Čačić se ne trese?

Sto dana vlada i našla se na stotinu jada…
Vlada Zorana Milanovića, kako sam reče, vuče nepopularne poteze i pada joj potpora. Prvotni optimizam koji prirodno dolazi s promjenom vlasti, počeo se s većim PDV-om, stečajevima, nezaposlenošću i besparicom topiti i pretvarati u pesimizam. Ne zabrinjava to Vladu. Sve su to, kažu njezini ministri, i očekivali.
No to, za razliku od njih, nisu očekivali građani, posebno oni koji su poneseni valom stečajeva ostali na ulici i ne vide ono što vidi dalekovidna Vlada koja igra na duge staze smetnuvši s uma da se bez plaće ne može dugo.
Broj nezaposlenih, pojašnjavaju svih sto dana bešćutni ministri, još mora rasti da bi se u ljeto dogodio uzlet nošen turističkom sezonom i sitnim investicijama koje neumorno najavljuje prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić.
Zapravo impresionira Čačićeva otresitost koji se ni pred čim i ni pred kim ne trese.
„Već se tresem”, odgovorio je u svom sarkastičnom stilu Čačić na upit boji li se europskih kritika zbog njegovog i Linićevog ulaska u Nadzorni odbor Ine, odnosno političkog kadroviranja.
Pa iako se ne boji posljedica sjedenja u Nadzornom odboru Ine, Čačić bi se morao barem trunčicu pribojati svoga neuspjeha, koji bi, prema njegovom vlastitom obećanju, rezultirao povlačenjem iz takve Vlade koja ne bi pokrenula gospodarstvo. A nije zadao ni dalek rok. Naime, već bi na jesen trebali ubrati prve plodove Čačićeve investicijske vizije koja bi se morala razmahati što prije. A radi se o sitnim „domaćim” investicijama koje mogu krenuti brzo. Između ostalog govorio je i o uređenju fasada. No, jesu li fasade samo fasada iza koje će i dalje ostajati oštećeni zidovi klonule ekonomije? Pitanje je to koje sumnjičavo postavlja sve veći broj razočaranih i nestrpljivih građana. To što je odjednom sve postalo nesigurno i što se mnogi boje za svoja radna mjesta i što se sindikati „dižu na zadnje noge” objašnjava gospodarski mag Čačić socijalističkim načinom razmišljanja koji, navodno, stanuje u mozgu većine ljudi, a oni za razliku od njega pojma nemaju što je to kapitalistički način privređivanja i zakon tržišta.
Nitko nije toliko ekonomski nepismen da proturječi Čačiću kada kaže da se gospodarski umirući više ne mogu držati na aparatima, odnosno na proračunskoj infuziji, jer novca nema, no zar Vlada nije dobila povjerenje građana da osigura preduvjete za novo, „zdravo” zapošljavanje?!
Možda se iza samouvjerene fasde Čačić ipak trese jer zna da besparicom pritisnuti građani neće imati strpljenja predugo čekati na njegovo izlječenje gospodarstva.
Je li iza navučene bahate krinke prvi potpredsjednik Vlade svjestan činjenice da je sam sebi toliko natovario odgovornost za (ne)uspjeh izlaska iz krize da o tome ovisi i njegova politička karijera?
Na koncu, je li Milanović svjestan da se Čačić ne doživljava samo kao ministar gospodarstva i prvi potpredsjednik Vlade, nego kao prvi u Vladi?
Iz njegove sjene premijer je provirio nakratko i u povodu sto dana Vlade rekao samo kako je to prekratko vrijeme za izvlačenje zaključaka. A nije.