Brzićevi pomidori na kamenoj vuni

Klasična proizvodnja rajčice po metru četvornom daje od 5 do 10 kilograma. Proizvodnja rajčice u plasteniku po četvornom metru kod nas daje oko 40 kilograma. U Nizozemskoj i do 60 kg, kaže Milovan Brzić ističući veliku razliku u troškovima zbog kojih u Hrvatskoj proizvodnja nije visoko produktivna

Hidroponski uzgoj  rajčice podrazumijeva uzgoj ove  kulture bez zemlje, već u određenom supstratu kao što su perlit, humus, kokosovo vlakno, treset kao organski supstrati  ili kamena vuna kao anorganski supstrat. Postoji opcija  uzgoja u vodi tzv. NTF sustavu koji nije raširen u svijetu, a koristi se za proizvodnju salate, matovilca i rikole. Ipak, najrašireniji način  uzgoja je u kamenoj vuni.
Hidroponski uzgoj rajčice  na području Dalmacije odvija  se u četiri plastenika. To su u  sjevernoj Dalmaciji Kaštelanski staklenici te u Zadarskoj županiji MBM, Vrana i  poljoprivredno dobro Milovana Brzića u Sv. Filipu i  Jakovu.
Milovan Brzić s hidroponskom proizvodnjom rajčice  krenuo je prije četiri godine  podigavši plastenik na površini od jednog hektara.
Kontrola nad svim  procesima
– Dajem prednost uzgoju  rajčice u plasteniku u odnosu  na onaj klasičan u zemlju iz  razloga što imam kontrolu  nad svim procesima proizvodnje počevši od temperature korijena do klime. Osim  toga, opasnost od bolesti je  daleko manja, a time su i veći  prinosi. Biljka ranije počinje  s proizvodnjom plodova koja  traje veći dio godine. “Prazni  hod” u plasteniku traje vrlo  kratko, odnosno onoliko koliko nam je potrebno izbaciti  sav stari materijal i posložiti  nove sadnice na nove jastuke  kamene vune. Nakon svake  sezone cijeli se plastenik očisti i dezinficira, kazuje Brzić.
Polovinom siječnja dolazi  novi materijal počevši od jastuka kamene vune do sadnica  te tako počinje nova sezona  proizvodnje. Prve plodove  Brzić je ove godine ubrao  početkom travnja.
U zaštiti biljaka koriste se  biološka sredstva, a njihova je  primjena minimalna.
Prirodni predatori  protiv štetnika
– Koristimo prirodne predatore Macrolophus caliginosus i Encarsia formosa. Od  štetnika, najopasniji je svakako lisni miner ili Tuta absoluta, kazuje sugovornik.
Danas je Tuta absoluta prisutna u gotovo svim zemljama mediteranskog područja i  u Velikoj Britaniji, a podrijetlom je iz Južne Amerike.  Štetnik se nalazi na EPPO-voj A2 listi karantenskih  štetnika. Štete koje čini na  rajčici kreću se u rasponu od  50 do 100 posto. Lisni miner  rajčice štetnik je u zaštićenim  prostorima i na otvorenom, a  štete može činiti i na krumpiru, patliđanu i grahu.
Tuta absoluta je iz reda  leptira (Lepidoptera), porodice moljaca. Gusjenice se  ubušuju u list, plod, stapku  ploda i stabljiku gdje nepravilno izgrizaju tkivo. Listovi  na kojima se nalazi veći broj  mina mogu se potpuno  osušiti. Rajčica može biti napadnuta u bilo kojem razvojnom stadiju, kao presadnica ili kasnije kao već razvijena biljka.
Suzbijanje Tute  absolute
– Suzbijanje ovog štetnika  vrlo je zahtjevno zbog velikog  broja generacija koje se mogu javiti, a u zaštićenom prostoru gotovo svaki mjesec se  razvija jedna generacija, kao i  zbog velikog broja jaja koja  može odložiti jedna ženka,  kazuje Brzić dodavši da je  Tuta absoluta napravila velike štete u mediteranskim  zemljama te je treba, kao  štetnika, ozbiljno shvatiti.
Sadnice mogu proizvođači  rajčice sami uzgajati ili kupiti  od profesionalnih uzgajivača.  Brzić sadnice nabavlja u Gabeli u Bosni i Hecegovini gdje  su inozemni investitori uložili  u proizvodnju. Riječ je o sadnicama koje su cijepljene  što bi značilo da imaju podlogu i plemku.
Sadnice s podlogom i  plemkom
Podloga se radi s  određenom sortom koja ima  jak korjenov sustav i može  izdržati visoke temperature.  S cijepljenjem se krenulo kako bi se klasična proizvodnja  poboljšala, odnosno poveća  se otpornost kulture tako da  bolje podnosi visoke i niske  temperature što je vrlo važno  tijekom dugotrajne  proizvodnje, pojašnjava Brzić.
Proces proizvodnje, temperatura, vlaga, grijanje i hranidba su kontrolirani  računalno. Optimalna temperatura ovisi o fazi biljke i  računalno se podešava. Dok  je rajčica mlađa, noćna temperatura se održava do 19  stupnjeva, a kada naraste  smanji se za dva do tri stupnja. Optimalna dnevna kreće  se od 22 do 25 stupnjeva.
– Cilj je biljku držati u balansu, a to s ovakvom kontroliranom proizvodnjom  možemo postići. Biljke se iz  jastuka kamene vune vežu na  konop i omogućava im se da  se slobodno penju po konopcu te mogu narasti i više  od 10 metara u visinu. Zbog  specifične kvalitete vode koju  imamo i koja u sebi ima veći  postotak soli, što i nije preporučljivo za ovakav oblik  proizvodnje jer neutralizira  pojedina hranjiva, rajčica ima  svježiji okus, kaže Brzić.
Klasična proizvodnja  rajčice po metru četvornom  daje od 5 do 10 kilograma.  No, proizvodnja rajčice u  plasteniku po četvornom metru daje oko 40 kilograma,  dok u Nizozemskoj i do 60.
Visoki troškovi  proizvodnje
– Ovakav način proizvodnje je skup, ali zahtijeva visoke prinose. Troškovi su vrlo  veliki. Objekt je skup, kao i  troškovi energije. U usporedbi s Nizozemskom, troškovi u  Hrvatskoj su iznimno veliki.  Tako na primjer u Nizozemskoj se koristi plin koji se  upotrebljava za proizvodnju  ugljičnog dioksida koji pospješuje proizvodnju. U Hrvatskoj, odnosno u Dalmaciji  koristimo naftu koja je puno  skuplja od plina, pojašnjava  Brzić dodavši da upravo zbog  visokih troškova u Hrvatskoj,  proizvodnja nije visoko produktivna.

Prepušteni sami sebi

Hidroponska proizvodnja rajčice je nova tehnologija u Hrvatskoj, stoga ne čudi da se prinosi na domaćem tlu ne mogu usporediti s inozemnim, osobito nizozemskim rezultatima. Takvoj situaciji pogoduje, mišljenja je Milovan Brzić, nedostatak iskustva i stručnog kadra.
– U belgijskoj pokrajini Flandriji, koja je također poznata po hidroponskom uzgoju rajčice, kompletnu brigu o proizvodu od njegova plasiranja na tržište pa do zaštite biljaka brigu vodi županija. Na proizvođačima je jedino da se brinu o uzgoju. Pored svega toga, savjetodavna služba je izvrsno ustrojena i na pomoći je uzgajivačima. Kod nas je situacija takva da smo prepušteni sami sebi, kazuje Brzić. Također, sugovornik je mišljenja da je tržište u Hrvatskoj vrlo neuređeno i varijabilno.
– To bi značilo da je potražnja za rajčicom tijekom svibnja i lipnja veća, a onda dolazi do pada. Tržište nije uređeno i neorganizirano tako da se proizvođači pojedinačno snalaze kako bi prodali proizvod, dodaje Brzić.