj bože, kaznili onoga tko je sjebao drugom, najčešće djetetu život. Još ako je faca ugledni član društva, takvi najčešće prolaze bez kazne…
Žao mi što više nema spaljivanja na lomači… A živimo u takvom svijetu da bi na njima sigurno spaljivali vještice poput mene, a ne zločince i pedofile.
Nego, idem ja na vedrije teme još dok sam pod dojmom jutarnjeg čitanja novina. Raspištoljili se gradonačelnici i potencijalni gradonačelnici pred izbore. Gospođa Rimac, prva dama Knina, kaže da ne voli parfeme, lezbe i kretene s televizije. A najromantičnije što je napravila je to da je primila svekrvu u svoju kuću da živi s njom. A muž joj je ispao šonjo koji ne zna što je kacavida. A mi se bunimo nešto na našeg gradonačelnika čiji grijeh je samo što je skinuo par zastava s Trga… Bit će da u Kninu nema gejeva, jer ako ih i ima nakon ovih njenih izjava će se odseliti. A da sam joj muž, i ja bih se odselila. Jer bi dvoje s mudima u istoj postelji bilo previše. Eto ti što dobiješ kad ženi, k tome još konzervativnoj, daš previše prava i slobode….
Vidim da je i gospodin sa klaunovskom frizurom, niskim obrazovanjem ali velikim nosom za biznis, ljubitelj kičastih preskupih automobila za koje nam još nisu izgradili ceste i pobornik najgore vrste glazbe odlučio biti splitski gradonačelnik. I izgleda da je gospodin Kerum najozbiljniji u tom naumu. Onako markantan, s razdrljenom bijelom košuljom ala Mišo Kovač u danima ponosa i slave, mogu ga zamisliti kako na sjednicu gradskog vijeća ulijeće s čačkalicom za zubima. Diže noge za stol i kaže:
Gospodo, doklen smo stali prošli put?
Naši gradonačelnik i dogradonačelnici su redom doktori. A tako će, procjenjuju biti i nakon ovih izbora. Sve fini, uglađeni i obrazovani ljudi. U odijelima. Elita. Intelektualci. A splitski Kerum za sebe izjavljuje da je agroseksualac. Jebo ovcu svoju ako znam što je to!?