Od polja do stola vodi stotinu puteva

Koliko su se trendovi ali i postupci u prodaji voća i povrća u inozemstvu promijenili svjedoči i tvrdnja da je danas puno lakše proizvesti nego prodati s čime su se složili skoro svi izlagači, a mr. sc. Lada Bičak iz zagrebačkog odsjeka Hrvatskog zavoda za poljoprivredno svjetodavnu službu je okupljenima prenijela vani uobičajenu definiciiu ove djelatnosti: “Trženje voćem i povrćem je umjetnost ali i tu postoje zakonitosti”
Dani voća i povrća Zadarske županije koji su prije  par dana po sedmi puta održani u prostorima Arsenala,  kao i Okrugli stol o trženju  voćem i povrćem koji je organiziran u sklopu ove manifestacije, bili su prigoda za  upoznavanje s najnovijim  kretanjima u proizvodnji prodaji hrane na zadarskome  području ali i svjetskim trendovima koji u današnjem  društvu sve više dopiru i ove  krajeve. Kako je istaknuto i  prigodom samog otvaranja  izložbe, Zadarska županija  predstavlja značajan poljoprivredni resurs unutar republike Hrvatske. U tome  sudjeluju velike površine  obradivoga zemljišta, povoljni klimatski i agroklimatski  uvjeti i obilje vode za provedbu sustava natapanja. Statistički gledano, Zadarska županija obuhvaća 231.746 hektara poljoprivrednih površina  što je 7,7% ukupnih poljoprivrednih površina RH.
Budućnost pripada  hrani
Poljoprivredom se na ovome popdručju bavi 14.392  domaćinstava, u upisnik poljoprivrednih gospodarstava  upisano je 6.959 gospodarstava, a broj obrta s registriranom poljoprivrednom  djelatnošću je 756. Pretežite  kulture koje se proizvode na  ovome području su breskva,  nektarina, višnja maraska,  trešnja, ljetna jabuka i smokva, zatim stolno grožđe i sve  vrste povrća. Proizvodnja  ovih kultura se danas kreće  na oko 40.000 tona povrća,  8.000 tona voća i 500 tona  stolnoga grožđa. To je, međutim, daleko ispod mogućnosti koje pružaju ovdašnji  poljoprivredni i klimatski uvjeti. Prema procjenama iz  Studije o razvoju poljodjeljstva Zadarske županije iz  1999. proizvodni kapaciteti  bili bi 120.000 tona povrća,  20.000 tona voća i 12.000  tona stolnoga grožđa. Kao  razlog ovakvom stanju navodi  se usitnjenost posjeda i neorganiziranost tržišta poljoprivrednih proizvođača.
Zdravko Bušić Iz Hrvatkog  zavoda za poljoprivredno savjetodavnu službu, odsjek Zadarske županije upozorio je  tom prigodom da Hrvatska  još uvijek ne proizvodi dovoljno voća i povrćna niti za  vlastite potrebe, premda bi  mogla biti značajan izvoznik  te dodao da budućnost pripada onome koji na vrijeme  shvati značaj proizvodnje  hrane. Prema istraživanjima  mr. Frane Ivkovića iz Hrvatske voćarske zajednice, jedina kultura koje su u Hrvatsoj proizvodi dovoljno za  vlastite potrebe su mandarine.
Pa ipak, poljoprivredni se  proizvođači u svojemu radu  sureću s nemogućnošću plasmana svojih proizvoda na  tržište ili se događa da im se  nude izuzetno niske otkupne  cijene na veliko premda to  isto voće i povrće potom u  maloprodaji dostiže ogromne  iznose. O problemima proizvođača je na danim voća i  povrća iscprno govorio predsjednik Udruge proizvođača  povrća Tomislav Demo:
– Iskoristio bih ovu priliku  za istaknuti položaj proizvođača povrća danas u Hrvatkoj, a napose u Zadarskoj  županiji. Svjedoci smo svi  proteklih mjeseci kada se  istče potencijalni rast inflacije  da se u prvim redovima uvijek  ističu porast cijena povrća.  Nažalost, naši podaci su porazni. U posljednjih deset  godina uvoz povrća je porastao otprilike pet puta, a  nikada se nisu radile analize  radi čega je povrće skupo. Na  otkupu gdje proizvođači prodaju robu, cijene su jako  niske, a dok dođu do svih nas  potrošača, narastu dvjesto,  tristo, nekad i četiristo posto.  To je problem koji nas proizvođače povrća jako muči, kazao je Demo, koji je ovom  prigodom upozorio i na ponašanje nekih trgovačkih lanaca koji se vole dičiti prefiksom “hrvatski” od kojih je  osobno čuo da kroz više  tjedana ne misle kupovati  domaću robu.
Salata kao primjer
– S ovoga mjesta pozivam  sve institucije Republike Hrvatske i Ministarstvo da nam  napravi okvire da možemo  raditi na svome polju i živjeti  u svojoj kući i da možemo biti  ponosni i bogati duhom i  materijalno na svome hrvatskom selu, naglasio je Demo  koji je ovom prigodom iznio  više primjera problema s kojima se susreću proizvođači  povrća kojima se ponekad  cijena ruši do te mjere da  proizvođači odustaju od  proizvodnje i tada se zbog  umjetno izazavnag nedostatka domaće robe poseže za  uvozom.
– Evo primjera iz prošle  godine kada je otkupna cijna  salata ovdje bila dvije kune.  Ljudi masovno odustaju od  proizvodnje, bacaju u rasad i  ne žele dalje saditi. Nakon  mjesec dana, jer takav je  vegetacijski ciklus, nema više  domaće salate i ide se u uvoz,  a uvozna salata na europskom tržištu je dva eura, a  naši je potrošači plaćaju dvadest i pet kuna, upozorio je  Tomislav Demo ističući da je  protekle godine bilo više takvih primjera.
Odogovore na izazove koje  moderna vremena stavljaju  pred proizvođače hrane i to  ne samo voća i povrća pokušalo se dati na Okruglom  stolu o trženju tih poljoprivrednih poizvoda s naglaskom na isksutva kako iz  drugih djelova Hrvatske, tako  i iz EU.
Tako je u svom radu o  “Izravnoj prodaji voća i povrća” prof. dr. sc. Damir  Kovačić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu rekao kako  u svijetu sve više raste interes  za način prodaje poljoprivrednih proizvoda, koji traži  od proizvođača stalni kontakt  s kupcem i tržištem. Sve to  znači i drugačiji stav samih  proizvođača u kojemu marketing preuzima sve važniju  ulogu u konačnom uspjehu  proizvodnje. Kako je samostalnim poljoprivrednicima  pa i zadrugama teško plaćati  visoke cijene reklamiranja  potrebno je osigurati druge  vidove kontakta s tržištem,  što je dr. Kovačić označio kao  postupak “komunikacije s  medijima” umjesto reklamiranja. Kao primjer ovoga procesa istaknuot je zagrebačko  tržište jagoda koje je u deset  godina naraslo s početnih  deset tisuća na današnjih miljun kilograma i značajno utjecalo na smanjenje uvoza  ovoga voća.
Umjetnost trženja
Koliko su se trendovi ali i  postupci u prodaji voća i  povrća u inozemstvu promijenili svjedoči i tvrdnja da  je danas puno lakše proizvesti  nego prodati s čime su se  složili skoro svi izlagači, a mr.  sc. Lada Bičak iz zagrebačkog  odsjeka Hrvatskog zavoda za  poljoprivredno svjetodavnu  službu je okupljenima prenijela vani uobičajenu definiciiu ove djelatnosti: “Trženje voćem i povrćem je  umjetnost ali i tu postoje  zakonitosti”.
Stavka koja u europskoj  poljoprivrednoj proizvodnji  zauzima sve važnije mjesto  jest i ekološka proizvodnja,  koja je od nekadašnjeg pomodnog trenda danas doista  postala sastavnica proizvodnje i marketinga koja između  ostalog utječe i na cijenu  proizvoda i na profite subjekata uključenih u tržni lanac. Premda su u Zadarskoj  županiji dosad učinjeni određeni koraci u osiguravanju  kontinuiteta u proizvodnji  ekološke  i izvorne hrane, teško se oteti dojmu da se ne bi  moglo učiniti i više. O mogućnostima koje postoje na  ovome području svjedoči i  manifestacija “Dani Sunca”  koja se upravo ovih dana u  Zadru održava po deveti put  u organizaciji udruge Eko  Zadar.
Euri za krumpire
I premda individualni  proizvođači koji su na štandovima u Ulici Borelli izložili  dio bogatstva izvornih i ekoloških ne samo prehrambenih  proizvoda s našeg ali i drugih  područja, ističu kako su zadovoljni i posjetom i prometom, zasigurno bi se na  aktualiziranju i promociji  ovakvih proizvoda moglo učiniti više i vremenski i prostorno. Pritom je jasno da  udruge poput Eko Zadra, kao  i sami proizvođači, moraju u  tome uživati i širu potporu  lokalne zajednice kao i same  države. Spoj turizma i proizvodnje zdrave hrane o kojem  se već zadnjih godina doista  dosta govori pa i piše, nije još  doživio svoje pravo oživotvorenje u praksi. Bilo bi  zanimljivo, primjerice, provesti anketu među našim gostima o njihovoj informiranosti o prehrambenim tradicijama i potencijalima kraja  u kojem provode odmor. U  neformalnim kontaktima koje su na istina veoma malom  uzroku proveli aktivisti inicijativnog odbora udruge  “Ha-ha Hrvatska hrana”, pokazalo se da je informiranost  gostiju o tim pitanjima nikakva. I dok se primjerice u  Sloveniji turistički prihod ostvaruje i od gostiju koji žele  na odmoru sudjelovati u berbi krumpira, naši gosti slabo  znaju i o samome postojanju  svjetksi čuvene sorte višnje –  maraške.
U procesu razvoja tržišnog  gospodarstva u poljoprivrednoj proizvodnji, značajnu  ulogu mogu i trebaju odigrati  i mediji i suvremene elektroničke komunikacije poput  interneta. Naravno, sav taj  teret se ne smije i ne može  prebaciti na leđa samih proizvođača nego se u organiazciji  toga mora uspostaviti tržni  lanac kako je iblo i istaknuto  na Okrulgom stolu u Domu  županije. Tamo je pokazan i  primjer jedne tvrtke iz Nizozemske koja baveći se ovim  poslovima ostvaruje prihod  od 1,5 milijardi eura godišnje  i zapoljava 2.200 djelatnika.  A to je tek osma po veličini  takva tvrtka u EU pa je  sasvim razvidno koliki se potencijali kriju u pravom načinu iskorištavanja plodova  zemlje, koji baš na našem  području imaju tako idealne  uvjete za procvat.