Ima uličnih svirača, pamtomimičara, plesača, onih dosadnih žonglera sa smrdljivim bakljama koji zauzmu pola Kalelarge, antipatične djece koja sviraju klasične instrumente pa školske vježbe izvode na ulici i misle da bi smo trebali biti oduševljeni kao i njihovi roditelji, ona dvojica koja bacaju u zrak neke svjetleće đinđe, onaj hladnokrvni koji glumi da je kameni kip, oni južnoamerički indijanci koji odjeveni u odjeću sjevernoameročkih indijanaca prodaju suvenire napravljene u Kini, onaj tip koji sa sprejem u ruci i maskom na licu slika neke slike, a radoznalci se skupljaju kao muhe na… Pardon
Svidjelo se to nekome ili ne, Zadar je grad pizza cuta, sladoleda i nešto manje forneta i kukuruza. Na svakom koraku možete vidjeti obitelji koje nešto grickaju ili ližu, a za one koje zabole noge, grad Zadar je zgodno napravio kompleks “Orgulje / Pozdrav” gdje možeš sjesti i jesti, a da ne moraš ništa naručiti i platiti
Svake se godine pripremamo za dolazak turističke sezone. Smišljaju se novi sadržaji, organiziraju koncerti, priredbe i svi su sretni i oduševljeni… Samo se meni, starom grintavcu, čini da je sve to isto i isto. Ne znam, možda nisam u pravu, možda griješim, ali ja spadam među one nesretnike koji žive na Poluotoku i moraju ljeto provesti u svojevrsnom čistilištu. Moje viđenje cijele situacije se sigurno jako, jako razlikuje od mišljenja nekog koji ima kućicu recimo, na Boriku, Meladi ili Sokinom brigu, i koji dan provodi u svome vrtu ili prizemlju (auto mu je parkirano pred kućom bez naplate), a noću mirno spava uz pjev ptica i cvrčanje cvrčaka, divne zvuke tek ponekad narušene jezivom bukom koja dolazi sa Poluotoka gdje oko moje kuće, uz pomiješane zvukove bas bubnja i pijane dreke, vragovi kolo plešu.
KAKO VLAKIĆEM PRIDONIJETI OPĆEM PROMETNOM NEREDU?
Da u Zadru vlada konstantna prometna gužva, kako zimi tako i ljeti, to smo znali. Da toj prometnoj gužvi osim divljih, nekulturnih, primitivnih, bahatih zadarskih vozača pridonosi i popularni vlakić svojim standardnim đirom oko Borika stvarajući dodatni nered, i to smo znali, ali da će ga biti i ove godine, tome se nismo nadali. Nemam ja ništa protiv vlakića dok vozi predškolsku djecu u krug, negdje na dječjem igralištu, ali kada to radi po prometnim i jednosmjernim (obratite pažnju na ovo “jednosmjernim”) gradskim ulicama to mi već jako smeta. Vlakić naime vozi jako, jako sporo (možda su ove godine nabavili neki brži?), upravo iritirajuće, što nas ne treba čuditi ako uzmemo u obzir da to i nije vlakić nego običan traktor. Kada krene od mosta prema Puntamici on svojom sporinom stvara kolonu vozila koja ga ne mogu preteći jer za to nema nikakve mogućnosti i ne preostaje vam ništa drugo nego da škripite zubima i potiho psujete sebi u bradu.
OTVORENI AUTOBUS ZA RAZGLEDAVANJE PROMETNE GUŽVE
Jedna od novijih turističkih ponuda je i otvoreni autobus za razgledavanje povijesnih znamenitosti našega grada. Iskreno, ne smeta mi taj autobus jer jedan manje-više tijekom sezone ne znači ništa, a pišem ovako pošto znam da stranci ovo neće čitati jer ne bi htio onima koji su se toga sjetili pokvariti posao. Mene zanima što se za vrijeme vožnje uopće i može vidjeti. Vozio sam se ja takvim vozilom u Parizu i uživao u pogledu s obzirom da su tamo sve znamenitosti okružene širokim bulevarima. A kao što znamo, Zadar je grad spomenik, grad koji usprkos “savezničkom” razaranju ima predivne stvari koje svakako treba pogledati, a do kojih se sigurno ne može doći autobusom. Sve se nalazi unutar zidina, osim Pozdrava Suncu koji, ruku na srce, ipak ne spada u… Znate na što mislim.
Busom se znači može dobiti dobar uvid u prometnu gužvu, odličan je pogled na hrpu novih stambenih zgrada u kojima se stanovi izgleda teško prodaju, strani se turisti (domaći su s time već upoznati) mogu uvjeriti što je to bespravna gradnja, a ne bi bilo loše provozati se malo do okolnih sela, uključujući i otok Vir, da ljudi malo vide što je to apartmanizacija i dokle može ići ljudska mašta. Zgodno je pogledati i trgovačke centre, propale tvorničke pogone, malo zaostataka iz rata… Imamo mi svega za razgledanje. Doduše, turisti se ovako ne mogu osvjedočiti da je Zadar grad s uvjerljivo najzgusnutijim brojem zlatarni, banaka i trgovina kozmetikom, ali to će ionako vidjeti kada krenu pješke u centar.
ZADARSKI GASTRONOMSKI SPECIJALITETI – PIZZA CUT I SLADOLED
Što se tiče gastronomskih užitaka, tu se s vremenom događaju i neke promjene po pitanju ponude. Znali smo i do sada da ovi turisti koji nam dolaze nisu baš nešto za sjediti po restoranima. U stvari, za sjediti da, ali za platiti ne, a i da baš žele u restorane, ponuda u njima i nije za padati u nesvijest. Ovi koji dolaze k nama ostaju par tjedana, donesu hrane za cijelo vrijeme boravka i to smo već pisali. Ipak na ovo podsjećam da biste razumjeli ove čudne prehrambene navike. Zadar u svojoj užoj gradskoj jezgri ima deset puta manje restorana nego što ih imaju deset puta manja turistička naselja. Svidjelo se to nekome ili ne, Zadar je grad pizza cuta, sladoleda i nešto manje forneta i kukuruza. Na svakom koraku možete vidjeti obitelji koje nešto grickaju ili ližu, a za one koje zabole noge, grad Zadar je zgodno napravio kompleks “Orgulje / Pozdrav” gdje možeš sjesti i jesti, a da ne moraš ništa naručiti i platiti.
Sladoled je u Zadru dosta dobar, ali nakon što su podigli cijenu na 7 kn, ja ga više iz principa kupovati neću jer je u par godina skočio sa 5 na 7, a moja je plaća u međuvremenu pala. Zašto bi njima išlo nabolje, a meni nagore? Druga stvar koja smeta je količina. Jedan ti daje kuglicu koja je doslovno mala okrugla loptica, duplo manja nego kod susjeda koji kao da je koristio kacijolu, a osobito nerviraju oni koji prodaju sladoled “na špatule”. Zagrabe nekom lopaticom u kantu, a onda se trude da ti ga stavljajući u kornet smanje za duplo. Zato, sladoled se kupuje u dućanu na kile i jede jušnom žlicom u toplini doma svoga. Po ulicama se još grickaju forneti i kukuruz jer su ljudi gladni, a optimistični pokušaji prodaje srdela i friganih gavuna ostaju na pokušajima.
NARODNI TRG – MJESTO KOJE TRPI SVAŠTA
Narodni trg danas, ili Piazza dei signori nekada, središnji je gradski prostor preko kojega, na putu do zapadnog dijela i Rive, svakodnevno prolaze tisuće i tisuće ljudi i kao takav trebao bi imati birane sadržaje kako za domaće tako i za goste. A trg trpi svašta. Svatko se po njemu eksponira. Preko zime razne udruge tu postavljaju svoje štandove, ali i političke grupacije, osobito one minorne, koje su samo same sebi važne, misle da Zadrani čeznu za njihovom propagandom. Organiziraju se i mali sajmovi, mjerenja zdravstvenog stanja, a ponekad se toliko otiđe daleko i pri tome izgubi mjera, da se postavljaju koševi i održavaju natjecanja u plesu. Vrlo je neprimjereno kada neka firma napravi happening gdje improvizira neka natjecanja među prolaznicima, voditelj se (potpomognut nesnosnom bukom iz zvučnika) trudi, ali sve je to vrlo neukusno i podsjeća na mamuzanje mrtvog konja.
Netko se dosjetio da bi bilo zgodno na trgu, ispod same Gradske straže dovući razglas i tijekom sezone zabavljati prolaznike prigodnim programom. I bude tu zanimljivih događanja, dobrog klapskog pjevanja, dobre svirke, dobrih gostiju izvana, ali nažalost bude tu i onih koji to uistinu ne zaslužuju. Nevjerojatno je kako svatko tko je dva puta u životu zasvirao u nekoj konobi ili na nekom piru, misli da ima ima pravo nastupati na središnjem gradskom trgu. Tada svjedočimo scenama koje su neugodne i za gledanje i za slušanje. Problem je u tome što često nastupaju sastavi čija je razina vrlo niska i koji su goli prosjek reproduktivne glazbe, a repertoar im je tako jadan da bi bili dosadni i na terasi nekog restorančića na otoku Viru, ili u Krmčini. Ali, kada je glazba u pitanju to nije najgore što nudi grad Zadar. Najgore su tzv. “Feštice”.
FEŠTICEMO ZA IZVOĐAČE
Feštice su relativno novija dosjetka, i iako se u pojedinim medijima navode kao vrijedan i već uhodan način zabave gostiju, one nemaju ni vrijednost ni tradiciju. Budimo realni. Zbog njih se svakoga petka produljuje radno vrijeme kafića sve do dva sata poslije ponoći iako je potpuno jasno da služe za zabavu domaćih, a ne stranih gostiju. Strani su gosti u to doba već u krevetima i skupljaju snagu za sutrašnje cijelodnevno cvrčanje na suncu. I nije toliki problem u tome što to traje do dva sata (a i to je stvarno pretjerano). Nije problem što ih iza ponoći slušaju par dokonih “inventar – gostiju” i pospani konobari. Nije problem čak ni repertoar, iako je predvidiv i dosadan već nakon pola sata. Problem je u tome što nije napravljena adekvatna selekcija izvođača i što uz one provjerene, nastupaju i oni koje je vrlo neugodno slušati. Osim toga bilo bi zanimljivo saznati koliko je tko u tome društvu uopće i plaćen iz gradskog proračuna s obzirom da se uz jednu normalnu skupinu šverca bar jedna neslušljiva.
JEZIVO URLANJE
Nažalost, u dva sam navrata bio prisiljen trpjeti višesatno maltretiranje od strane takvih umjetnika. Prvi petak svirala su trojica “iskusnih” zabavljača koji su se očigledno malo previše “opustili” pa su zvučali vrlo neobično pokušavajući uhvatiti ritam i intonaciju. Drugi su nas petak zabavljala četiri mladića koji su mislili da treba dati sve od sebe pa su se, da se tako izrazim, malo preforsirali. Što im je bilo zajedničko? Prvo, to što im je repertoar bio sastavljen od (da se blago izrazim) “novokomponiranih” kvazi – dalmatinskih pjesmuljaka koji su se svakom normalnom odavno popeli na vrh glave. Drugo, još gore, je bilo to što je glavni pjevač mislio da će ako se jače dere biti sugestivniji pa je to zvučalo upravo jezivo, artificijelno i groteskno. Takvo koljačko rikanje (pri kojem pjevaču iskoče žile na vratu kao da su od konopa za privezivanje trajekta) dugo nisam čuo, a naslušao sam se vjerujte svega i svačeg. Ne bi oni uopće ni zvučali tako loše da nije toga nesnosnog urlanja, a još je gore kada netko pokuša (napominjem – “pokuša”) pjevati tercu jer onda nastaje opća deračina koja je stvarno neslušljiva, kao što je slabo jestiva i ona srdela koja se prodaje po 20 kuna porcija.
SUVENIRI – NEDOSTAJU SAMO ČAPLJE I GUSLE
Kada su suveniri u pitanju većina ljudi prvo pomisli na štandove. Oni se svake godine udaljuju od Kalelarge. Prvo su bili na njoj. Onda su ih pomakli ispod muzeja, zatim na šetnicu, a ove godine na parking i na rivu, što znači da bi ih dogodine mogli staviti uz sami rub rive, a onda slijedeće… Evo, sada sam pretjerao. Na tim štandovima ima svega osim onih starih drvenih čaplji i gusala. Ima plastičnih igračaka, suvenira, ukrasa i drugih đinđa i svega ostalog (sada će netko reći da sam zloban) primjerenog profilu prosječne obitelji kakve ljetuju u Zadru. Uostalom, moram priznati da razumijem prodavače. Nisu oni tu da popravljaju kupovni ukus ljudi nego da na njima zarade. Osim toga, mora se priznati da ti štandovi djeluju dosta kulturno i što je najvažnije nisu zauzeli pola ceste.
I ove godine one bake koje na Sv. Stošiji prodavaju svoje ručne radove imaju problema s golubovima koji im se stalno pokušavaju pokakati na izložene uratke, a ove im ne mogu ništa jer nemaju krila kao oni i tako to ide u krug. Prodaju se i razne slike i slikarije, od konja u trku pa do vepra kojeg lovci love niz potok, ali i to je stvar osobnog afiniteta u što se sada neću mješati.
SVE JE MANJE-VIŠE ISTO KAO I LANI
I za kraj, što reći? Ima još svega i svačega. Onih koji ne plaćaju namet Gradu Zadru, a zarađuju (doduše malo). Uličnih svirača, pamtomimičara, plesača, onih dosadnih žonglera sa smrdljivim bakljama koji zauzmu pola Kalelarge, antipatične djece koja sviraju klasične instrumente pa školske vježbe izvode na ulici i misle da bi smo trebali biti oduševljeni kao i njihovi roditelji, ona dvojica koja bacaju u zrak neke svjetleće đinđe, onaj hladnokrvni koji glumi da je kameni kip, oni južnoamerički indijanci koji odjeveni u odjeću sjevernoameročkih indijanaca prodaju suvenire napravljene u Kini, onaj tip koji sa sprejem u ruci i maskom na licu slika neke slike, a radoznalci se skupljaju kao muhe na… Pardon. Ima svega kao i svake godine i kao što je to i u drugim gradovima preko sezone. A sad, dali smo isti, bolji ili gori od drugih, to zaključite sami.
najnovije
najčitanije
KK Zadar
Nadzorni odbor
Edi Nadarević novi je direktor KK-a Zadar
Nogomet
međunarodni turnir
Deveto izdanje Dalmatinko Cupa u Zadru će okupiti impresivna nogometna imena
Županija
održive zajednice
Udruzi Volim Vlašići Večernjakova nagrade „Zeleni leptir 2023.”
Zadar
Od subote
U gradskim vrtićima počinju e-Upisi
Kolumne
TV SVEKRVA
Copy paste novinari
Županija
U POLA SATA
Nin opet poplavljen!
Županija
TURIZAM NA OTOCIMA
PROFESORICA ČUKA: “Vir je ekstremni primjer pretjerane i nekontrolirane gradnje”
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo fra Josip Vrdoljak, višegodišnji gvardijan i župnik u Zadru
Zadar & Županija
NOVI SKANDAL
Skoro 5 milijuna eura moćnom zadarskom HDZ-ovcu za privatni hotel
Zadar
PANEL RASPRAVA