Foto: Sebastian GOVORČIN
Gluma zapravo znači ne glumiti, kao što ne možemo glumiti u životu. Gluma znači sposobnost transformacije, ali ne lažne. I u glumi moraš biti svoj. Ako glumiš, glumi tako da se to ne vidi. Važno je voljeti to što radiš i tad ćeš dobro raditi, poručila je Sanja svima iz vlastitog iskustva
Zadarska glumica Sanja Zalović već se dugo nalazi na zadarskoj glumačkoj sceni, a nedavno je svojom ulogom Vještice u “Čarobnjaku iz Oza” opet skrenula pozornost svojim talentom. Već gotovo dva desetljeća gledamo je na daskama jazinskog Kazališta lutaka, a ona dokazuje da je uvijek jedinstvena i neponovljiva. Iako ni ovu ulogu, kao ni ostale, Sanja nije sama birala, ipak ju je uspjela jako dobro odigrati. Isprva čak nije bila ni zadovoljna tom ulogom, ali kao i uvijek njezin poziv je rekao svoje i ona je još jednom od Sanje postala netko drugi.
– Isprva zapravo i nisam bila zadovoljna, jer uloge te nekako uvijek obilježe, a ja sam i prije glumila čarobnice, npr. u “Mačku u čizmama”. Isprva je ta uloga bila jako štura, svega nekoliko rečenica, ali redatelj je rekao “Sanja to može puno bolje” i tako smo išli vidjeti što možemo napraviti od toga, komentirala je Sanja veselo. Nakon zajedničke suradnje između redatelja i Sanjine odlične improvizacije nastala je odlična vještica. Kao i u svaku svoju ulogu, Sanja se postupno zaljubila i u ovu .
Lutke su medij
– “Čarobnjak iz Oza” je jedan klasik, ali osim što je klasik ova redstava u sebi nosi jednu toplu obiteljsku priču. Sadrži jednu pouku, dopušta nam reći da nas je strah. Kroz tu priču naučila sam jedno, sve ono što neprestano želimo i tražimo imamo već u sebi, samo je potreban određeni proces sazrijevanja da bismo to shvatili, pokušala je Sanja podijeliti iskustva o predstavi. A osim ove ona je uspjela pronaći za sebe nešto korisno u svakoj svojoj ulozi i predstavi. Do sad se našla u različitim ulogama, pa je tako igrala čarobnice, vještice, duhove. Iako je svaka uloga za nju bila posebna ipak su njoj kao lutkarici najdraže lutke. Nespojiv je uspjeh spojiti glas i jedno drugo tijelo. Lutke su medij kroz koji možeš mnogo toga, baš kao što je i glumac medij. Odjednom to više nisi ti nego moraš u potpunosti dati sve od sebe da budeš netko drugi. Jedino joj je žao što se čak i u Kazalištu lutaka sve rjeđe koristi lutkama.
– Sad je došlo takvo vrijeme modernizacije da se lutke polako gube. Kad nas to prođe, opet će se početi vraćati. Iskreno, pomalo mi nedostaje moj zanat i moje lutke, Sanja je pokazala nostalgiju. Najviše ju smeta predrasuda kako je Kazalište lutaka za djecu jer je to kazalište prije svega za gledatelje kako dječje tako i odrasle. Tako su pripremali i mnoge predstave za odrasle. Na mnogim festivalima tako izvode predstave koje sa užitkom gledaju grupe iz raznih europskih država. Opet je dovela do zaključka kako je lutka samo medij pomoću kojega ona ispriča neku priču da ne mora osoba, glumac. Po Sanji razlika između predstava za odrasle i djecu je u tome što se kod djece moraš puno manje truditi. Djeca ti vjeruju i oni razumiju to što im pričaš, a kod odraslih moraš puno više glumiti jer su nepovjerljivi prema svemu i potrebno ih je uvjeriti. Kazalište je terapija koju treba koristiti što češće.
Kad treba odabrati između glume za djecu i glumeza odrasle to je zaista težak izbor. Glumiti za djecu prema njoj ipak nosi jedan određen čar jer je poseban osjećaj kad se toliko poništiš i naučiš zaigrati da pronađeš ono dječje što je u tebi.
Gluma za odrasle
– Svi mi imamo mali djelić djeteta u sebi, ali mi smo ti koji smo si zakomplicirali živote. Zato je osjećaj kad pustiš dijete van nešto što se čini neponovljivo, ali taj je osjećaj potrebno zapamtiti da bi uspio i drugi put izvući to dijete na površinu. Naravno, volim i glumu za odrasle, jer tu ja dobivam jednu mogućnost da se transformiram u neku drugu odraslu osobu, pričala je Sanja sa uzbuđenjem. U glumi za odrasle uvijek je moguće poput nekoga lika istraživati sebe i spoznavati svoje mogućnosti. Ipak, od svega su joj draže njene lutke, jer jedino u lutkarskom mediju moguće je zaista otvoriti vrata svojoj mašti. Tu je gotovo sve u improvizaciji, dok u dramskoj radnji postoji zadana scenografija i nekako je potrebno uvijek držati se te scene koja je postavljena.
– Mene zanima čarolija života, tako je Sanja okarakterizirala svoje lutkarsko umijeće. Onako kako u životu zamišljamo stabla koja govore, mjesec koji se smiješi, sve to ona je pronašla i u lutkarstvu. Jer kako bi ona rekla, u Kazalištu lutaka uvijek se možeš glupirati, raditi što želiš. Možeš liječiti svoje strahove.
Iako voli i glumiti dramske role, ipak se ne vidi u nekom „ozbiljnom” kazalištu. To je također jedan dio glumačkog posla koji ona može nositi, pa će tako glumiti i u “Hrvatskoj kruni”. Hrvatska kruna je predstava koju je Kazalište lutaka postavilo u Ninu. I tu glumi jednu ulogu zločeste žene koja je vrlo karakterna, ali to je samo još jedan od izazova u njenoj karijeri koji je ona sposobna proći.
Nije bitna uloga niti vrsta dramske predstave, bitna je ljubav prema onome što radiš. Ako nema te ljubavi, nema ni uspjeha – na najjednostavniji način je to objasnila uspješna glumica. Još joj je ostala jedna neostvarena želja, a to je da posudi glas u sinkronizaciji za neki animirani film.
Sudeći po njenom specifičnom glasu, volji i upornosti, i taj cilj bi mogla uskoro osvojiti.
Talent, želja, Akademija
Svojih početaka sjeća se s osmijehom. Jedno je sigurno: njezin odabir nije nikako bio slučajan. Talent koji ima predodredio ju je kako bi sada bila to što je. Još od osnovne škole, raznim recitacijama, u dramskim grupama, imala je želju da se ističe i da izlazi pred javnost i pokaže što može i zna. Tu želju, u najboljem smislu, povezuje sa glumačkim egom koji svaki glumac mora nositi da ga tjera da publici iznova i iznova pokaže koliko i zašto vrijedi. Sa lutkom se prvi put susrela već u gimnaziji i od tad se neprestano druži s njom. Otprilike od tada znala je kamo dalje. Prvi odlazak na dramsku akademiju u Zagrebu nije bio potpuni fijasko. Primljena je u uži izbor, sedam dana radila je s vrlo iskusnim glumcima, ali na kraju nije prošla. Drugi odlazak na Akademiju bio je indentična preslika prvoga, a što je najzanimljivije to se dogodilo još dva puta. Dakle, ova sada priznata glumica četiri puta je nakon užega izbora bila odbijena na Dramskoj akademiji. Iako već pomalo razočarana i umorna odlučila je pronaći kompromis. U međuvremenu je naravno radila, a odustajanje od glume nikada nije bila ni opcija. Odbijala je upisati bilo kakav studij, jer znala je tko je ona i za što je predodređena. Bila je toliko uporna da je neprestano po kafićima povlačila glumce iz Kazališta lutaka za rukav da je obavijeste kada će im biti prva audicija. Kada je konačno došla na audiciju u Kazalište lutaka zanimljivo je da je audicija bila za muškarce no ona se prijavila. Audiciju je vodio pokojni prof. Tomislav Durbešić, koji je radio na zagrebačkoj Akademiji, gdje je držao i audiciju. Iako mu je ona bila poznata Sanja to nije iskoristila nego je, priznaje s velikom tremom, održala tu audiciju. Njen strah je proizlazio iz toga jer je znala da neće možda više imati toliko prilika, a ne želi se ničim drugim osim glumom baviti. San joj se ostvario i primljena je, jedina djevojka na audiciji za muškarce, i tu kreće realizacija njenog životnog poziva.
Sad trenutačno Sanja je čini se svugdje. Osim u Kazalištu lutaka ona se bavi sa svim i svačim. Tako je ima na Zadarskom sveučilištu na Odjelu za talijanski jezik, svladavši tako još jedan izazov, glumu na stranom jeziku. Zatim pleše u Zadarskom plesnom ansamblu, jer je to još jedan način izražavanja koje prikazuje nešto drugo nego riječi. Posjećuje brojne seminare, od kojih izdvaja jedan gdje su vježbali šest mjeseci sa vrhunskim dramskim djelatnicima, dovevši sebe do točke gotovo savršenstva.
I ovo ljeto će provesti radno. Iako će Kazalište lutaka uskoro na zasluženi godišnji odmor, Sanja će svoj odmor pronaći radeći ono što voli. Prije godišnjeg odmora odigrat će “Planine” Petra Zoranića u Smiljanu, kojima će otvoriti i Osiječko kulturno ljeto. U Ninu je također očekuje predstava “Hrvatska kruna”, a zatim će ona u Obrovac, gdje će voditi radionice za djecu. S povratkom iz Obrovca u Zadar čeka je nastup sa Plesnim ansamblom, također na temu Zoranićevih Planina, gdje je čeka zanimljiva uloga bure. Bolna točka ovog ljeta joj je Zadarsko kulturno ljeto i to što ga “Planine” neće otvarati, iako bi to bilo pravedno jer je to dio zadarske kulture i tradicije. Osim glumom bavila se i režijom i redateljstvom jedne predstave koja je također nastala slučajno. Prvo je trebala biti zabavni program nekog seminara o lutkarstvu, ali je na kraju nastala zanimljiva predstava koja je svaki put proširivana i tako je postala jako popularna. Druga režija bila je priča “Dobro stablo”, prema priči iz jedne knjige koju je našla zabačenu na polici gradske kjnižnice. Priča je to o životu i ljubavi koja je nadnaravna.
Rad s djecom
Njen cjelokupni rad također je oduvijek bio usko povezan sa djecom, pa je tako držala i nekoliko radionica na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku. Zbog rada s djecom pohađa i seminare kako bi stekla znanje dramskog pedagoga. A o ljubavi prema djeci nije potrebno ni pisati, dovoljno je samo jednom pogledati reakciju djece koja uživaju u Sanjinu lutkarskom umijeću.
Iako je u Jazinama sveukupno već oko osamnaest godina, napuštanje Jazina neće joj biti tako veliki problem. Uspomene će ponijeti s sobom, ali novo Kazalište lutaka jedan je novi korak.
– Moram priznati da konačno želim svoju garderobu, da imam samo svoje ogledalo, šminku i prostor. A mislim da je svatko od nas nakon toliko godina rada to i zaslužio. Također, želim imati veću pozornicu, na kojoj ćemo moći raditi predstave koje do sad nismo imali mogućnosti raditi iz tehničkih razloga, oduševljena je bila Sanja. Čini se da nju entuzijazam ne napušta. Za nju ne postoji okretanje i žaljenje za prošlim, nego samo pogled unaprijed. Za to je bila i puno puta javno pohvaljena, što joj govori da je zaista na pravom putu. Od zapaženih nagrada ima nagradu Hrvatskoga glumišta iz 2000. godine za ulogu duha i sluškinje u “Aladinu”.
– Gluma zapravo znači ne glumiti, kao što ne možemo glumiti u životu. Gluma znači sposobnost transformacije, ali ne lažne. I u glumi moraš biti svoj. Ako glumiš, glumi tako da se to ne vidi. Važno je voljeti to što radiš i tad ćeš dobro raditi, poručila je Sanja svima iz vlastitog iskustva. A sudeći po njenoj karijeri isplati se slušati njenu uputu koja ju je od uporne mlade djevojke dovela do priznate i hvaljene glumice.
najnovije
najčitanije
Županija
VRŠKA VILA
Općini Vrsi odobreno 573 tisuće eura za izgradnju novog vrtića
Hrvatska
društvene mreže
Mnogi se rugaju s HDZ-ovom kupovinom lajkova vijetnamskih botova
Feelgood
Nesnosna tišina
Sedam suptilnih znakova da idete prema kraju braka
Zadar
prognoza
Današnji dan nam donosi poboljšanje vremena
Crna Kronika
maštovit kradljivac
U Biogradu ukrao auto, provozao ga, vratio i ukrao drugi
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak